A. Vlahović: Društvo je blokirano strahom i nekompetentnošću

Vazno da smo Plivu prodali.

Govoreći o razlozima dolaska u posjet \"Adris grupi\" predsjednik Josipović je istaknuo kako je u vremenu gospodarske krize želio posjetiti jednu od hrvatskih propulzivnih tvrtki koja se \"dokazala i na domaćem i na inozemnom tržištu\". To pokazuje, dodao je, kako hrvatska pamet, znanje i uspješnost može biti konkurentna i u Hrvatskoj, ali i izvan nje“, stoji u priopćenju na službenim stranicama Predsjednika Republike Hrvatske. Međutim, Josipović tog 28. kolovoza 2010. godine, jednostavno, nije smio posjetiti Adris grupu i Tvornicu duhana Rovinj. Između ostalog i zbog toga što se Adris grupa \"dokazala i na domaćem i na inozemnom tržištu\", kako to kaže predsjednik, organiziranim kriminalom i međunarodnim krijumčarenjem cigareta, a s čime je predsjednik sasvim sigurno vrlo detaljno upoznat, obzirom da je o TDR-u svojevremeno pisala i njegova današnja glasnogovornica Danica Juričić. Povijest financijskog uspjeha Adris grupe, o kojem je prilikom posjete Kanfanaru govorio Ivo Josipović, zapravo je kronologija organiziranog kriminala, duhanske mafije, pretvorbeno privatizacijske pljačke i ratnog profiterstva, koji su obilježili poslovni uspjeh te jedne od „najprofitabilnijih i najkvalitetnijih tvrtki i jedine u domaćem vlasništvu“. Državna revizija 2003. godine utvrdila: Ekonomska moć Adris grupe temelji se na pretvorbeno privatizacijskom kriminalu Prvi razlog zbog kojeg Josipović nije smio posjetiti Adris grupu i TDR, te na taj način dati podršku Anti Vlahoviću i njegovoj kriminalnoj grupi, je primjerice nezakonita pretvorba i privatizacija Tvornice duhana Rovinj i Tvornice duhana Zagreb. Ekonomska snaga Adris grupe izrasla je upravo na te dvije tvornice; TDR-u i TDZ-u, a posebno na robnim markama i financijskoj snazi nekadašnjeg TDZ-a. Međutim, Državna revizija je, nakon provedenog postupka revizije postupka pretvorbe i privatizacije TDR-a i TDZ-a, utvrdila kako su postupci pretvorbe i privatizacije ove dvije tvornice duhana bili – nezakoniti. Drugim riječima, Adris grupa, odnosno grupa koju javno zastupa Ante Vlahović, stekla je vlasništvo nad TDR-om i TDZ-om pretvorbeno privatizacijskim kriminalom, koji bi se vrlo lako mogao kvalificirati i kao poseban oblik ratnog profiterstva. Nalazom Državne revizije iz 2003. godine, utvrđene su brojne nezakonitosti kod pretvorbe Tvornice duhana Zagreb iz društvenog poduzeća u dioničarsko društvo; od nezakonitog prijenosa dionica TDZ-a na Zagrebačku banku d.d., do nezakonitog, namjernog smanjivanja vrijednosti nekretnina TDZ-a u procjeni temeljnog kapitala poduzeća, te utaji nekih od najvrijednijih nekretnina kod procjene kapitala u pretvorbi poduzeća 1993. godine, nakon čega je Hrvatski fond za privatizaciju izdavao dodatna rješenja kojima je uknjižena i prvotno utajena imovina, s namjerom da se umanji temeljni kapital TDZ-a kako bi se poduzeće moglo privatizirati po nižoj prodajnoj cijeni, odnosno nižoj vrijednosti dionice. Nalazom Državne revizije, sadržanom u „Izvješću o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb, Zagreb“, od 26 ožujka 2003. godine, klasa 041-03/01-01/460, Urbroj 613-01-02-03-27, utvrđeno je kako „postupak pretvorbe društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb, Zagreb, nije obavljen u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. No, podsjetimo na detalje pretvorbeno privatizacijskog kriminala kod pretvorbe i privatizacije TDZ-a, koje je utvrdila Državna revizija 2003. Godine, a o čemu je Josipović, kao legalist koji je na dužnost predsjednika izabran pod krilaticom „PravDA“, svakako trebao voditi računa kod donošenja odluke o odlasku u Kanfanar i sastanku s Antom Vlahovićem arhitektom organiziranog duhanskog kriminala u Hrvatskoj. „Postupak pretvorbe društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb, Zagreb, nije obavljen u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Revizijom je utvrđeno: Prema elaboratu, procijenjena vrijednost Poduzeća iznosila je 52.209.381,- DEM. U procjenu vrijednosti Poduzeća nije uključena vrijednost zemljišta na lokaciji u Jagićevoj ulici u Zagrebu površine 7 004 m2, koja je procijenjena u iznosu 1.379.492,- DEM, niti vrijednost poslovnog prostora u Splitu. U obnovljenom postupku, prema rješenju Fonda iz siječnja 1996., vrijednost poslovnog prostora u Splitu procijenjena je u iznosu 252.100,- DEM, za što je povećan temeljni kapital Društva. Vrijednost zemljišta iskazana je u elaboratu samo za lokaciju Žitnjak, bruto razvijene površine 9 293,6 m2, ali ne obuhvaća troškove pripreme izgrađenog građevinskog zemljišta i troškove rente koji iznose 299.930,- DEM. Zbog navedenoga, ukupna vrijednost zemljišta prema elaboratu procijenjena je za 1.679.422,- DEM manje u odnosu na procjenu Fonda. Vrijednost priključaka s uključenim obračunom komunalne, individualne i zajedničke potrošnje, procijenjena je prema elaboratu u iznosu 