Kako bi se spriječilo da Haaški sud izrekne još težu osudu hrvatskoj politici nego što je to učinio u presudi generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, zastupnica Đurđa Adlešič pokrenula je inicijativu za hitno formiranje stručne skupine koja bi prikupila argumente za rušenje teze o udruženom zločinačkom pothvatu koji je sijao genocid u BiH.

Odgovorni za progone

Adlešič kaže kako joj je cilj spriječiti da se u skoro vrijeme u Haagu izrekne presuda prema kojoj su pokojni predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane RH Gojko Šušak te Janko Bobetko i Mate Boban bili na čelu zločinačke organizacije kojoj je cilj bio etničko čišćenje dijelova BiH od muslimanskog i drugog nehrvatskog stanovništva te stvaranje Hrvatske Republike Herceg Bosne koju se namjeravalo pripojiti Hrvatskoj. Riječ je o tezi o udruženom zločinačkom pothvatu na kojoj se temelji dio optužnice protiv šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata. Optužnicu je Tužiteljstvo Haaškog suda podiglo protiv Jadranka Prlića, bivšeg predsjednika HZ HB, Brune Stojića, načelnika Odjela obrane HVO-a, Slobodana Praljka, bivšeg časnika HV-a i pomoćnika ministra obrane, Milivoja Petkovića, načelnika HVO-a, Valentina Ćorića, bivšeg načelnika Vojne policije, a potom ministra unutarnjih poslova HR HB, te Berislava Pušića, koji je bio časnik za vezu između HVO-a i UNPROFOR-a.

Njih šestoricu ističe se kao dio udruženog zločinačkog pothvata predvođenog Tuđmanom, Šuškom, Bobetkom i Bobanom te kao odgovorne za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi – ubojstva, silovanja, deportacije, zatvaranje, uništavanje gradova i sela, pustošenje, premještanje i zatvaranja civila...

Potrebu da se formira tim stručnjaka koji bi bio sastavljen od ljudi upućenih u zbivanja u BiH, ali i samu optužnicu i tijek suđenja, Đ. Adlešič adresirala je ministru pravosuđa, Draženu Bošnjakoviću, ali je svoju inicijativu stavila na znanje i premijerki Jadranki Kosor. Adlešič smatra da bi za Hrvatsku bilo neprihvatljivo kada bi Haaški sud prihvatio navode iz optužnice protiv šestorice Hrvata iz BiH u kojima se kaže da su “članovi udruženog zločinačkog pothvata, među kojima su bili optuženici, ali i Tuđman, Boban i ostali, vodili dvoličnu politiku prema BiH..., da su, ali manje javno, radili na ostvarenju svog cilja – Velike Hrvatske unutar granica Banovine Hrvatske”.

Iskoristiti priliku

Kao osobito neugodne detalje za Hrvatsku koje bi stručna skupina trebala oboriti Đ. Adlešič ističe dijelove optužnice u kojima se navodi sastanak 27. prosinca 1991., a na kojem je Tuđman “rezimirao cilj udruženog zločinačkog pothvata rekavši da je vrijeme da iskoristimo priliku i okupimo hrvatski narod unutar najširih mogućih granica”. Takva je formulacija iz optužnice u kojoj se spominje sastanak kod Tuđmana od 17. rujna 1992., kada je Tuđman okupio Šuška, Bobana i Prlića. Haaški tužitelji navode da su razgovarali o Banovini Hrvatskoj te da je Tuđman rekao kako je “od životnog interesa za hrvatsku državu osigurati našu poziciju, u nacionalnom i teritorijalnom smislu, u Bosni i Hercegovini”.

Kao što je u optužnici i presudi protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka bio istaknut sastanak na Brijunima koji je Tuđman sazvao uoči Oluje kao ključan trenutak za stvaranje zločinačkog plana, tako se u slučaju optužnice protiv šestorice Hrvata iz BiH navode sastanci koje je Tuđman održavao na Pantovčaku, a na kojima su bili hrvatski političari iz BiH.