Reakcija oblaka na zagrijavanje atmosfere bila je jedna od glavnih izvora nesigurnosti u procjeni koliko točno će se svijet zagrijati iz akumulacije stakleničkih plinova.
Neke promjene čak bi poboljšale zagrijavanje, dok bi druge promjene to neutralizirale. Studija, objavljena u časopisu Nature, pokazuje kako su se glavna olujna područja u srednjim geografskim širinama obje hemisfere prebacila prema polovima. Suho područje tako se proširilo na suptropska područj, a studija je također pokazala kako se povećala visina najviših vrhova oblaka.
Takve promjene pojačavaju globalno zagrijavanje: solarno zračenje manje je na visokim geografskim širinama blizu polova. Kako se oblaci pomiču u tom smjeru manje radijacije reflektiraju u svemir. S obzirom na to da su vrhovi oblaka sve viši, količina radijacije koja se ponovno emitira sa površine Zemlje, a koju zaustavljaju oblaci, sve je veća.
Joel Norris s oceanografskog instituta Scripps smatra da su promjene u oblacima povezane s globalnim zatopljenjem, no Kate Marvel, s NASA-inog instituta za svemirske studije Goddard, upozorava na činjenicu da su se od početka studije dogodile dvije vulkanske erupcije te da su pomaci oblaka konzistentni s onim što se očekuje kod njihovog oporavka nakon velikih vulkanskih erupcija.
Norris se planira pozabaviti s ovim pitanjem u svojim budućim radovima.
Bjorn Stevens s Max Planck instituta za meteorologiju smatra da je ova studija kora prema boljem razumijevanju kako će se oblaci mijenjati s klimatskim promjenama, no ujedno i pokazuje ograničenja satelitskih snimki te potrebu za boljom dugoročnom opservacijom.
Nema globalnog zagrevanja.