O situaciji u Siriji razgovarali smo s dr. Jamalom Assadom, predstavnikom sirijske oporbe u Hrvatskoj.
Posljednjih dana stižu informacije da je Assadova režimska vojska u velikoj ofenzivi i da bi mogla osvojiti strateški vrlo važan grad Qusayir. Kakve su vaše informacije o stanju na terenu?
– Već se letimičnim pogledom na zemljopisnu kartu Sirije shvaća da je grad Qusayira vrlo važan, ali i da režim Bashara al-Assada nije u stanju sam se izboriti za taj strateški važan grad. On sa svojim snagama nije bio kadar ni ući u takvu borbu. Najnovije informacije govore o neviđenim razaranjima i humanitarnoj katastrofi za one ljude koji nisu uspjeli izaći iz okruženja. Jedinice Hezbollaha iz Libanona, iranski vojnici i rusko naoružanje, iako je na snazi embargo na uvoz oružja, zapravo su ono na što režim računa. Riječ je o čistoj agresiji i posve novom elementu u ratu u Siriji. Tako je sada, uz Iran, i Libanon uključen u rat u našoj zemlji. No i ovaj put režim pogrešno računa. Misliti da se rat protiv vlastitog naroda može dobiti na takav način tipično je za obiteljsku diktaturu u raspadanju.
Kao i u svim sličnim povijesnim situacijama, pogreške diktatora neizbježne su. Ono što nije uspjelo diktatorima poput Honeckera ili Cauşescua ili liderima arapskih zemalja kao što je Mubarak, neće uspjeti, posebno ne nakon 100.000 mrtvih, ni obiteljskoj oligarhiji Bashara Al-Assada. Assad je sada angažirao sve svoje potencijale u informativnom ratu za europsku i svjetsku javnost. To za njega znači sljedeće: umjesto odgovornosti za zločine i masakr te razaranja gotovo svih gradova, režim svojim propagandnim strojem pokušava nametnuti teme poput opasnosti od fundamentalizma ili prijetnji opstanku kršćana. Umjesto stravičnih brojki o žrtvama, računajući na ignoranciju svijeta, puni uši temama kojima želi spriječiti solidarnost i pomoć napaćenom narodu.
Ovih je dana Al-Jazeera objavila reportažu o tome da su snage Slobodne sirijske vojske međusobno u sukobu. Što kažu vaše informacije s terena, ima li doista sukoba unutar pobunjeničkih snaga?
– Sirija je šest puta najnapučenija od Hrvatske. Snage Slobodne sirijske armije nastale su spontano pružajući otpor režimu, i to u uvjetima sličnima hrvatskim. To znači da je na jednoj strani moderna organizirana vojna sila, a na drugoj narod izložen embargu na oružje. Hrvatski narod to lako može razumjeti! U takvim uvjetima, dok režim jedini ima avijaciju i rakete, naša Slobodna sirijska armija doslovno se bori za sve. Osim ograničene pomoći nekih arapskih zemalja, ta je vojska u protekle dvije godine nastala voljom i snagom naroda koji se bori za goli život. To je jedina i bitna istina o našoj armiji. Notorna je činjenica da je od ukupnog broja ubijenih osoba, a taj je broj danas sigurno već više od 100.000 ljudi, 90 posto ubijeno iz zraka, dakle oružjem kojim raspolaže jedino režim! Pazite 90 posto! I sad bi netko izjednačavao napadača i žrtvu! Moguće je u medijima prikazivati ratna stradanja kao napad na druge vjere, na vjersku toleranciju i slično, no to nije bitna karakteristika rata u Siriji, već dio informativne ofenzive nomenklature u Damasku.
Kako mislite otupiti utjecaj Al-Nusre i ostalih postrojbi koje su izrazito islamistički orijentirane i zbog kojih Zapad i dalje kalkulira o slanju pomoći?