7.667.246,- DEM, što je za 3.204.350,- DEM više od procjene Fonda. Ukupno procijenjena vrijednost nekretnina u elaboratu veća je za 1.524.928,- DEM od procjene Fonda. Kratkoročne financijske obveze u iznosu 270.800,- DEM i druge kratkoročne obveze u iznosu 5.097.164,- DEM pogrešno su dva puta uključene u knjigovodstvenu i procijenjenu vrijednost Poduzeća, zbog čega je knjigovodstvena i procijenjena vrijednost Poduzeća iskazana za 5.367.964,- DEM manje. Fond je, unatoč navedenim razlikama, donio rješenje o suglasnosti na namjeravanu pretvorbu i prihvatio procijenjenu vrijednost Poduzeća navedenu u konačnim izmjenama elaborata u iznosu 52.209.380,- DEM. U iskazu nekretnina Društva, kojeg je Fond dao rješenjem iz 1996., navodi se da je zemljište u Jagićevoj ulici uključeno u procjenu prije donošenja rješenja o suglasnosti na namjeravanu pretvorbu iz prosinca 1993. Uvidom u elaborat i izmjene elaborata, utvrđeno je da spomenuto zemljište nije bilo uključeno u procijenjenu vrijednost Poduzeća, te nije vidljivo na temelju čega Fond navodi da je zemljište na lokaciji u Jagićevoj ulici uključeno u procijenjenu vrijednost Poduzeća. S obzirom na navedeno, ne može se dati ocjena o realnosti procjene vrijednosti nekretnina i procijenjene vrijednosti Poduzeća. Procijenjena vrijednost Poduzeća iskazana je za 7.047.386,- DEM manje odnosno iskazana je u iznosu 52.209.380,- DEM umjesto 59.256.766,- DEM. Odgovorna osoba u Fondu bio je Ivan Penić, a u Društvu Milan Rebac. U temeljni kapital Društva uključeno je potraživanje društva Zagrebačka banka u iznosu 12.500.000,- DEM, iako nije nastalo do dana procjene vrijednosti Poduzeća odnosno do 31. prosinca 1991. Navedeno potraživanje temelji se na ugovoru o pretvaranju potraživanja banke u dionice od 25. listopada 1993. Ugovorne strane sporazumno su utvrdile da banka ima pravovaljano potraživanje, prema ugovoru o dugoročnom investicijskom kreditu za nabavu opreme, u iznosu dinarske protuvrijednosti 12.500.000.- DEM. Ugovoreno je da se navedena potraživanja, u postupku pretvorbe, pretvaraju u ulog, te da se banci izdaju dionice u skladu s programom i odlukom o pretvorbi. Ugovor je stupio na snagu nakon potpisa i odobrenja organa upravljanja, te nakon što je Fond donio suglasnost na namjeravanu pretvorbu. Stjecanjem 62 500 dionica, prestalo je potraživanje banke, a banka je postala dioničar Društva sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz statuta Društva. Ugovor o investicijskom kreditu za nabavu opreme zaključen je 2. srpnja 1993. u iznosu 12.500.000,- DEM uz (promjenjivu) godišnju kamatnu stopu 11,00%. Rok korištenja kredita ugovoren je do konca 1994., a rok otplate kredita je pet godina. Prema dokumentaciji Društva, do 21. listopada 1993. iskorišten je kredit u iznosu 12.500.000,- DEM. Sredstva kredita su djelomično (u iznosu 1.410.000,- DEM), iskorištena za nabavu opreme kako je ugovoreno. Neiskorišteni dio kredita u iznosu 11.090.000,- DEM utrošen je za kupnju obveznica Republike Hrvatske. Društvo je na temelju ugovora od 21. listopada 1993. kupilo od banke obveznice Republike Hrvatske u iznosu 11.225.867,90 DEM po nominalnoj dinarskoj protuvrijednosti. Banka se obvezala prodane obveznice otkupiti u roku 90 dana od dana zaključenja ugovora. Reotkup obveznica u iznosu 11.132.251,62 DEM izvršen je u razdoblju od konca studenoga 1993. do konca 1995., što nije u skladu s ugovorom. Nabava opreme planirana investicijskim programom iz svibnja 1993., plaćena je sredstvima iz dugoročnih kredita u iznosu 12.773.000,- DEM, na temelju dva ugovora zaključena u lipnju i studenome 1994. između Društva i društva Zagrebačka banka. Krediti su odobreni za nabavu opreme, na rok pet godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 11,00% do 13,00% godišnje. Sredstvima navedenih kredita plaćena je oprema po ugovorima zaključenim s inozemnim dobavljačima, a oba kredita u cijelosti su otplaćena u studenome 1998. odnosno prije roka dospijeća. Potraživanja banke nisu nastala do 31. prosinca 1991. odnosno do dana procjene vrijednosti Poduzeća i nisu bila iskazana u poslovnim knjigama. Fond je rješenjem o suglasnosti na pretvorbu iz prosinca 1993., u cijelosti prihvatio pretvaranje potraživanja banke u dionički ulog u iznosu 12.500.000,- DEM. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, prema kojima je društveni kapital razlika između vrijednosti sredstava i vrijednosti obveza, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga. Odgovorna osoba u Fondu u vrijeme donošenja rješenja bio je Ivan Penić. Temeljni kapital Društva u vrijeme pretvorbe iznosio je 64.709.400.- DEM, a dijelio se na 323 547 dionica. Mali dioničari su u postupku pretvorbe upisali 130 523 dionica nominalne vrijednosti 26.104.600,- DEM, društvo Zagrebačka banka na temelju pretvaranja potraživanja u dionice steklo je 62 500 dionica nominalne vrijednosti 12.500.000,- DEM, a 130 524 neprodanih dionica nominalne vrijednosti 26.104.800,- DEM preneseno je Fondu. Neprodane dionice u cijelosti su prenesene Fondu na temelju odluke upravnog odbora Fonda od 21. ožujka 1994. