Uoči sutrašnje euroligaške utakmice protiv Siene bit će priređena mala svečanost velikog značenja za dvije klupske legende. Pod krovom Draženove dvorane Draženovu dresu pridružit će se i majice klupskih veličina – četvorka Mihovila Nakića i jedanaestica Andre Knege. Po riječima njihova trenera Mirka Novosela, to su igrači koji su, gledajući broj utakmica i trofeja, za klub najviše učinili:
– U svim našim velikim pobjedama oni su bili najbolji ili među njima. Oni su svoj vrhunac doživjeli u klubu, a Dražen u Realu i NBA.
Razglednica je presudila
Knego, koji sutra slavi 53. rođendan, u klub je stigao još 1973., kao 16-godišnjak.
– Moj prijatelj Milan Čačić poslao mi je razglednicu na kojoj mi piše da prelazi u Lokomotivu. Ja sam mu odgovorio razglednicom sadržaja: "Ja prelazim u Partizan." Tu razglednicu vidio je Cibonin trener Matan Rimac, a on ju je dao predsjedniku Zlataru koji je odmah dojurio u Dubrovnik. Već sljedećeg jutra u Dubrovnik je stigao i Partizanov čovjek, no ja sam već bio na putu u Zagreb – prisjeća se Andro.
Nakić je iz svoje Industromontaže otišao u SAD, na studij u Provo, a vratio se u Cibonu o čemu kaže:
– Nakon pola godine odustao sam od igranja u SAD-u, nakon čega sam izabrao Cibonu jer je bila u usponu.
Motiv kakvog više nema
Obojica su sudjelovala u Ciboninu prvom trofeju, osvajanju Kupa u Borovu 1980. Andro će tu utakmicu zauvijek pamtiti po bolovima s kojima je igrao.
– Nekoliko dana prije na treningu mi je slomljena čeljust. Odmah su mi to operirali i postavili neke šipke i žice, pa sam se morao hraniti na slamku i infuzijama.
Današnji košarkaši takvo što nikad ne bi učinili.
– Ja sam imao silan motiv, jer Bosna je bila aktualni prvak Europe – kaže Knego.
I Nakić je podmetnuo glavu za Cibonu. U finalu Kupa prvaka 1986., protiv Žalgirisa, bio je žrtva Sabonisova nasrtaja. Sabonis je isključen, a Cibona je osvojila drugi naslov prvaka Europe. Osim toga, Nik je zaslužan za dolazak Dražena Petrovića.
Da visoki Drnišanin nije Zvezdi ubacio pobjedonosni koš te 1984., Dražen možda ne bi došao u Cibonu jer je htio igrati za klub koji će igrati Kup prvaka.
Osim 12 klupskih trofeja, o njihovoj veličini govore i reprezentativni. Knego ima tri olimpijske i dvije svjetske medalje, a Nakić dvije olimpijske i jednu europsku.
