Polemika će trajati još najmanje četiri godine, a možda i dovijeka. Leo Messi nije osvojio Svjetsko prvenstvo, nego “samo” srebrnu medalju i nezasluženu Zlatnu loptu. Po zagovornicima teorije “Mundijal iznad svega”, Argentinac je ostao iza leđa Peléu i Diegu Maradoni, a vjerojatno i još ponekog osvajača najprestižnijeg nogometnog trofeja.
Svjetska kruna iz 1986. često se spominje kao krunski dokaz Maradonine nadmoći nad Messijem. Diego je doista velebno odigrao taj turnir, no jedan je od pet golova postigao rukom. Tko zna bi li bez te prijevare Argentina preskočila Englesku na putu do polufinala... Izbrišemo li mu “ruku božju”, Maradona je tada zabio četiri regularna gola, koliko i Messi 2014. u Brazilu.
To nije sve što možemo reći u Messijevu obranu. Dok je El Diego 1986. doputovao u Meksiko svjež i odmoran, njegov je neslužbeni nasljednik na netom završenom SP-u nastupio izmožden od prenakrcanog rasporeda. Ako ste se zapitali zašto je Leo povraćao u finalu protiv Elfa, zanimat će vas da je u četiri sezone prije netom završenog SP-a odigrao 247 službenih utakmica, od čega 211 za Barcelonu i 36 za Argentinu.
Diego ležerno, Leo pakleno
Radi usporedbe, u četverogodišnjem ciklusu uoči SP-a 1986., Diego je skupio 138 nastupa – 125 za Napoli i 13 za reprezentaciju. To je 109 nastupa manje od Messija u četiri godine, odnosno prosječno 27 manje godišnje. Proizlazi da je Messi došao u Brazil sa 45 posto većim opterećenjem nego Maradona u Meksiko, gdje je promaknut u božanstvo. Pogledajmo pobliže Maradonin angažman prije Meksika. Odmah nakon Mundijala 1982. u Španjolskoj prešao je iz Boca Juniorsa u Barcelonu, u kojoj je proveo dvije sezone. Zbog hepatitisa u prvoj i prijeloma gležnja u drugoj sezoni propustio je približno 50 posto utakmica za klub, dok je u reprezentaciji imao stanku od dvije godine. U ljeto 1984. preselio se u Napoli, koji se vrtio oko desetog mjesta ljestvice Serije A i nije igrao u eurokupovima u prve dvije Maradonine sezone. Tek je poslije Mundijala, u jesen 1986., igrao u Kupu Uefe i odmah ispao od Toulousea. Iduće se sezone opet oprostio od Europe u 1. kolu, izgubivši od Reala. To su četiri europske utakmice u četiri Diegove godine podno Vezuva.
Zatim, talijanska je prva liga do 1988./1989. brojila 16 klubova te se sezona sastojala od 30 kola. U Coppa Italiji, tada za Talijane trećerazrednom natjecanju, Napoli je 1985. ispao u šesnaestini, a 1986. u osmini finala. Državni superkup pokrenut je tek 1988. Ljetne turneje po Aziji ili Americi nisu bile uobičajene.
Sučelimo Diegov ležeran natjecateljski program s paklenim Messijevim rasporedom u klubu i reprezentaciji – sezona u Primeri proteže se na 38 kola. U Kraljevu kupu Barca redovito stiže do polufinala ili finala. U Ligi prvaka šest je puta zaredom, od 2008. do 2013., ušla među najbolja četiri. U kalendaru su još domaći i europski Superkup te Svjetski klupski kup, s kojima se Napoli sredinom osamdesetih nije morao zamarati.
I Peléova karijera poprima drukčije obrise kad je promotrimo izbliza. Jest, njegov je izvanredni Santos dvaput zaredom osvojio Copu Libertadores i Interkontinentalni kup, no ostatak je sezone odrađivao u regionalnom prvenstvu Sao Paula i u Kupu Rio-Sao Paulu, koji su za nijansu ispod španjolske Primere 21. stoljeća. Brazilsko je državno prvenstvo pokrenuto 1971.
Prekomjerni napori i stres
Četverostruki osvajač Zlatne lopte (triput Fifine i jednom France Footballove) povremeno povraća na utakmicama još od Superkupa protiv Reala u kolovozu 2011. Možemo pretpostaviti da mu se to događa i na treninzima, iako o tome glasila ne izvještavaju.
Medicinski izvori koje je konzultirao španjolski El Confidencial izjavili su da su Messijeve mučnine vjerojatno izazvane prekomjernim naporima koje kontinuirano podnosi. Ulogu vjerojatno igra i psihički stres, koji je također biološke prirode te narušava normalnu fiziologiju i otpornost organizma.
– Moguće je da je igrač dosegao točku iscrpljenosti i da se ne može potpuno oporavljati od ritma kojemu je izložen na travnjaku – citirao je El Confidencial liječnike.
Službeno, ni Messi ni medicinski stožeri Barcelone i Argentine ne pridaju veliku pozornost incidentima s povraćanjem. Leo kaže da nebrojeni temeljiti pregledi nisu otkrili ništa neuobičajeno ili zabrinjavajuće. Da jesu, valjda bi nešto procurilo, kao što se brzo doznalo da je Ronaldo Nazário igrao finale Mundijala 1998. na rubu izdržljivosti organizma. No, ostane li Messi i idućih godina na razmeđu zdravlja i bolesti, vjerojatno će mu i 2018. u Rusiji izmaknuti najvažnija nagrada. A nakon toga možda više neće imati prilike.
>> Blattera začudilo što je Messi proglašen najboljim, a evo što su rekli naši čitatelji
Ne može jedan igrač sve sam, pa makar bio i najbolji u povijesti. Da nije bilo "božje ruke" možda ne bi niti Maradonina Argentina osvojila prvenstvo, pa zar bi zato Maradona bio manje velik? Prosječnu Argentinu Messi je svojom igrom doveo do finala i zasluženo dobio dobio Zlatnu loptu. Ali čak i da nije tako, pa čak i da Argentina nije prošla skupinu, Messi je najveći!