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 5. stavka 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, kojima je propisano da se neprodane dionice prenose fondovima i to Hrvatskom fondu za razvoj dvije trećine, a jedna trećina mirovinskim fondovima. Postupci privatizacije nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Revizijom je utvrđeno: Upravni odbor je u listopadu 1994. donio odluku o kupnji 32 354 vlastitih dionica u iznosu 6.470.000,- DEM, što čini 10,00% temeljnog kapitala Društva. Odredbama članka 24. Statuta iz travnja 1994., propisani su način i uvjeti pod kojima je moguće pribavljanje vlastitih dionica, odnosno vlastite dionice mogu se steći radi prodaje zaposlenicima na temelju ugovora o managementu ili o radu, radi statusne promjene, nenaplatnim pravnim poslom, radi sprječavanja nastupa štete za Društvo, te ako se otkupljuju dionice po ponudi dioničara zaposlenika Društva. Odluka o pribavljanju vlastitih dionica je nepotpuna, jer u njoj nisu navedeni razlozi stjecanja vlastitih dionica, niti su navedeni izvori financiranja otkupa vlastitih dionica. Razvojni program sadrži opće podatke o Poduzeću, analizu razvojnih mogućnosti i sposobnosti, pravce razvoja i ekonomsko-financijske aspekte razvoja. Dane su naznake mogućeg pravca razvoja, međutim ne sadrži iznos investicijskih ulaganja ili dokapitalizacije, ocjenu izvodljivosti, te rokove za provedbu, što nije u skladu s odredbama Upute za provedbu članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Predviđeno je povećanje proizvodnje za 10,00% na temelju postojećih proizvodnih mogućnosti, uz intenzivno tekuće i investicijsko održavanje kroz pet godina, proširenje djelatnosti i osnivanje novih društava u zemlji i inozemstvu. Razvojnim programom nije bio utvrđen tehnološki višak, a ocijenjeno je da će se u narednih pet godina broj zaposlenih prirodno smanjivati za oko 6,00% godišnje, što treba omogućiti novo zapošljavanje ili korekciju zaposlenosti“, stoji u nalazu Državne revizije. Iz nalaza Državne revizije razvidne su bitne nezakonitosti u postupku pretvorbe Tvornice duhana Zagreb: - nezakonito pretvaranje sumnjivog kreditnog potraživanja Zagrebačke banke d.d. u dionice Tvornice duhana Zagreb d.d.; - neuvrštavanje vrijednih nekretnina Tvornice duhana Zagreb u procjenu temeljnog kapitala društva kod pretvorbe i privatizacije, što dokazuje i dokumentacija Hrvatskog fonda za privatizaciju. Postoji opravdana sumnja, a na što ukazuje i nalaz Državne revizije, kako je navodna kreditna obveza Tvornice duhana Zagreb prema Zagrebačkoj banci d.d., na temelju koje su Zagrebačkoj banci izdane dionice TDZ-a, nastala fiktivno sa jedinim ciljem kako bi se na nezakonit način omogućilo Zagrebačkoj banci d.d., odnosno izabranoj i skrivenoj skupini novih vlasnika, da postanu vlasnicima značajnog postotka dionica Tvornice duhana Zagreb u pretvorbi. Državna revizija utvrdila je izvan svake sumnje, po službenoj dužnosti, kako se radi o nezakonitom stjecanju dionica u korist Zagrebačke banke d.d. Predsjednik je svojim posjetom TDR-u, i to u godini donošenja promjena Ustava, po kojima pretvorbeno privatizacijski kriminal i ratno profiterstvo ne zastarijeva, instutcijama svakako poslao krivu političku poruku, koja bi mogla značiti i političku zaštitu TDR-a i Adris grupe, te njihovih odgovornih osoba, od mogućeg kaznenog progona za privatizacijski kriminal na kojem se i temelji današnja ekonomska moć Adris grupe, o kojoj je predsjednik govorio u Kanfanaru. Na pretvorbeno privatizacijskoj pljački Tvornice duhana Rovinj (TDR) započeo je proces koji traje do danas: proces stvaranja balkanske duhanske mafije i njezine kriminalne hijerarhije koja vodi do najviših političkih institucija i dužnosnika u nekoliko država jugoistočne Europe. Da je to doista tako, dokazuje sadržaj kaznene prijave zbog pretvorbeno privatizacijskog kriminala u TDR-u, koju su 2. svibnja 2004. godine Državnom odvjetništvu podnijeli Luka Sučević i Franko Pačić. U svojem pismu s kojim su upoznati i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, ali i glavna državna revizorica Šima Krasić, kao i tadašnji potpredsjednici Sanaderove Vlade Jadranka Kosor i Andrija Hebrang, Sučević i Pačić detaljno opisuju na koji se način manipuliralo odlukama tadašnjeg Radničkog savjeta TDR-a, kako bi se odabranoj grupi pojedinaca, koja je uživala političku zaštitu državnih dužnosnika omogućilo stjecanje većinskog vlasništva nad dionicama TDR-a. „U Odluci je krivotvoren naziv SP „Tvornica duhana“ umjesto stvarnog naziva SP Trgovina, Duhan i Ambalaža, skraćeno SP TdiA, kako bi pojedinci nezakonito ušli u platni spisak TDR i nezakonito stekli pravo kupnje internih dionica prema prethodno opisanom obračunu OD (osobnog dohotka, op.a.). U tom je slučaju država oštećena za poreze i doprinose na ukupni čisti OD, a