Valter Matošević, legandarni rukometni vratar, dvostruki olimpijskio pobjednik za sportski tjednik Max prisjetio se kako je izgledala njegova reprezentativna karijera. Njegova je generacija iz 1996. godine otišla na pripreme, a da nisu znali tko će ih tamo voditi. Zvonimir Serdarušić je dvaput odbio, a onda je pala odluka – Velimir Kljaić.
– Uh, bio je strog. I nije bio za šalu. Iskreno, malo smo ga se i bojali. Imao je veliki autoritet – prisjeća se Valter.
A ono po čemu ga pamte i danas, a što je prikazano i u dokumentarnom filmu Mirjane Hrge “Prvi put”, detalj je kada se Rusi spremaju izvesti sedmerac za izjednačenje u ključnoj utakmici u skupini za plasman u polufinale.
– Svi već znaju priču napamet. Za one koji ipak još ne znaju. Izbornik me pozvao i šapnuo “ma nemam ti ništa reći, samo neka Torgovanov misli da ti govorim gdje će šutirati. Iskreno, nemam pojma gdje će pucati”, rekao mi je pokojni Kljun. I trik je upalio. Torgovanovu sam obranio udarac i mi smo otišli u polufinale – rekao je Valter.
Uvijek zahvalan Červaru
Zanimljivo je da se izbornik Kljaić tada odlučio da uz Matoševića bude mladi Venio Losert, a ne Vlado Šola koji je bio naš junak na Svjetskom prvenstvu godinu dana prije na Islandu kada je obranio ključan sedmerac protiv Tunisa za ulazak u četvrtfinale. Nakon olimpijskog zlata većina igrača povukla se iz reprezentacije pa smo zaredali s nizom loših plasmana na europskim i svjetskim prvenstvima. I tako je bilo sve do 2000. godine kada je Zdravko Zovko imao jedini cilj – na europskom prvenstvu biti među pet i izboriti nastup na Igrama u Sydneyu. Bili smo domaćini, ali na kraju smo izgubili od Slovenije u utakmici za peto mjesto i ostali smo doma.
– Da mi je netko tada rekao da ću braniti na još jednim Igrama i osvojiti drugu zlatnu medalju, rekao bih mu da nije normalan – istaknuo je Valter.
Babićev izbor
Kada je za izbornika došao Lino Červar 2002., odmah je u reprezentaciju pozvao tri iskusna, u tom trenutku najbolja vratara – Vladu Šolu, Valtera Matoševića i Venija Loserta. Kada su postali svjetski prvaci, Šola je imao 35, Matošević 33, a Losert 27 godina. Sva trojica branila su u jakim klubovima – Šola u Chamberyu, Losert u Granolleresu, a Valter u Zagrebu.
– U to vrijeme bio sam možda u najboljim vratarskim godinama. Hvala Červaru koji mi je dao priliku da osvojim dvije velike medalje. Atena je bila nešto što ću pamtiti cijeli život. Osvojili smo turnir sa svih osam pobjeda. Mijenjali su se suparnici bilo da se igralo ujutro, popodne ili navečer, mi smo pobjeđivali – istaknuo je Matošević.
Iz Atlante 1996. uz Valtera tu su još bili Venio i Slavko Goluža.
– Bio sam dio jedne nove, sjajne generacije koju su predvodili Balić, Metličić, Lacković, Džomba. Teško se odlučiti koja je bila bolja, ona i Atlante ili ova iz Atene – rekao je Valter.
Nakon olimpijskog zlata povukao se iz reprezentacije. Kao trener vratara ima svjetsko srebro s kadetima 2013. godine, a Željko Babić uzima ga u stručni stožer pa osvaja i europsku broncu u Poljskoj. Drugo olimpijsko zlato osvojio je s 34 godine. Baš toliko godina ima trenutačni vratar Ivan Stevanović. Je li to neki znak?
Koja Olimpijada nece dobiti niti jednu tekmu sve ekipe u grupi su bolje a slovenci ih razvaljuju po narudzbi,uzas kako trenerski amaterski kadar unistava Hrvatski sport