Kada ovih dana slušam vodeće ljude HDZ-a kako se distanciraju od Tomislava Karamarka i najavljuju velebnu pobjedu na sljedećim izborima, često se sjetim jednog mladog Albanca koji je i prije nego što smo ušli u divlji kapitalizam gotovo danonoćno radio u slastičarnici nekog svog rođaka na zagrebačkoj Remizi. Baš u trenutku kada bi počeo padati od umora, otišao bi u WC, malo protrljao oči, umio se i pojavio se ponovo na radnom mjestu pokušavajući ostaviti dojam odmornog i svježeg radnika. Kao da već nije crnčio cijeli dan.
Nešto slično sada pokušava napraviti vrhuška HDZ-a koja je preuzela vlast u stranci nakon odlaska Karamarka. Govori o novom predsjedniku, najavljuje velike izborne pobjede, ali uopće ne spominje što je do jučer govorila i radila. Bespogovorno su svi stajali iza svog predsjednika koji je vodio samoubilačku politiku. Milijanu Brkiću i društvu nije dovoljno da se “umiju i protrljaju oči”, nego se moraju suočiti s prošlošću i preuzeti dio odgovornosti. Oni su bili sukreatori Karamarkove politike. Samo na taj način mogu doživjeti katarzu i ponovo steći povjerenje birača koje su već drugi put izigrali na isti način. Dopustili su Tomislavu Karamarku da zbog spašavanja svoje kože povuče u provaliju stranku i Vladu. Morali su reagirati i barem pokušati ugasiti požar koji je Karamarko podmetnuo u Banskim dvorima.
Nakon pada Ive Sanadera, njegovi pobočnici i odani “držači ljestava” ne samo da nisu nestali sa scene, nego je na čelo HDZ-a izabran Karamarko koje je bio dio Ćaćina tima. Još nekoliko Sanaderovih ministara samo se “umilo i protrljalo oči” te nastavilo raditi kao da se ništa nije dogodilo. Sada Milijan Brkić pokušava isto. Međutim, povijest se teško može ponoviti. Birači su dobro informirani pa sve manje vjeruju bombastičnim frazama koje nisu potkrijepljene i djelima. Osim toga, HDZ više ne može emotivno ucjenjivati konzervativne birače koji do pojave Mosta nisu imali alternativu.
Ako nisu željeli glasati za HDZ, jedini izbor im je ostao SDP, što je za mnoge razočarane HDZ-ovce bilo potpuno neprihvatljivo. Nije im preostajalo ništa drugo nego da začepe nos i glasaju za HDZ koji ih je toliko puta razočarao. Međutim, sada birači konzervativne i kršćanske orijentacije, ali i oni liberalnijih stavova, imaju odličnu alternativu u Mostu. Mogu bez imalo grižnje savjesti glasati za Božu Petrova. Zbog toga im nitko ništa ne može prigovoriti. Ne želeći preuzeti odgovornost za Karamarkove propuste, HDZ možda i nesvjesno pokazuje da želi biti iznad države. Za spas lošeg predsjednika stranke bili su spremni srušiti svoju Vladu pa čak i riskirati da za nekoliko mjeseci dođe na vlast Zoran Milanović. Preuzimanje odgovornosti, samopreispitivanje i grižnja savjesti odlike su dobrih katolika. Bez iskrenog kajanja nema ni oprosta grijeha. Stoga bi bilo dobro da HDZ barem jedno vrijeme “kleči na kuruzi”.
Moj drazene dosta toga. Zasto bi se to trebao HDZ stiditi, i sta je to Karamarko lose uradio? Zasluzan je sto imamo ovakvu presjednicu, sto imamo ovakve euro parlametaece i mnoge domoljube i strucnjake je aktiviro. Okupio je domoljubnu koaliciju, da se nenade Petrov i ostali cuprijasi da to razbiju .mali smo dobru vladu