ne samo na 50% kao kod pravih radnika TDR. Najgore je ipak to, što su zbog te privilegije, rukovoditelji spomenutog složenog poduzeća šristali preuzeti ulogu izvršitelja te kriminalne pretvorbe i time došli u priliku kao članovi Uprave ili NO da nezakonito „zarade“ ogroman kapital, normiranim i „ozakonjenim“ pljačkama i od strane dužnosnika omogućenih pogodovanih kupnji dionica i imovine“, stoji u pismu Državnom odvjetništvu od 2. svibnja 2004. godine. Prema podatcima iz navedenog pisma, radnici i mali dioničari Tvornice duhana Rovinj (TDR) oštećeni su i prevareni manipulacijama Uprave i Nadzornog odbora načinom utvrđivanja šestogodišnjeg odnosno trogodišnjeg iznosa isplaćenih osobnih dohodaka. Detaljno se navodi i kako je policija u istrazi o kriminalu u TDR-u tijekom 1996. i 1997. godine, prikrila ovaj organizirani kriminal u korist duhanske mafije koja je pljačkom malih dioničara stekla većinske dioničarske pozicije u TDR-u. „Odgovarajući Pravilnik članom 2. određuje da te iznose poduzeće utvrđuje tako što ukupnu masu isplaćenih neto osobnih dohodaka za posljednjih šest mjeseci prije donošenja odluke o izdavanju internih dionica množi brojem 12 odnosno 6. Bez obzira na datiranje dokumenata, odluka o pretvorbi i prodaji poduzeća putem izdavanja internih dionica je obavezno prvi korak, bez kojega ne bi mogao biti niti sastavljen Obračun osobnih dohodaka. U slučaju pretvorbe i prodaje TDR to je odlučeno obaviti na temelju osobnih dohodaka za mjesec IX/1990. pa je logično bilo da se spomenute veličine izračunavaju na temelju isplaćenog neto osobnog dohotka u periodu III – VIII/1990. Vi ste u svojem Izvješću o reviziji na str. 11 naveli „Poduzeće nije bilo u obvezi izdati drugima interne dionice, jer je iskazani društveni kapital u skladu sa odredbama člana 1. Zakona o društvenom kapitalu koncem rujna 1990. bio manji u odnosu na trostruke godišnje plaće u Poduzeću koje su iznosile 386.703.000 din“. Već smo ranije dokumentirali kako je bio nezakonito utvrđen društveni kapital od ukupno 95.982.886 dinara umjesto ispravno u skladu s Odlukom RS, Zakonom i Pravilnikom ukupno 532.082.000 dinara, a sada Vam ukazujemo da ste kao i raniji „eksperti“ u policijsko – istražiteljskoj farsi 1996. i 1997. namjerno netočno u osnovicu ubacili i „pojačani“ osobni dohodak za IX/1990. i tako došli do netočnih trogodišnjih čistih osobnih dohodaka. U tome je i bit kriminalne pretvorbe. Utajiti i prikazati čim manji društveni kapital, izbjeći prodaju nakon osnivanja Agencije po tržišnoj cijeni, a povećati osobne dohotke napuhavanjem osnovice i utajom poreza i doprinosa iz osobnih dohodaka i kasnije poreza na dohodak“, navodi se u pismu Sučevića i Pačića, na koje su se oglušili kako Državna revizija i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, te USKOK, tako i tadašnji Sanaderovi potpredsjednici Vlade Jadranka Kosor i Andrija Hebrang. Pismom se detaljno opisuje model pretvorbe i privatizacije TDR-a koji je omogućio maloj grupi oko Uprave i Nadzornog odbora poduzeća, stjecanje većinskog vlasništva nad ovih hrvatskim proizvođačem duhanskih proizvoda. Prijevarom, izdavanjem nezakonitih dionica, pljačkom malih dioničara, te pljačkom dionica dodijeljenih invalidima Domovinskog rata, članovi Uprave i Nadzornog odbora TDR-a stekli su svoje većinske vlasničke pozicije, uz pomoć državnog aparata i policije, koji su organizirano prikrivali ovaj pretvorbeno privatizacijski kriminal u TDR-u. Na taj način, politička je elita izravno sudjelovala i pomogla u stvaranju balkanske duhanske mafije, jedne od najmoćnijih kriminalnih organizacija na Balkanu. „U članku 5. pod a) u trećoj alineji i u članku 10.3. Statuta TDR-a vidljivo je da je grupa radnika (privremeno zaposleni) „kupila“ seriju običnih dionica 01-2/04 koje se ne mogu prenositi u roku od pet godina nakon kojeg roka se moraju obvezno predati Društvu po cijeni koja odgovara nominalnoj vrijednosti nakon tih pet godina od izdavanja dionica. Samo da Vas podsjetimo na činjenicu da je nominalna vrijednost dionice na dan izdavanja u X/1990. bila 143 DEM, a da je u slučaju ispravno utvrđene vrijednosti društvenog kapitala trebala biti 472 DEM. A vidi vraga baš dana 26. srpnja 1995. usklađenim statutom društva određena je nova nominalna vrijednost dionice 180 kuna iliti 50 DEM. I jasno je da su se dionice tih prvih godina „tržile“ interno po 50 DEM. To je samo jedna od mnogih insajderskih pljački malih dioničara. Najprije su radnici po ugovoru o djelu planski privremeno zaposleni, pa su ima izdane „malo drukčije“ nezakonite dionice sa protuzakonito određenom obveznom prodajnom cijenom, koje su im nakon odlaska iz poduzeća ili istekom pet godina otimane po 50 DEM, a da bi ih pogodovano „kupili“ članovi Uprave i Nadzornog odbora koji su sav taj pretvorbeni kriminal osmislili, organizirali, proveli i zaštitili između ostalih dužnosnika i uz pomoć ovog Vašeg izvješća (misli se na Državnu reviziju, op.a.)