– Strah od radikalizma i onog što vi nazivate islamističkim fundamentalizmom ima svoje opravdanje zbog odlaganja i neodlučnosti međunarodne zajednice. Rat u Siriji danas je poprimio globalni karakter i Sirijci zbog toga plaćaju strašno visoku cijenu. Sirija je izložena upadu vojne sile iz Libanona i Irana. Nema ni najmanje dvojbe da je upletenost Irana u našu dramu izraz njegovih geopolitičkih i regionalnih interesa koji su direktno suprotstavljeni našim interesima. Naš je apsolutni interes i prioritet vjerska tolerancija, a to, s obzirom na broj kršćana, znači u punom smislu ravnopravnost i suživot s našom kršćanskom braćom. Bilo bi neodgovorno negirati stanovite opasnosti od raznih vrsta radikalizma, no stajališta vodstva Nacionalne koalicije sirijskih revolucionarnih i oporbenih snaga te Sirijaca koji žive u Hrvatskoj u tome su jasna. Morate znati da među Sirijcima u Hrvatskoj ima i kršćana i valja reći hrvatskoj javnosti da je lider naše oporbene koalicije George Sabra kršćanin.
U kakvom su stanju danas sirijski kršćani, kome su naklonjeni – Assadu ili pobuni?
– Kršćani nisu toliko politički nepismeni da bi svoju sudbinu vezali uz režim koji je na izdisaju i koji je toliko omražen u muslimanskoj većini. Naravno da je za kršćane svaki islamski fundamentalizam opasan, no u tom je pogledu odgovornost međunarodne zajednice izrazita. Oklijevajući u pomoći sirijskom narodu i, posljedično, vodstvu sirijske oporbe, u svijetu se opasnost od radikalizma se ne smanjuje, već upravo suprotno, ona postaje veća.
>> Assad: Od Rusa smo dobili prvu pošiljku projektila S-300
Možete li procijeniti što će se dogoditi u Siriji – hoće li revolucija uspjeti ili će se Assad ipak održati uz pomoć svojih jakih saveznika?
– Apsolutno sam uvjeren u slom režima koji danas ne kontrolira više od 65 posto teritorija i u proces političkih promjena i pretvaranja Sirije u sređenu parlamentarnu demokratsku državu. Nisam naivan da mislim kako će to ići lako i brzo, no potpuno sam uvjeren da će i Nacionalna Koalicija, koju je RH priznala legitimnim predstavnikom volje sirijskog naroda i naša Slobodna sirijska armija i narod u budućnosti imati snage, volje, elana i političke zrelosti potrebne za uspjeh revolucije.
Kako gledate na ulogu Izraela u cijeloj priči – neki izvori ističu da je izraelsko bombardiranje režimskih postrojba čak pomoglo Assadu jer ga je napao najveći arapski neprijatelj?
– Ništa Assadu nije i ne može pomoći pa tako ni pozicija ili politika izraelske države. Izrael je napao vojne potencijale za koje drži da mogu biti iskorišteni protiv njega, no ubrzo nakon toga pokazalo se da je zapravo riječ o sukobu s Hezbollahom koji je, kao što znate, stao na stranu režima Bashara al-Assada u skladu sa svojim interesom i političko vojnim angažmanu Irana u Siriji. Ulazak Hezbollaha kao i vojna prisutnost Irana i Iraka izravni je napad na našu zemlju. To je apsolutno neodrživo i međunarodna zajednica to mora spriječiti.
Kakva su vaša saznanja o hrvatskom oružju u Siriji? Je li ono doista dospjelo u ruke vaših snaga?
