Nakon nedavnoga verbalnog ispada predsjednika SDP-a Zorana Milanovića vidljivo je koliko je prošlost još prisutna u našoj sadašnjosti. Milanović je po retorici sličniji bivšem političkom protivniku Tomislavu Karamarku nego uljuđenome socijaldemokratu kakvim se godinama predstavlja.
Bivši premijer najprije je odnekud izvukao priču da u HDZ-u šire klevete da je njegov otac sudjelovao u organiziranju progona hrvatske političke emigracije. Da bi valjda uzvratio na te navodne HDZ-ove objede i da bi se, kako u kraju njegovih predaka kažu, vidjelo čija majka crnu vunu prede, Milanović je poručio da bi hadezeovcima bilo bolje da se bave obiteljskom biografijom svoga novoga predsjednika.
Kao ilustraciju svoje priče spomenuo je da u nedavnoj prošlosti majka Andreja Plenkovića zapravo i nije bila hrvatska liječnica nego “vojni lekar”. Drugim riječima, da je za vrijeme Jugoslavije radila za JNA. Tako nas je Zoran Milanović svojim primitivnim govorom ponovo vratio u političku nekulturu i u vrijeme za koje su mnogi povjerovali da je napokon završeno. Tako se barem činilo poslije Milanovićeva i Plenkovićeva sučeljavanja na HTV-u.
No, Milanović izgleda nije odolio svojem svadljivom i prgavom karakteru. Očito je da se najbolje snalazi u primitivnome miljeu i najslikovitije koristi jezikom ulice.
Milanovićev povratak u prošlost pokazao je koliko smo kao društvo obilježeni i svime onime što se kod nas događalo u proteklih pedesetak godina. Većina povijesnih “bijelih pjega” i nacionalnih trauma posljedica su nikada provedenih, a nužnih, promjena neophodnih za stvaranje demokratski zdravoga društva. Kod nas suočavanje s prošlošću još nije dovedeno do kraja. Dapače, čak i tako nacionalno traumatične teme kao što su Jasenovac i Bleiburg žrtve su ideoloških prijepora, svađa i podjela.
Za naše je desne političke stekliše Jasenovac i dalje “običan sabirni i radni logor”, dok je za njihove ideološke antipode, ljevičare ljevije od pameti, “Bleiburg samo logična posljedica Jasenovca”?! Nema razumnog i općeprihvaćenoga zaključka ni o tome kakvu je ulogu imao u novijoj hrvatskoj povijesti Josip Broz Tito. Čak još postoje dvojbe i oko prave prirode Udbe! Kao da je to bila organizacija dokonih filatelista ili samo malo stroža inačica uzgajivača ptica pjevica.
Hrvatskoj je politici i našemu društvu za njihovu higijenu potrebno pročišćenje koje bi mogla donijeti jedino lustracija. Tek nakon katarze koju bi mogla prouzročiti lustracija i osvjetljivanja nečije nečiste prošlosti, može se krenuti u pravu demokratizaciju Hrvatske. Do tada ćemo sigurno i dalje slušati neodgovorna lupetanja poput najnovijih koja smo čuli iz usta bivšeg premijera Milanovića.
>> Milanović: Nikad protiv Srba, uvijek protiv čaršije
Zato što je to naučio u odrastanju pa tako misli da se treba razgovarati. Čovjek zaista misli da je najpametniji i najljepši te da isključivo on može donijeti dobro svemu o čemu on sanja. Čovjek nočito voli samo sebe a nas Hrvate smatra za osobe koje treba odstraniti zbog nekakovih stvari koje su se dogodile po njegovom učenju i shvačanju povijesti. Pozdrav dobrim ljudima