“, opisuje se u pismu. Osim pljačke radnika TDR-a, malih dioničara, nakon tog „insajderskog“ kriminalnog procesa, kako ga nazivaju Sučević i Pačić u svojem pismu, uslijedio je privatizacijski proces u kojem su članovi Uprave i Nadzornog odbora TDR-a opljačkali dionice koje su dodijeljene invalidima i braniteljima Domovinskog rata. Pljačkom braniteljskih dionica, pripadnici onoga što danas zovemo duhanskom mafijom, preuzeli su potpunu vlasničku kontrolu nad TDR-om. „Sličan samo još veći i podliji insajderski kriminal je učinjen prilikom privatizacije paketa od 28% dionica tj. 4 582 dionice pojedinačne nominalne vrijednosti 1.430 DEM prema nezakonito utvrđenoj vrijednosti društvenog kapitala, a koja je u slučaju ispravno procijenjenog i utvrđenog društvenog kapitala trebala iznositi 4.720 DEM, nakon što je te dionice Agencija prenijela Hrvatskom fondu za razvoj. U razdoblju od 1993. do 1995. Fond je dodijelio bez naplate 4 270 tih dionica članovima HVIDRE, koji su ih do kraja srpnja 1995. skoro svi prodali TDR po sramotnih 2.000 DEM kada im je stvarna kapitalna vrijednost bila 8.000 – 10.000 DEM. ... Beskrupulozno su ih opljačkali ljudi koji su proveli tu nezakonitu pretvorbu, sve sami članovi Uprave i Nadzornog odbora TDR kojima je zadatak da štite imovinu svojih dioničara. Već je 1992. sa pojedinim dužnosnicima sve razrađeno, pa je ta obmana najavljena i u dnevnom tisku, kada je pompozno najavljeno da će država dionice pokloniti ratnim vojnim invalidima a da će ih TDR otkupiti po čak 20% iznad nominalne vrijednosti. Jasno da su skrivali da je to tada bilo po jedva trećini prave vrijednosti, a kasnije samo petini vrijednosti. Jasno je da su tim insajderskim kriminalom jeftino kupljene dionice opet pogodovano stekli članovi Uprave i Nadzornog odbora koji su ukupni kriminalni projekt i osmislili“, stoji u pismu upućenom Državnoj reviziji, Državnom odvjetništvu, USKOK-u i potpredsjednicima tadašnje Sanaderove Vlade, u svibnju 2004. godine. Kriminalna grupa koju predstavlja Vlahović vlasništvo skriva iza skrbničkih računa: Netransparentno vlasništvo skriva detalje o privatizacijskoj pljački i tranzicijskom kriminalu „Adris grupa je među deset najprofitabilnijih i najkvalitetnijih tvrtki i jedina u domaćem vlasništvu, što je od iznimne važnosti i pozitivno\", kazao je Josipović dodavši kako su ga danas čelnici te kompanije izvijestili i s investicijama koje se čine i spremaju“, navodi se u priopćenju Ureda Predsjednika o Josipovićevom posjetu Kanfanaru. Međutim, ovi predsjednikovi navodi o tobožnjem „domaćem vlasništvu“ Adris grupe i TDR-a, naprosto nisu istiniti. Naime, ne postoji transparentna, javna i zakonita evidencija stvarnih vlasnika niti TDR-a, ni Adris grupe, što već samo po sebi ukazuje na sumnjive poslove onih koji se skrivaju kao pravi vlasnici TDR-a. Naime, netransparentno vlasništvo TDR-a i Adris grupe, skriveno je iza tajnih, skrbničkih računa, te je sasvim jasno kako se na taj način prikrivaju tragovi i detalji o pretvorbeno privatizacijskoj pljački duhanske industrije u Hrvatskoj, tranzicijskom kriminalu i ratnom profiterstvu na kojem je mala grupa tajnih vlasnika koje javno predstavlja notorni Ante Vlahović izgradila svoje multimilijunski vrijedno bogatstvo. Prema Izvješću tadašnje Središnje depozitarne agencije od dana 21. travnja 2006. godine, većinski vlasnici Adris grupe d.d. bili su: Skrbnički račun ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb; Skrbnički račun ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb; Skrbnički račun HVB SPLITSKA BANKA d.d., Split; Skrbnički račun PBZ d.d., Zagreb; Skrbnički račun PBZ d.d. /HSBC SECURITIES LUXEMBOURG s.a., Zagreb; Skrbnički račun PBZ d.d., Zagreb; Skrbnički račun HVB SPLITSKA BANKA d.d., Split; Skrbnički račun PBZ d.d./THE BANK OF NEW YORK AS CUSTODIAN, Zagreb. Prema Komisiji za vrijednosne papire dana 25. travnja 2006. godine, deset najvećih dioničara društva ADRIS GRUPA d.d. bili su: Ante Vlahović, Rovinj, 12,74 %; Plinio Cuccurin, Rovinj, 7,8 %; Branko Zec, Rovinj, 4,3 %; Antoin Pokrajac, Rovinj, 3,28 %; Ivan Lokmer, Rovinj, 2,73 %; Tomislav Budin, Velika Ludina, 1,83 %; Marica Šorak-Pokrajac, Rovinj, 1,68 %; Josip Etinger, Rovinj, 1,46 %; HVB SPLITSKA BANKA d.d./Enskilda/Šv. rezident, Split, 1,27 %; PBZ d.d./HSBC SECURIETES SERVICES, Zagreb, 1,25 %. Međutim, ovih deset najvećih vlasnika dionica Adris grupe, bili su vlasnici svega 38,17 posto dionica Adris grupe, dok su stvarni većinski vlasnici Adris grupe bili i ostali skriveni iza tajnih, skrbničkih računa. Dakle, podaci s kojima je Josipović morao biti upoznat prije službenog posjeta Adris grupi i prije javne izjave o „domaćem vlasništvu“ te kompanije, jasno demantiraju predsjednikovu izjavu o Adris grupi, koju je dao prilikom posjeta Kanfanaru 28. kolovoza 2010. godine. Duhanska mafija: Adris grupa i TDR glavna karika međunarodnog šverca cigareta na Balkanu Osim navedenih razloga zbog kojih Josipović nije smio posjetiti Adris grupu i TDR, a