Ivica Olić bit će peti hrvatski nogometaš u Bayernu, ali ne i naš prvi
napadač u najvećem njemačkom klubu. Rijetki znaju da je prije 44 godine
za Bayern potpisao Ante Vučkov (r. 1938. godine), tada centarfor
zagrebačke Trešnjevke, čovjek koji nikada nije igrao za reprezentaciju,
ni Dinamo i Hajduk, a ipak ga pamte u Bundesligi.
Prijelom kao Eduardov
Ante Vučkov danas živi u rodnome Biogradu, u svijetu uspomena,
nezainteresiran za domaći nogomet, ali dobro upućen u Bundesligu.
- Da, ja sam bio prvi Hrvat u Bayernu. U Hrvatskoj to većina ne zna,
ali me zato pamte i cijene Nijemci. I danas šalju mi moje fotografije s
povratnicom, tražeći samo moj potpis na poleđini. Stotinjak ih ispišem
svake godine, najviše u blagdansko doba potkraj godine - priča Ante
Vučkov.
Kako ste uopće iz Trešnjevke došli do Bayerna?
- Trebao sam ići u Stuttgart, već sam i bio tamo, a onda me moj
menadžer Ante Dujmić ponudio Bayernu, tadašnjem direktoru Schwanu. On
je ponudio ugovor kakav se ne odbija.
Sad dolazi najzanimljiviji dio priče: Ante Vučkov bio je u to vrijeme,
1965. godine, najskuplji igrač Bayerna, iako nam visinu ugovora nije
želio otkriti!
- U prvoj bundesligaškoj utakmici protiv Berlina dao sam gol, u drugoj,
u Karslruheu, još jedan i to je bio kraj. Na toj utakmici suparnički
igrač slomio mi je nogu. Bio je to otvoreni prijelom, nešto slično kao
Eduardov.
Svjedok toga događaja, menadžer Ante Dujmić, kaže kako je to bio
najstravičniji prijelom na njemačkim travnjacima. Stopalo je visjelo na
tankoj niti. A Dujmić otkriva ono što Vučkov skriva: Ante je imao
mjesečnu plaću 16.000 njemačkih maraka, više od Franza Beckenbauera,
Gerda Müllera i Seppa Maiera! Toliko je primao do isteka ugovora 1967.
godine.
Oporavak je trajao mjesecima, dovoljno da izgubi poziciju u momčadi.
Vučkov, koji nakon teške ozljede više nije bio isti igrač, imao je 28
godina, a Gerd Müller bio je zvijezda u usponu.
Ante je tek povremeno ulazio u prvu momčad, a bio je među osvajačima
kupa 1966. godine.
I sad prijatelj s Kaiserom
- Bio sam omiljen među suigračima. Iako smo bili konkurenti, s Gerdom
sam bio prijatelj, kao i s Franzom Beckenbauerom. Kad god odem u klub,
on me primi, prisjetimo se starih vremena.
U Bayernu i te kako drže do svojih bivših igrača. Kako to da nikada
niste bili u reprezentaciji?
- Nisam volio stegu. Odbio sam poziv izbornika Ruševljanina za
Olimpijske igre u Tokiju 1964. godine, jer bih morao biti u režimu, a
bio sam pušač, volio sam popiti, zabaviti se. U Bayernu sam na to ipak
pazio, ondje sam bio discipliniran.
BAYERN
