Majstor će ipak teško odoljeti majstoru. Možda je legendarni Dinamov plemenitaš Cico samo nostalgičan i u Anti Ćoriću vidi sebe s 19 godina, možda ga energični mali Hercegovac podsjeća na ingenioznost sina Nike u tinejdžerskoj dobi, a možda trener samo želi iznova početi njegovati tradiciju da Dinamo predvode nadarena djeca iz njegova inkubatora.
Koliko god Kranjčarev plan bio smion i riskantan, povjeriti dirigentski štapić u europskoj utakmici golobradom klincu, treba ga poduprijeti. Kad će Ante ako ne sad?
Ako je veličanstveno dirigirao u dresu selekcije do 21 protiv najjače europske mlade reprezentacije, Španjolaca u vrućemu Burgosu, ako ga je Čačić vodio na EP u Francusku, kako onda ne bi Ćorić bio dorastao još težoj situaciji, bitki protiv Gruzijaca za proboj u Ligu prvaka.
Sve je na njemu
– Ante ima golem potencijal, talent koji jednom mora eksplodirati. Odlična tehnika, pregled igre, izvrstan pas i lažnjak, voli zabiti gol – kaže Dinamov velikan Marko Mlinarić, i sam nekada inovativni razigravač, doduše nešto drugačijega profila od Ćorića.
Je li mu s 19 stavljen pretežak teret, da mora biti Dinamov vođa na terenu?
– Zašto bi mu to bilo preteško? Sve je na njemu, a ja vidim da Ante ima dovoljno samopouzdanja, nikoga ne respektira, ima drskost koja mi se sviđa... Dakle, došlo je vrijeme da pokaže svu svoju raskoš. Na treneru je samo da stane iza njega, da mu bude potpora i uđe mu pod kožu, kao što je meni svojedobno znao ući Ćiro. Bio sam mimoza, igrač kod kojega nije palila trenerova vika, kao primjerice kod Vlatka Markovića, čija namjera nije bila loša, ali kad god je podviknuo, bio sam gotov – prisjeća se Mlinka.
Neki savjet za mladoga Ćorića?
– Češće koristi udarac, probaj sam završiti akciju kad si u prilici, zabiti gol. Sad, u ovim godinama, razmišljam drugačije nego kad sam bio igrač, kada sam radije bio dodavač zadnjega pasa – dodaje Mlinarić, istinski nogometni genij, čije su vještine i profinjenost upijali Boban i Zidane.
Ante Ćorić četvrti je najmlađi Dinamov debitant na europskoj sceni, iza Alena Halilovića, Nike Kranjčara i Matea Kovačića. Prije dvije godine protiv Žalgirisa zaigrao je sa 17 godina, tri mjeseca i osam dana.
Za usporedbu, Luka Modrić debitantski je nastup u Europi imao s 20 godina, 10 mjeseci i 16 dana. Ante je do dana današnjeg skupio 12 europskih nastupa (Modrić u Dinamu ukupno 18), a u prvih 11 bio je samo dva puta, protiv Skenderbeua i Bayerna.
Iako to na početku Kranjčarove ere nije tako izgledalo, čini se da Ante Ćorić napokon kod novoga trenera dobiva zasluženi prostor. On nije samo, kako bi rekli Englezi ‘player to watch’ ili igrač kojega treba gledati, nego ubojiti lider čija bi klasa trebala odigrati presudnu ulogu u nadmetanjima s Gruzijcima.
Momak uvijek pozitivna duha, čiju kreativnost Cico Kranjčar podupire s mnogo entuzijazma i s velikim očekivanjima.
U Dinamovoj koncepciji Ćoriću je namijenjena uloga vezista-polušpice, pozicioniranoga iza dvojice napadača.
Prilika za dokazivanje
U nekim već zaboravljenim vremenima na toj poziciji briljirao je Francesco Totti, dok bi danas mladi Ante, angažiran u potrazi za inspirativnim fantazistom s posljednjega Eura, mogao kopirati Griezmanna ili Rakitića. Možda bi ga čak mogla nadahnuti i snimka posljednje Sammirove utakmice u kineskom prvenstvu. Kineski i gruzijski braniči otprilike su ista razina otpora...
Nije ovo samo Anti Ćoriću prilika za dokazivanje svoje darovitosti pred izbirljivom zagrebačkom publikom, naviknutom na oskudicu istinskih domaćih majstora koje Dinamova gramzivost ‘šiba’ u inozemstvo još u juniorskoj dobi, poput Jedvaja, Kovačića ili Halilovića.
Ako je nekada i čeznuo za bijegom iz Maksimira, razočaran svojim tretmanom kod trenera, u Ćorićevoj razvojnoj strategiji stavka ‘transfer’ više nema dominantnu poziciju. Shvativši kako još nije dovoljno dao Dinamu i kako mu nigdje neće biti omogućen tako lagodan prosperitet kao u Dinamu, Anti Ćoriću nikamo se ne žuri.
Njegov ‘Juventus’ ili ‘Bayern’ ionako mu ne može pobjeći, s 20, 21 ili 22 godine. A do tada ćemo ga se još nagledati...
Kad će taj sin Hercegovine eksplodirati ako ne sad i kod koga ako ne kod pravoga ljubitelja umjetnosti Cice Kranjčara? U bolje ruke nije mogao dospjeti..