koji se argumentirano mogu dokazati, na temelju postojećih dokumenata, o kojima sasvim sigurno vrlo opširna saznanja „iz prve ruke“ ima i predsjednikova glasnogovornica Danica Juričić, koja je kao novinarka radila na temi pretvorbeno privatizacijskog kriminala u TDR-u i TDZ-u, te je pisala o sumnjivim i nezakonitim poslovima Adris grupe, zbog čega je, kako su mnogi sumnjali, u jednoj od medijskih kuća u Hrvatskoj i dobila otkaz; postoje i drugi razlozi o kojima je Josipovićev ured morao voditi računa kod odluke o odlasku u Kanfanar i susretu Predsjednika Republike s duhanskom mafijom. Naime, nesporna je činjenica kako su Adris grupa i TDR još od 1990. godina uključeni u orgnizirano kriminalno podzemlje, te kako sudjeluju u organiziranom međunarodnom krijumčarenju cigareta, te su se više puta našli na udaru međunarodnih i domaćih istraga. Također, nije tajna niti činjenica da je TDR tijekom 1990.-ih godina u dogovoru s pojedincima iz političkog vrha HDZ-a uspostavio najmanje dva pogona za ilegalnu proizvodnju TDR-ovih i TDZ-ovih cigareta, koje su bile namijenjene isključivo međunarodnom crnom tržištu, odnosno međunarodnom švercu cigareta, te su distribuirane kriminalnim kanalima podzemlja koje danas nazivamo balkanskom duhanskom mafijom. Od navedena dva pogona, ilegalni pogon kod Čapljine iz kojeg su distribuirane cigarete na crno tržište, završio je svojevremeno čak i u CIA-inim izvješćima o organiziranom kriminalu na Balkanu. Opljačkani radnici TDZ-a, u svojoj su prijavi Državnom odvjetništvu 2006. godine razotkrili i brojke, kao i detalje o švercu cigareta iz legalne proizvodnje TDR-a, što su u navedenoj kaznenoj prijavi potkrijepili vrlo detaljnim i provjerenim podacima. Prema tim podacima u 1992. godini na crno prodano čak 202 tisuće 55 kutija cigareta dnevno; u 1993. godini ta se količina popela na 311 tisuća 302 kutije cigareta dnevno; u 1994. godini ta je količina iznosila 107 tisuća 912 kutija sigareta dnevno; u 1995. godini 153 tisuće 55 kutija cigareta dnevno; u 1996. godini 186 tisuća 712 kutija cigareta dnevno; u 1997. godini 262 tisuće 876 kutija cigareta dnevno; u 1998. godini 256 tisuća 505 kutija cigareta dnevno; u 1999. godini 286 tisuća 986 kutija cigareta dnevno; u 2000. godini ilegalno je prodano 459 tisuća 247 kutija cigareta dnevno; u 2001. godini ta se količina popela na 519 tisuća 692 kutije cigareta dnevno; u 2002. godini 465 tisuća 480 kutija cigareta dnevno; u 2003. godini 412 tisuća 474 kutija cigareta dnevno; u 2004. godini 459 tisuća 544 kutije cigareta dnevno, a u 2005. godini 540 tisuća 380 kutija cigareta dnevno. Izračunato po godinama, a kako se to navodi i u kaznenoj prijavi od 8. lipnja 2006. godine, koju su Državnom odvjetništvu podnijeli radnici Tvornice duhana Zagreb, vidljivi su pokazatelji astronomske zarade Adris grupe i interesnih skupina iza te kompanije, od prihoda ilegalne trgovine cigaretama. Tako je, prema dostupnim podacima, u 1992. godini preko krijumčarske mreže ilegalno prodano 44 milijuna 750 tisuća kutija cigareta; u 1993. godini 113 milijuna 625 tisuća kutija cigareta; u 1994. godini 39 milijuna 125 tisuća kutija cigareta; u 1995. godini 55 milijuna 865 tisuća kutija cigareta; u 1996. godini 68 milijuna 150 tisuća kutija cigareta; u 1997. godini 95 milijuna 50 tisuća kutija cigareta; u 1998. godini 93 milijuna 625 tisuća kutija cigareta; u 1999. godini 104 milijuna 750 tisuća kutija cigareta; u 2000. godini 167 milijuna 625 tisuća kutija cigareta; u 2001. godini 189 milijuna 687 tisuća 500 kutija cigareta; u 2002. godini 169 milijuna 900 tisuća kutija cigareta; u 2003. godini 150 milijuna 553 tisuće 108 kutija cigareta; u 2004. godini 167 milijuna 733 tisuće 588 kutija cigareta i u 2005. godini 197 milijuna 237 tisuća 123 kutije cigareta. Ukratko radi se o tržištu od čak 190 milijuna kutija cigareta godišnje na crnom tržištu, u čemu značajni udio u financijskoj dobiti od takvog organiziranog kriminala ima upravo Adris grupa, kao što su to u svojoj kaznenoj prijavi Mladenu Bajiću dokumentirali radnici nekadašnje Tvornice duhana Zagreb. Dakle, više od 190 milijuna razloga zbog kojih Ivo Josipović nije smio posjetiti Adris grupu i TDR, te na taj način, svjesno ili ne, dati podršku onima koji su glavna dijagonala duhanke mafije na Balkanu, te tajnoj grupi vlasnika Adris grupe, koja je na ratnoprofiterskoj pljački, pretvorbeno privatizacijskom kriminalu i mafijaškim tranzicijskim odnosima izgradili svoju ekonomsku poziciju, koju je Josipović tako rječito pohvalio tijekom boravka u Kanfanaru. Predsjednik naprosto nije smio zanemariti sve ove činjenice, o kojima je imao izravne spoznaje preko Danice Juričić, kod donošenja odluke o odlasku u TDR, posebno kada se uzmu u obzir političke i druge moguće posljedice njegovog slikanja u društvu duhanske mafije (Plinia Cuccurina i Ante Vlahovića) te istarskog župana Ivana Jakovčića, koji je pod međunarodnom istragom u slučaju Afere Hypo. Domagoj Margetić

