Nije je dugo bilo u medijima, a sada uoči početka sezone na otvorenome odlučila je podijeliti nekoliko najnovijih vijesti vezanih za njezine skorašnje planove. Prvi put izlazi u javnost s novim prezimenom. Naravno, riječ je o Sandri Elkasević, nekad Perković. Posljednjih je godina nismo viđali na proglašenjima najboljih hrvatskih sportašica i sportaša. Čini se da su nakon dugogodišnje dominacije Blanke Vlašić i nje same “vlast” tamo preuzele osvajačice odličja u borilačkim sportovima.
Ne zanimaju me tuđa mišljenja
– Atletika je kraljica sportova i zasluženo smo Blanka i ja opravdavale taj naziv, i dalje držimo zajedno uvjerljivo prvo mjesto po broju titula. Iznimno sam sretna i ponosna što se sport u Hrvatskoj razvija iz godine u godinu, pogotovo u ženskim kategorijama. Već dugi niz godina postižemo vrhunske rezultate i u ostalim sportovima. Mi Hrvati smo borbeni i vatreni, pa je također logično da su naše cure najbolje u borilačkim sportovima. Kako kaže ona naša slavna uzrečica, ‘malo nas je, al’ nas ima’ – priča Sandra.
Nakon samo jednog natjecanja bez odličja mnogi su skloni ustvrditi da je Sandrino vrijeme prošlo ili barem vrijeme njezinih vrhunskih rezultata i pobjeda, naročito nakon udaje. No, time se ona previše ne zamara.
– Vrijeme će pokazati, a nagađanja prepuštam onima koji se time bave. Da sam ikad razmišljala o tuđim mišljenjima, nikad ne bih bila ovo što jesam jer ono što moj tim i ja radimo teško je i zamisliti, a kamoli ostvariti – rekla je.
Plan za ovu sezonu bio je odraditi pripreme izvan Zagreba i Hrvatske, negdje u toplijim krajevima, što će se i ostvariti.
– Nakon toliko godina treniranja u Hrvatskoj po svim vremenskim uvjetima – kiša, sunce, snijeg, vjetar – odlučili smo to promijeniti i tražiti samo lijepo vrijeme za trening, kako bih se lakše i bolje mogla posvetiti treningu jer tijelo najviše pati i dodatno se iscrpljuje na hladnoći i u neodgovarajućim uvjetima za trening. Ove godine imam samo jedan cilj – biti prava kad to bude najpotrebnije te se po ne znam koji put opet dati cijela u taj proces. Olimpijske igre u Parizu te mjesec i pol dana ranije Europsko prvenstvo u Rimu moji su ciljevi za ovu godinu te sam od 1. siječnja pa sve do 15. rujna u svojevrsnoj karanteni radi ostvarivanja svog sna.
Branim šest zlata
Dvostruku olimpijsku pobjednicu i šesterostruku europsku prvakinju suvišno je pitati koji su joj rezultatski ciljevi na spomenutim natjecanjima, no može li Sandra ponovno bacati preko 70 metara?
– Prošle sam godine bila jako blizu da napravim čudo te sam u tom zanosu i napravila korak previše. Želje i ciljevi uvijek su isti, ali idemo korak po korak. Znam samo da će se u Parizu za ono što ja želim morati jako daleko bacati, na razini Londona 2012. i Rija 2016. i vidjet ćemo koja će od nas upravo to tamo i ostvariti. Spomenutih 70 metara velika je brojka, to je nešto što prije mog dolaska nitko nije bacio 30 godina. Uvijek se taj rezultat mora poštovati i ne smije se olako shvaćati – istaknula je Sandra.
Europsko prvenstvo i Olimpijske igre u istoj godini...
– Nije nešto što u atletici nismo vidjeli i ranije. EP 2012. u Helsinkiju i EP 2016. u Amsterdamu također su bili mjesec, mjesec i pol dana prije Igara. Dosta sportaša kalkulira, ali ja nikad nisam bila jedna od njih, ni tada ni prije. Ja idem braniti svojih šest europskih titula u Rim te potom u bazu za OI u Parizu braniti svoja dva olimpijska zlata.
Sandra smatra da u Hrvatskoj još nema sve što bi kao najbolja sportašica posljednjeg desetljeća trebala imati, ali priznaje da nije ni daleko od toga.
– Imam ono što sam sama stvorila i što sam sama skupljala sa svojim timom. Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski atletski savez tu su, naravno, bili od pomoći, ali da ne trajem toliko dugo i da svake godine ne uložimo u nešto novo, ne bih imala sve što trebam. Ni sada nemam sve, ali mislim da ću za koju godinu imati baš sve. Iako smo i sada jako blizu.
Naša najbolja atletičarka još ne razmišlja o karijeri nakon sportske karijere jer je to, kako kaže, još jako daleko...
– Ja sam i dalje profesionalna bacačica diska i ne namjeravam još završiti svoju karijeru. Ne razmišljam čime bih se mogla baviti u budućnosti jer svoju budućnost i dalje vidim ovdje gdje trenutno jesam. Ljubav, ponos i rad ne napuštaju se tako lako – zaključila je Sandra.
Bandićev žetončić