Odnos između Europske unije i Izraela na najnižoj je razini u posljednjih nekoliko desetljeća. U proteklih mjesec dana dogodilo se nekoliko događaja koji su bili dovoljni nekim Židovima da zaključe kako im je danas u Europi najgore nakon 2. svjetskog rata! Okidač za ogorčenje Židova bilo je nedavno izglasavanje zakona u poljskom parlamentu kojim se potpuno zabranjuje ritualno klanje životinja. Najnovija odluka Europske unije kojom je eksplicitno potvrđeno da Zapadna obala i Istočni Jeruzalem nisu dio židovske države, bila je kap koja je prelila čašu. Potporom Palestini i zabranom jednog židovskog običaja u Poljskoj, Židovi se ponovo osjećaju kao da ih je Europa izdala.
Rabin želi otići
Poljska je bila jedna od rijetkih europskih oaza za ritualno klanje životinja, a radi se o židovskoj i muslimanskoj vjerskoj praksi da se životinjama prereže vrat bez prethodnog omamljivanja, dok su još svjesne. Protiv boli koje trpe životinje ustali su poljski borci za prava životinja, a odluka parlamenta izazvala je oštre reakcije Židova i muslimana, ne samo u Poljskoj. Glavni židovski rabin u Poljskoj Michael Schudrich najavio je da će zbog zabrane ritualnog klanja životinja napustiti Poljsku. Židove je dodatno pogodilo to što se radi o Poljskoj, zemlji koja ima bogatu židovsku tradiciju, a u kojoj je i nekadašnji logor Auschwitz – mjesto najvećeg pogroma Židova u 2. svjetskom ratu.
Najoštrija kritika odluke protiv zabrane židovskog običaja stigla je iz Izraela.
– Kao predsjednik Knesseta, židovskog parlamenta, dižem svoj glas protiv takve akcije poljskog parlamenta. Neprihvatljivo je da Židovi ponovo susreću ozbiljna ograničenja slobode vjerske prakse, što stvara osjećaj predrasuda i diskriminacije – poručio je šef izraelskog parlamenta Juli Edelstein.
Prije zabrane ritualnog klanja životinja mnoge europske zemlje zabranile su burke, poligamiju, obrezivanje dječaka... Šalje li time Europa poruku Židovima i muslimanima da neće trpjeti njihovu tradiciju i da se moraju prilagoditi europskom načinu života?
– Navedenim zabranama suvremene, sekularizirane, religijskim tradicijama nesklone europske političke elite šalju poruku ne samo Židovima i muslimanima nego i kršćanima, da se prilagode europskom stilu života, posebice kad je u pitanju odnos prema kršćanskome shvaćanju početka i kraja života, braka, odgoja, obrazovanja i prava na posvajanje djece... – ističe sociolog religije Ivan Markešić.
EU ne želi da na ulicama europskih gradova gledamo prizore s Bliskog istoka, gdje za vjerske blagdane tisuće zaklanih ovaca plivaju u krvi na gradskim trgovima. Europa je u posljednje vrijeme sve odlučnija u borbi protiv navika i običaja koji nisu ukorijenjeni u njezinu svjetonazoru.
– Europa, zapravo, nije zemljopisna, nego religijska, kulturna i politička činjenica. U tradiciji ona jest kršćanska izmišljotina. No, ta je tradicija – dobrim dijelom upravo zbog traumatičnoga iskustva vjerskih, a posebice unutarkršćanskih sukoba i ratova – nakon 1648. obuhvaćala i načelo tolerancije; postupno, mukotrpno i s nerijetkim vraćanjem na prijašnje faze. To je ono što bi trebalo razumjeti kao „europski stil" – ističe politički analitičar Žarko Puhovski. No, ta je praksa tolerancije funkcionirala samo onda kada je Europa bila u dominantnoj poziciji u odnosu na ostale dijelove svijeta i njihove običaje.
Bez opravdanja
Posljednjih desetljeća to je prestalo, a istodobno udio stanovništva koje potječe iz drukčijih tradicija u zapadnoj je Europi bitno povećan. U trenucima krize pak, „dotepence" je uvijek lakše smatrati konkurentima na tržištu, a neprijateljima na razini svjetonazora. Time je u posljednje vrijeme dodatno zaoštren latentni sukob vjerski utemeljenih praksa i obreda sa svjetski proširenim permisivnim svjetonazorom – upozorava Puhovski.