\"Oko nas je previše pesimizma, negativnosti, neodgovornosti i urušavanja svih društvenih vrijednosti. Previše se sumnjičimo, optužujemo, podmećemo i bavimo sami sobom, a premalo prostora dajemo optimizmu, viziji, afirmaciji društvenih i nacionalnih vrednota i izvrsnosti. U takvim okolnostima treba znatno više energije i živaca ne samo za poslovanje već i za normalno življenje. Umjesto najboljih, prednost dobivaju prosječni ili ispodprosječni. \" Ovo je jednostavna, točna, jasna istina o situaciji u hrvatskom društvu. Izrečena iz usta kompetentnoga čovjeka, ni malo potrošenoga u javnosti. Tko stvara takvu klimu? Prosječni i ispodprosječni, jer, njhova je prilika upravo strah i histerija.

@Zvec,..... Bilo bi mjesta za optimizam da ove kompanije nisu rasle zbog prevare, utaje, politicke upletenosti i otimacene, a ne svog rada. Jucer su isli biciklom na posao, a danas.......?

@Zvec,...... Osim toga, TDR drzi 25% trzista u jugoistocnoj Europi. Sto mislis, kako su uspjeli plasirati cigarete na ta trzista? Zar nemislis da su cigarete roba koju je najteze plasirati na inozemna trzista? Mislis li da je to sto imajuu \"dobar\" proizvod , pa ga sa nestrpljenjem ocekuju u susjednim zemljama. Pa danas nemozes prodati ni toaletni papir, a kamoli se plasirati cigaretama na strano trziste uvjek kontrolirano od korumpiranih politicara i mafije.

