U desetom selu živi Antuntun... U zaseoku Podgori u kumrovečkoj općini, tamo negdje “bogu iza leđa”, podno Cesargrada živi 63-godišnji Stjepan Tušak. Otkako mu je prije pet godina umro brat, živi sam samcat. Nema baš nikakvih prihoda. Do prvih susjeda ima dva do tri kilometra i to strmih gorskih, kozjih staza. Prošlu zimu nekako je uspio preživjeti, no ovu, ne pomogne li mu se - zasigurno neće.
Bez vode i struje
– Gladan sam, strašno sam gladan, a nemam što jesti. Tražim po šumi šipak i kupine, žvačem lišće, glođem drvo bukovine. I tako iz dana u dan. Sam sam ovdje na brijegu, teško sam bolestan, imam epilepsiju i jako me bole sve kosti i ne mogu se više spustiti nekoliko kilometara u dol da bih molio nekoga da mi da nešto za jesti. A gore k meni više nitko ne dolazi osim prvih susjeda koji imaju kuću kilometar, do kilometar i pol ispod mene. Ali oni su ovdje na brijegu samo sada po ljeti. Kad dođe jesen, oni će otići s brijega, a ja ću ovdje sam, kad padne veliki snijeg, umrijeti od gladi. Evo, baš mi je danas susjeda donijela čušpajz i komadić špeka, ali kak’ četiri pet dana nisam niš jel, sad mi je jako zlo. Ako i umrem ovde, nitko to ne bu ni znal – rekao nam je Štef te nastavio svoju tužnu priču.
– Vode nemam i po nju moram ići kilometar, dva, pa si skupljam kišnicu. Struju imam, ali su mi je prije četiri mjeseca isključili jer nisam mogel platiti 1300 kuna duga. A otkud da platim kad ništa ni ne dobim. Nemam više niš’ ni za obleči, niti za obuti. Istu obleku nosim još od Božića, po vani hodam u podrapanim škorjama, a imam i jedne papuče. Nemam ni čarape, već si noge zamatam v planjke. Fala bogu starih krpa imam još dosta v sobi – rekao je Štef moleći nas za pomoć. No, na spomen doma samo odgovora da on “otud nikam nejde”.
Mirjana Begić i Lidija Bogović iz Centra za socijalnu skrb rekle su kako Tušak još od 2009. godine nije u sustavu Centra jer je od pokojnog brata naslijedio trećinu stana u Klanjcu te oko 20 tisuća kuna gotovine, pa mu oni s izmjenom Zakona više ne smiju dodjeljivati pomoć.
Odbija smještaj u domu
– Ne znam kako bi mu mi mogli pomoći. Gospodin Tušak odbija smještaj i u domu i kod udomitelja, ali ne želi ni k sestri koja živi nekoliko kilometara dalje od njega. Sestra nam je rekla kako bi ga rado primila, no kako se Tušak zna napiti pa je neugodan, ne želi ga takvog pod krovom. Svakodnevno vozimo i tople obroke iz Bidružice, no kako Tušak živi na nepristupačnom mjestu, dostava je nemoguća. Gospodin ima i 25 godina staža, pa bi mogao dobivati i mirovinu. No, ne možemo ga mi potjerati liječniku da se stvari počnu rješavati – kažu u Centru.
Bio sam srdit što nemam cipele; a onda sam susreo čovjeka bez nogu i zadovoljio se svojom sudbinom. - - Bolje je upaliti svijeću nego proklinjati tamu. - - A ja sad gasim svijecu jer je vrijeme za tamu. Europskaa unija? Ma dajte nemojte biti smijesni !