Za njega su čuli samo istinski nogometni zaljubljenici, iako spada među najbolje golgetere u povijesti nogometa, a priča o njegovoj karijeri uistinu je nevjerojatna.
Mario de Castro rođen je 1905. godine u brazilskom gradu Formigi. Odrastao je bez oca pa je morao pomagati majci u odgajanju svoja četiri brata. Bilo je puno posla pa nije bilo previše vremena za igranje nogometa, ali on je našao način kako da ga "stvori". Majci je, naime, lagao da ima dodatne studentske obaveze (studirao je medicinu), a zapravo je odlazio na treninge i utakmice.
Uspio je s klubom srediti da nastupa pod pseudonimom Oriam, kako njegova majka ne bi saznala da se bavi nogometom umjesto da uči. A na terenu je bio veličanstven, njegovi suigrači biranim riječima govorili su o njemu, a koliko je bio dobar, govori i njegova statistika. De Castro je, igrajući za Atletico Mineiro, u 100 utakmica postigao 195 golova, što je najbolji prosjek koji je bilo koji profesionalni nogometaš ostvario u povijesti. Cristiano Ronaldo i Lionel Messi zabijaju kao na traci, oduševljavaju nas svojim igrama, ali po prosjeku golova nisu ni blizu Mariju de Castru. Baš kao ni nevjerojatni Pele koji je nemilosrdno tresao mreže, ali mu je prosjek bio 0.96 golova po utakmici.
De Castro je dobio i poziv za brazilsku reprezentaciju, primijetila su ga dva novinara koja su pratila utakmicu Atletica i Corinthiansa, na kojoj je dva puta zatresao mrežu. Preporučili su ga za nacionalnu reprezentaciju, trebao je postati prvi igrač izvan Rio de Janeira i Sao Paulo koji nastupa za 'Seleção', ali kada je čuo da će biti zamjena za igraču Botafoga Carvalhu Leiteu, on je taj poziv odbio!
Nastavio je sa sjajnim igrama za svoj klub, a u posljednjem kolu prvenstva savezne države Minas Gerais (svaka je savezna država tada imala posebno prvenstvo), koje je odlučivalo za prvaka, napravio je pravo čudo. Iako je Villa Nova na poluvremenu vodila sa 3:0, Atletico je u nastavku preokrenuo na 4:3, a Mario je postigao sve golove! Nakon toga uslijedilo je veliko slavlje pristalica njegova kluba, što je isprovociralo protivničke navijače i došlo je do velike gužve i nemilih scena. U tom je trenutku direktor Atletica izgubio živce, izvadio pištolj i ubio jednog od protivničkih navijača. Slavlje je tako pretvoreno u tragediju. Tragediju koja je De Castra toliko slomila da je nakon toga objavio kraj karijere.
Nikada više nije igrao nogomet, iako su ga šokirani navijači i djelatnici kluba nagovarali na povratak. Nije pokleknuo, držao se svoje odluke. Završio je medicinu, a priča kaže da je do svoje smrti 1998. godine pomagao ljudima te da je gotovo do zadnjeg dana radio kao liječnik.
ovo je primjer dobrog članka (pod uvjetom da nije izmišljen), nadasve zanimljiva priča