Naravno, kako nećeš biti prestrašen kad te mediji sa svih strana bombardiraju sa lošim vjestima. Da je po njima već bi bankrotirali bar 50 puta, nitko neće napisati da je nezaposlenost 2003. god. bila veće nego danas, a peživilo se to kao što će se preživiti i ovo danas.

Društvo je blokirano strahom i nekompetentnošću?!?!?!? Vlahoviću......istine radi........društvo je blokirano: IZDAJOM, LOPOVLUKOM ( o ćemu i ti nešto znaš ), KORUPCIJOM i NESPOSOBNOŠĆU HDZ-a i njegovih koalicijskih suučesnika u kriminalu i izdaji......... PLJUC!

0001, Osam minusa znace da ih osmorica nece prezivjeti. Dao sam ti plus, pa sam tako jednog spasio. Bolje ista nego nista. Interesantno je kako neki Hrvatsku ocjenjuju kao najgoru zemlju, nesto kao dno dna. A zasto ne odu tamo gdje je puno bolje, nije poznato. Tako da se Hrvatsku i dalje blati.

Da li vas cudi sto Vecernji pravi intervjue samo sa mafijasima? Mene ne. PLJUC!

\"Oko nas je previše pesimizma, negativnosti, neodgovornosti i urušavanja svih društvenih vrijednosti. Previše se sumnjičimo, optužujemo, podmećemo i bavimo sami sobom, a premalo prostora dajemo optimizmu, viziji, afirmaciji društvenih i nacionalnih vrednota i izvrsnosti. U takvim okolnostima treba znatno više energije i živaca ne samo za poslovanje već i za normalno življenje. Umjesto najboljih, prednost dobivaju prosječni ili ispodprosječni. Na žalost, hrvatsko je društvo blokirano egzistencijalnim strahom i nekompetentnošću. Čini se da je mnogo ljudi na pogrešnim mjestima te da su samo neuki i nekompetentni dobro raspoređeni. Imamo previše politike i politiziranja, a premalo ozbiljnog sadržaja, odvažnosti i vizije. Stjecanje jeftinih političkih bodova u ovakvoj situaciji, s jedne strane, kao i sporadično „krpanje rupa“ bez jasne vizije, s druge strane, produljuju gospodarsku agoniju. Imamo potencijala i tako nam malo treba da postanemo normalno društvo.\" ..... Sve ovo što je Ante rekao je 300% točno. Trebali bi imati puno više ovakvih ljudi na vodećim pozicijama u državnim firmama i ustanovama, a ne kojekakve \"rodjake i netijake po babi i stričevima\" koji su nas i doveli u ova ekonomska i socijalna govna i sada moramo plivati kako znamo i umijemo, a oni se drže iznad tih govana gazeći po našim glavama... Oni su obične danhube i nesposobna i nekompetentna gamad. Bravo Ante... BRAVO, BRAVO i BRAVO.

Da da neuspjehom tkz. Hrvatske elite krivo je drustvo kad treba brati Eure onda je tu elitaaaaaa.......... kad treba snositi krivicu neuspjeha onda vam je krivo drustvo cisti komunisticki cinizam sto drugo..........................

@Minute,....... Fumare,....i ti i tvoj Ivo parazitu jedan. Sisete zadnje kapi krvi napacenom narodu. Jebo ti onaj Vidosevic mater na onom svom rancu, a Ivo na Malo Vitra.

Godišnja davanja Adris grupe u državni proračun po raznim osnovama iznose oko četiri milijarde kuna, što je gotovo 4% proračuna Republike Hrvatske.

Prodajmo i brodogradnju. Puno je lakse nego delati.

14.11.2010. u 11:01h Chicago USA je napisao/la: Monstrumi kao ovaj \"TROVAC NARODA\" i slicni njemu su uz pomoc hadezenjara oteli Nasu Hrvatsku. Goni bandu majmune ova je tvrtka privatiztirana prije hdz-a po markovičevom modelu po kojem su tvrtke dobili komunistički direktori,jedina krivca tuđmana je što ih nije riješio po uzoru na demokratu tita

Sa tolikim vjerodostojnim podacima koje nam je drug beli444a3 predstavio sva ce Adris grupa zavrsiti u zatvoru. Po njemu Adris Grupa je hrvatski neprijatelj broj 1. Pitam se a tko je hrvatski prijatelj broj jedan?

14.11.2010. u 17:07h mala ulica . Sude mu u Haag-u , .......... sjeti se splitske rive ..........

@Minute-be Znas sto? Zas ti dobro sto, Minutebe.

Možda bi trebalo da mu se još prodaju sva poduzeča koja pripadaju još državi da mu se da po 1 kunu dionica da čovjek može još više pljačkati.

Među podugačak popis pod naslovom - koga Hrvati mrze ( Srbe, Hercegovce, Bosance, muslimane, židove,Albance, Ruse, Čehe, Talijane..........možemo dodati i poduzetnike, odnosno privatnike. Ne znam zašto onda mrze i komuniste, a pogotovo mi nije jasno zašto su ostavili socijalizam, zar su mislili da će u kapitalizmu raditi za..........koga?