Na spektakularan način Ivica Kostelić izborio je 12. pobjedu u karijeri u Svjetskom kupu. Iz Münchena, s prve utrke u paralelnom slalomu koja se bodovala za Svjetski kup, naš skijaš vraća se u Zagreb bogatiji za 100 bodova i 40.000 švicarskih franaka.
- Divno je čuti hrvatsku pobjedničku himnu ispred 35.000 navijača. Imao sam pravi osjećaj, pogotovo u prvom laufu, kada sam shvatio da je najbolje voziti klasičnom slalomskom tehnikom. Nakon toga se nisam obazirao na vanjska vrata, a nisu mi zasmetali ni udarci zastavice po licu. Tata mi je rekao: - Pobijedo si i sa zastavicama na licu - govorio je u dahu Ivica.
Kostelić nije izgubio nijednu od osam vožnji. U finalu je dominirao protiv Juliena Lizerouxa, protv kojega je trebao voziti već u prvome kolu, ali se onda ozlijedio Grange. U prvoj vožnji ostavio ga je za 41 stotinku, dok je u drugoj Francuz kardinalno pogriješio.
- Osobno sam bio uvjeren da mogu napraviti puno, nakon što sam u četvrtini finala pobijedio Herbsta. U polufinalu protiv Felixa Neureuthera bilo je teško, jer je on imao dobar start, a i prednost domaćeg terena. Sve u svemu, sretan sam i zadovoljan i spremam se za Sljeme.
Hrvat se u 1. kolu namjerio na Norvežanina Jansruda. Nakon što je njega, u dvije vožnje, nadvisio za 85 stotinki, Herbsta je izbacio uvjerljivo jer je Austrijanac napravio veliku pogrešku.
U polufinalu je Ivica u obje vožnje za zbirne 54 stotinke bio brži od ljubimca domaće publike Felixa Neureuthera. U ženskom finalu borile su se Tina Maze i Maria Pietiale-Holmner. Slovenka u drugoj vožnji nije uspjela obraniti prednost od 12 stotinki jer je Šveđanka u drugoj bila brža 47 stotinki.
Kada je doznao da će se na Sljemenu voziti utrke Svjetskog kupa skijašica, Ivica Kostelić jako se razveselio. Ne samo zato što je to značilo da će njegova slavna sestra Janica voziti pred domaćom publikom. Znao je da će, pokažu li se Zagrepčani dobrim organizatorima, i on voziti za bodove na stazi udaljenoj manje od pola sata vožnje od njihove obiteljske kuće u Gračanima.
– Ta mi ideja nije izgledala nestvarnom kada se prvi put pojavila jer staza na Sljemenu ima sjajnu konfiguraciju. To što Zagreb nije bio do tada na skijaškoj mapi išlo mu je u prilog. Zbog toga je čak bio puno poželjniji jer se skijaška natjecanja pokušavaju približiti velikim gradovima. Uostalom, zbog toga su se i održavale utrke paralelnog slaloma u Moskvi i Münchenu.
Kaže, bio je to i obiteljski san. Kostelići su sanjarili o utrci Svjetskog kupa ponad rodnoga im grada.
– Ja jesam kao klinac zamišljao da bi se tu moglo skijati za Svjetski kup, no to je bio dječji san. No, nitko se otvoreno nije time zanosio. Ne prije 1998. Činilo se to egzotičnom idejom, utopijom. Nitko nije ozbiljno s time računao.
Mnogi nose lijepa sjećanja
Sada se na Sljeme ozbiljno računa. U kalendaru je Svjetskoga skijaškog saveza do 2015. godine. Skijaši i skijašice zavoljeli su tu utrku.
– Kada kolege hvale zagrebačke organizatore, vjerujem da nisu samo kurtoazni. Dapače, mnoge ljude vidim poslije, tijekom nastavka sezone, u jaknama ili kapama iz Zagreba. To mi je simpatično, ali i znak da odavde, iz glavnoga hrvatskog grada, nose lijepa sjećanja.
Ivičini najdraži trenuci sa Sljemena sigurno nisu oni iz 2010., kada je, još ne posve oporavljen od operacije koljena, izletio u prvome dijelu utrke.
Publika je golem poticaj
– Oba postolja su mi vrlo draga, no najupečatljiviji trenuci svakako su oni iz 2006., kada je Janica vozila bez rukavice i štapa. To mi je bilo teško gledati. Znam što to znači, koliko udaraca po ruci. Bio sam impresioniran kako sve to uspijeva izdržati. Ne, to nitko nije mogao osim Janice. Meni je jednom u Soldenu ispao štap i to u veleslalomskoj utrci pa znam što to znači. No, ako ti u slalomskoj utrci ispadne rukavica, to je užas. To je kao da te netko mladi pendrekom.
Posebnost zagrebačke utrke je publika. Ona ostaje u sjećanju svakome tko je nastupio na crvenom spustu.
– Ne smiješ razmišljati o publici kao o pritisku jer onda sam sebi odmažeš. Ne, ona je fenomenalna i kao takva poticaj. Treba se koncentrirati na ono što ti možeš i uzeti od okruženja energiju koju ti svi ti ljudi daju.
I otac i trener Ante Kostelić toga je dana u posebnome stanju.
– Na dan utrke vidim da je i njemu do te utrke stalo više nego do drugih – priznaje najbolji hrvatski sportaš.
Ivicu u vrlo prometnom siječnju očekuje 13 utrka u pet disciplina u 28 dana
Prije nego što je propustio spust u Bormiju, Ivica Kostelić bio je jedini skijaš koji je nastupio u svih 12 dotadašnjih utrka Svjetskog kupa. Najbolji hrvatski skijaš nije previše zadovoljan bodovnim ulovom, ali ni odveć nezadovoljan jer za prvoplasiranim Silvanom Zurbriggenom, premda je trenutačno 11., zaostaje 226 bodova.
Sve to moglo bi se preokrenuti u vrlo prometnom siječnju u kojemu Ivicu očekuje 13 utrka u 28 dana na sedam lokacija. Sa Sljemena Ivica putuje u švicarski Adelboden (veleslalom, slalom), a potom se seli u Wengen (spust, slalom, superkombinacija). Od 21. do 13. siječnja u Kitzbühelu se voze spust, superveleslalom i slalom, pri čemu se spust i slalom zbrajaju za klasičnu kombinaciju. U Austriji se još vozi slalom u Schladmingu te spust i superkombinacija u Chamonixu.
Neposredno prije odlaska na Svjetsko prvenstvo u Garmischu (8.-20. veljače) u austrijskom Hinterstoderu voze se superveleslalom i veleslalom. Pobjeda će biti i iz svih tih napora izvući se zdrav.
Bravo, bravo, naše gore list! Čestitke Ivici i Gipsu, i cijeloj ekipi!