Novcem od kladionica spasili bismo hrvatski profesionalni sport, a time i reprezentacije. Glavna je to misao vodilja ministra Željka Jovanovića, čije ideje kako raspodijeliti jedan posto prometa igara na sreću, što iznosi 111 milijuna kuna, ekskluzivno donosimo.
Nogomet unio 500 mil. €
Taj bi novac, izglasa li se zakon, bio raspoređen na 37 klubova iz pet sportova. I dok bi po pet milijuna kuna (prvoligaški) i po milijun (drugoligaški) dobili svi nogometni klubovi, u ostalim bi sportovima kolač dijelili samo najbolji. Ministar tvrdi da, kakva god bila, nogometna je liga jedina ozbiljna u Hrvatskoj. Kroz transfere igrača u 20 godina ušlo je više od 400 milijuna eura. Kroz uspjehe reprezentacije i klubova još 100 milijuna eura, podatak je kojim raspolaže Jovanović. Ne očekuje da će ni prva ni druga liga imati više od deset klubova, smatra da nogomet mora imati poseban status, i na račun toga bi primjerice NK Mosor ili Vinogradar dobili milijun kuna, a KK Zagreb ništa. “Profesionalni sport proživljava sudbinu Titanica; dok neki klubovi, odbori i savezi uživaju u elitnim salonima, piju pjenušac i jedu kavijar, ostali su uglavnom na najnižim palubama, duboko grcaju i bore se za život”, slikovito opisuje Jovanović, koji je aktivan, čak i agresivan, pri čemu čini i pogreške u koracima i prekršaje u napadu, no želja da se pomogne sportu ne može mu se osporiti. U prijedlogu, još ne materijalu MZOS-a, Jovanovićeva grupa projicira izdvajanje po tri milijuna kuna za četiri košarkaška kluba (Cibona, Cedevita, Zadar, Split) pri čemu prvaka KK Zagreb i ne spominje. Po tri milijuna kuna dobila bi i tri kluba iz rukometne regionalne lige (sada su ondje CO Zagreb i Nexe, treći bi prema trenutačnom položaju bio Poreč), baš kao i četiri kluba iz vaterpolske regionalne lige (Mladost, Jug, Primorje i jedan splitski klub). U odbojci bi prvaci, muški i ženski, dobili po tri milijuna kuna (sada su to zagrebačka Mladost i Vukovar), kao i po dva najbolja u ženskoj košarci (Gospić i Jolly) i ženskom rukometu (Podravka i Lokomotiva). Tvrdi Jovanović da bismo, osim pristojne egzistencije spomenutih, time dobili i smisao postojanja ostalih klubova koji bi još više težili ulasku u Prvu HNL ili regionalnu ligu.
- Ako recimo Vinkovci žele jaku košarku, neka ulože i zasluže jači status na razini države. Ako neki grad želi imati jako boćanje, neka ga financira. Kvalitetu podržavamo, a ostali moraju ostati - amateri!, smatra ministar.
A dijelu odabranih to ne bi bio novac samo za spas egzistencije. Jer dok je Dinamu pet milijuna kuna sića u stomilijunskom godišnjem proračunu, nogometnim drugoligašima, rukometašicama Lokomotive, košarkašicama, odbojkašima... to je stopostotno povećanje proračuna! U tim klubovima minimalna plaća iz ovih izvora bila bi 15 tisuća kuna bruto (8000 neto), a maksimalna 30.000 kuna.
Bankovna jamstva
- Za klubove koji žele trošiti više tražila bi se jamstva od banaka ili nekog drugog da imaju novac koji su predvidjeli za igrače. Dakako da bi primjerice Volpi mogao potrošiti više na izvanserijske igrače, ali sve mora biti transparentno - naglašava Jovanović.
Omladinske škole bi išle na trošak Grada koji bi to jamčio. Klub koji ne može dobiti jamstvo Grada ne bi mogao dobiti novac od države. Pojedinačnim sportašima nije namijenjen dio kolača jer su, kaže se, oni najbolji već u programu HOO-a. A ostali? Neka ostanu amateri...
Nakon što je većina klubova pokradena i neće nitko za to odgovarati, sad ih treba spašavati. Oni su, zamislite, Titanic. Predložila bih uvoz santi leda da ih se konačno rješimo ako ne mogu sami naći firme-sponzore u svojem gradu. AA to što ni jedan građanin ne može koristiti njihovim novcem građene terene, dvorane i bazene, to nije problem. I to što u klubovima mogu trenirati samo djeca koja imaju neki potencijal, a ostaloj djeci su vrata zatvorana, opet nije problem. Čudni prioriteti ministra školstva, znanosti i sporta!