Otkako je skinuta prašina s policijsko-pravosudno-političko-udbaškog
spisa o Bugojanskoj skupini hrvatskih domoljuba koji su 1972. pokušali
prodrmati tadašnju Jugoslaviju zbog sustavnog zatiranja Hrvata, u
javnost su procurile i nove pojedinosti koje su počeli iznositi akteri
davnih zbivanja o velikoj potjeri, likvidaciji, ali i višegodišnjem
skrivanju u tajnome zatvoru jednoga od aktera ove najveće pobune u
bivšoj Jugoslaviji.
Rasvjetljivanje istine
Večernjak je došao u posjed potpuno novih dokumenata koji nikad u
javnosti nisu objavljeni, a koji će najvjerojatnije pomoći da se tijela
četvorice članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva, čiji su članovi
činili okosnicu Bugojanske skupine, konačno pronađu i dostojno
pokopaju. Riječ o dokumentima bivše zloglasne Udbe i zapisnicima koje
je osobno potpisao tadašnji ministar unutarnjih poslova SR-a BiH Franjo
Herljević.
Kako se uz pronađenu dokumentaciju pojavio i veliki broj svjedoka čije
informacije uvelike mogu pomoći u otkrivanju grobnice u koju su bačena
tijela Đure Horvata, Vejsila Keškića i Mirka Vlasnovića, prema riječima
don Ante Jelića, predsjednika Hrvatskog katoličkog dobrotvornog
društva, veliki broj kockica u mozaiku Bugojanske skupine prilično je
složen, što znači da bi se uskoro mogla saznati i sudbina ostale
petorice pripadnika HRB-a, Vinka Kneza, Ivana Prlića, Nikole Antonca,
Vilima Eršeka i Ilije Lovrića, o čemu je dosad bilo malo informacija.
Naime, najveće otkriće predstavlja policijski zapisnik iz kojeg je
razvidno da je jedan od spomenute petorke držan u zatvoru sve do 1978.
godine i tek tada pogubljen. Dostupnih zapisa o tome o kojem je članu
Bugojanske skupine riječ, kojem očito nije niti bilo suđeno, kao i o
tome kakva je bila njegova uloga, nema. Zahvaljujući jednom živom
svjedoku, pronađeno je i mjesto gdje je pokopan. Prema riječima don
Ante Jelića, dosada su mnogi članovi obitelji likvidiranih pripadnika
Bugojanske skupine dali DNK, što će pomoći u identificiranju njihovih
zemnih ostataka.
Strijeljanje iza ponoći
Kada su u pitanju poginuli i zarobljeni iz skupine Feniks, desetorica
su izgubila živote na različitim mjestima u BiH tijekom sukoba, a
devetorica su bila zarobljena. Đuri Horvatu, Vejsilu Keškiću, Mirku
Vlasnoviću i Ludvigu Pavloviću “suđeno” je u Sarajevu.
Prva trojica osuđena su na smrt, a Ludvig Pavlović, najmlađi član
Bugojanske skupine, osuđen je na zatvorsku kaznu. No, ono što dosada
nije bilo poznato i što dokumenti otkrivaju jest datum i vrijeme
egzekucije. Dana 17. ožujka 1973. godine, pet minuta iza ponoći, prvi
je strijeljan Đuro Horvat, zatim Vejsil Keškić te u 3.05 sati Mirko
Vlasnović.
Strijeljanje je izvršeno u blizini nekadašnjeg policijskog skladišta u
Rakovici, pokraj Sarajeva. Streljački vod činilo je osam pripadnika
vojne policije i njihov zapovjednik. Polovina je u svojim cijevima
imala manevarsko streljivo, a ostala četvorica bojevo.
Imena egzekutora i njihova zapovjednika su poznata, ali zbog daljnjeg
otkrivanja istine o sudbini ostalih pripadnika skupine Feniks, njihova
imena će biti izostavljena, kao i imena mrtvozornika, liječnika koji je
liječio ranjenike iz obje sukobljene strane. U policijsko-partijskom
dokumentu, koji je i Večernjaku predstavljen na uvid, predstavljena je
detaljna analiza koju su sastavili tadašnji članovi Saveza komunista, a
koja se odnosi na sam završetak akcije.
Naime, nakon završetka akcije “Raduša”, kako ju je bivši režim nazivao,
sastali su se članovi SK i svi akteri koji su sudjelovali u akciji, a
riječ je o predstavnicima vojske, policije i tadašnje teritorijalne
obrane. U akciji potjere protiv 19 pripadnika HRB-a bilo je angažirano
više od 30.000 pripadnika vojske, policije i teritorijalne obrane. -
Među postrojbama na terenu vladao je veliki strah, tako da su u
nekoliko navrata pucali jedni na druge ... stoji u dokumentu koji
otkriva i kako su jugoslovenski stratezi imali loše organiziranu vojsku.
Snima se dokumentarni film i knjiga o Bugojanskoj skupini
Do jeseni bi trebao biti završen i drugi dio dokumentarnog filma o skupini Feniks, a do lipnja, kada će biti obilježena 37. godišnjica Bugojanske akcije, iz tiska će izaći knjiga. Oba projekta financirali su Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo i Klub povratnika Hrvata. To je spomen na skupinu hrvatskih revolucionara, pripadnika tajne organizacije Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) koji su u drugoj polovini lipnja 1972. pokušali podići ustanak na planini Raduša, između Bugojna, Uskoplja i Rame, protiv jugoslavenskoga komunističkog režima, s ciljem uspostave samostalne i demokratske hrvatske države. Još šest članova HRB-a UDBA je likvidirala zbog sudjelovanja u pripremi, a među njima je bila i devetogodišnja kći jednoga od organizatora otpora jugoslavenskoj vlasti.
Osveta zbog specijalca JNA
U ranijim istupima u javnosti isticalo se da je akcija “Raduša” bila uspješna te da je poginulo samo nekoliko pripadnika bivšeg JNA, od kojih su najpoznatija imena kapetana Miloša Popovića, zamjenika specijalne vojne policije, i vojnog policajca Branka Blečića. Međutim, u analizi se navodi da je tijekom akcije poginulo 13 osoba i na desetke ranjeno, a dvije osobe su poginule u međusobnom okršaju s pripadnicima teritorijalne obrane. Zbog toga su jugovlasti bile dodatno okrutne prema zarobljenicima.