– Tema tzv. „hrvatskog oružja“ ponajprije je unutrašnjopolitička tema u Hrvatskoj. U brojnim kontaktima s vodstvom Nacionalne koalicije oporbenih snaga u protekle dvije godine nikad ta tema nije bila osobito važna. Naravno da bi Slobodna sirijska armija rado kupila hrvatsko oružje, no to se nikad nije dogodilo. Je li je netko, na meni nepoznat način u nekoj prilici preprodavao neko hrvatsko oružje, to zaista ne znam. Jedno ipak znam. U ratnom sukobu u Siriji to oružje nije moglo imati veliku ulogu. Druga je stvar zašto je ta tema imala tako puno odjeka u Hrvatskoj. O tome je moguće nagađati. Mislim da se tu ipak radi o nečem drugom. Hrvatska nije više dio nesvrstanog svijeta, mentaliteta kojega u Hrvatskoj još uvijek ima. Hrvatska je danas članica NATO-a i uskoro EU, a izgleda da ima i onih koji tome nisu skloni. Kako bi se inače mogla objasniti činjenica da se nakon Gadafija pojedinci pozitivno govore i o Basharu Al-Assadu!?
>> Naš reporter u Homsu: Preostali kršćani bore se za opstanak u Siriji
Zašto je sirijska oporba tako razjedinjena?
– Kako bi inače široka koalicija političkih snaga protiv režima u kojoj se nalaze bivši dugogodišnji robijaši, intelektualci koji su izbjegli pretežito u Europu, Kurdi, kršćani i članovi Muslimanske braće trebala izgledati?! Kao CK neke partije? Takvo nam jedinstvo ne treba u budućoj Siriji. Ja mislim da je tijekom protekle dvije godine zrelost sirijske oporbe snažno porasla. Vrh naše koalicije suočen je s jednim drugim razjedinjujućim čimbenikom sirijske krize, a to je međunarodna zajednica. Kao što se ovih dana dobro vidi, to vrijedi i za EU. U uvjetima kad nedostaje elementarne humanitarne pomoći, kad međunarodni promatrači zaobilaze čak i takva strašna mjesta kakva su izbjeglički kampovi duž tursko-sirijske granice, nije Sirijskoj oporbi lako pristati da sjednu za stol s ubojicom bez usporedbe u našoj povijesti. Isto tako, dan prije nego što je režim navodno pristao sudjelovati na međunarodnoj konferenciji u Ženevi sam je diktator rekao dao ne namjerava odstupiti. Tražiti to od ljudi koji su u njegovim jezivim robijašnicama robijali po deset i više godina zaista je licemjerno. Ne samo zato što su ti ljudi svjedočili zvjerstvima režima već i zbog odgovornosti pred vlastitim narodom i poviješću. Ipak naša se koalicija zna nositi i s takvim izazovom.
Hoće li i neka nova Sirija biti sekularna, kao što je bila i do sada, ili će zemlja postati novi Tunis, Libija ili Egipat u kojem su pobijedile radikalne islamske stranke?
– Sekularnost je do sada bila fikcija. Diktature i sekularnost nisu sukladne. Iz svih ključnih dokumenata Nacionalne koalicije jasan je stav u tom pogledu. Mi želimo, zalažemo se i inzistiramo na državi u kojoj će religija biti privatna stvar pojedinca i odvojena od države.
Kako se na Hrvatsku danas gleda u sirijskoj oporbi – naša se zemlja ipak jasno odredila po tom pitanju i dala vam puni legitimitet da predstavljate sirijski narod?
– Mogu reći da sam kao sudionik razgovora koje su lideri sirijske oporbe imali u Hrvatskoj i na sastancima u svijetu svjedočio vrlo dobroj atmosferi i razumijevanju. Osim toga vodstvo, Nacionalne koalicije izrazilo je svoju zahvalnost na političkoj poziciji Republike Hrvatske te je to reklo i na konferencijama grupe “Prijatelji Sirije”. Hrvatska, dakle, vrlo visoko kotira u Nacionalnoj koaliciji. Ovome treba dodati da su za nas Sirijce u Hrvatskoj dobri odnosi dviju zemalja od vitalnog interesa te smo razvijanju tih odnosa, s obzirom i na naš položaj, maksimalno posvećeni.