Moderan europski čovjek okrenut je ovozemaljskome, kako svojem životu tako i životu biljaka i životinja. Stoga, bilo kakvo obredno religijsko nasrtanje na ljudski i životinjski život te život u prirodi (odatle i ekološki pokreti) kojim se izaziva bol (pri obrezivanju i pri klanju), nastoji se u ovome vremenu zabraniti. Za modernog europskog čovjeka religijska tradicija nije nešto što bi bilo toliko važno da bi joj trebalo robovati.
– Ona je za njega promjenjiva, u najmanju ruku prilagodljiva. Dakle, nije vječna, kao ni jedna od triju abrahamskih religija. Sve je nastalo jednom u povijesti, dakle ništa od toga nije od početka svijeta. Stoga, ukoliko je religijska tradicija suprotna onome što se promovira kao nova vrijednost, smatra se da je treba zanemariti i zamijeniti ili pak prilagoditi tome novom – ističe Ivan Markešić.
Ako je, dakle, u današnje vrijeme vrijednost život ljudi i životinja, posebice njihovi osjećaji boli i patnje, onda ne treba čuditi zašto se današnji čovjek – svejedno je li religiozan ili ne – okreće protiv vjerske tradicije.
Danas prevladava stajalište, koje podržavam, da su ljudski život i život uopće, pa time i život životinja, vredniji od bilo koje vjerske prakse, svejedno je li riječ o kršćanskoj, islamskoj, židovskoj ili bilo kojoj drugoj vjerskoj praksi. Naime, svima je znano da su te vjerske prakse stvorili ljudi kako bi u prevladavanju životnih nedaća umilostivili svoja božanstva ili im se zahvalili. Stoga, ne može se opravdati ni jednu vjersku praksu, svejedno koliko ona bila tradicijski duga i zaštićena, ukoliko izravno utječe na izazivanje boli i patnje u ljudskome (obrezivanje) i životinjskom organizmu (klanje) – kazao je sociolog religije Ivan Markešić.
Politički gledano, situacija u Europi je paradoksalna – na jednoj strani su se našli muslimani i Židovi, a na drugoj – još nevjerojatnije – ksenofobni desničari s liberalima i ljevičarima koji zastupaju ljudska (pa i životinjska) prava.
– Poruka koju se jedino može moralno opravdati je jednostavna, čak formalno primitivna: nema tolerancije spram onih koji toleranciju ne prihvaćaju. No, jednostavnost ove poruke krije brojne veoma ozbiljne etičke dileme – upozorava politički analitičar Žarko Puhovski.
Goleme svjetonazorske razlike mogle bi izazvati kulturološki i socijalni rat na Starom kontinentu.
Socijalni je rat posve moguć, ali on – gotovo sigurno – neće biti bitno utemeljen u religijskim razlikama (premda one mogu utjecati na rasplamsavanje sada još potencijalnih sukoba). Rat kultura, međutim, djeluje drukčije no što se donedavna vjerovalo – „žrtvom", naime, nisu samo muslimanski i židovski, nego i kršćanski rituali (od braka nadalje). Ključno pitanje glasi – smije li se uime transcendencije ograničavati ljudska prava (a, možda, i životinjska)? – pita se Žarko Puhovski.
Europske religije
Judaizam i islam duboko su ukorijenjeni u Europi, a nameće se pitanje kakva im je budućnost.
– Budućnost i judaizma i islama u Europi jest, uz puno predvidivih teškoća, u prihvaćanju tolerancijske obveze na obje strane. U većinskome stavu toleriranja manjinskih „ekstravagancija" i u manjinskome stavu prihvaćanja prava onih koji su u manjinskim zajednicama rođeni, ali ih žele napustiti, ili, barem, ne žele potpuno živjeti onako kako to one tradicijski propisuju – zaključio je politički analitičar Žarko Puhovski.
Europska unija je istodobno i židovska i muslimanska, kao i kršćanska i ateistička...
Muslimani i Židovi trebaju prihvatiti EU s njezinim identitetom i u njoj organizirati svoj život, zajedno s ostalima. Naravno, i kršćani trebaju prihvatiti islam i židovstvo kao europske religije. Budućnost islama, židovstva, a slijedom toga i kršćanstva u Europi je sjajna ako članovi i jedne i druge i treće religijske zajednice prihvate činjenicu da žive u povijesti, u vremenu, a to znači prihvate li postojanje evolucije, odnosno stalne mijene kako prirodnog tako i društvenog i vjerskog života – zaključio je sociolog religije Ivan Markešić.
>> Nevjerojatno židovsko vjenčanje pohodilo 25.000 uzvanika
Otvori KEKS Pay
