Malo što se već godinama toliko često zazivalo kao potreba formiranja trećeg puta u Hrvatskoj, razočarani birači tragaju za njim od izbora do izbora, da bi konačno, prije gotovo dva tjedna, na opće iznenađenje svih, pa i samih izabranih zastupnika, Most osvojio 19 mandata.
Od te izborne noći do danas, ta javnosti poprilično nepoznata grupa ljudi, koja tvrdi da želi bolju Hrvatsku, postala je trn u peti dvjema najvećim strankama, dijelu njihovih birača, političkim analitičarima, a posebice novinarima koje iscrpljuje svakodnevno postavljanje pitanja – koju opciju ćete izabrati.
Unatoč svim prognozama, Most je još uvijek manje-više na okupu, što je, s obzirom na to da je sastavljen od individualaca koji se dijelom nisu ni međusobno poznavali, veliki uspjeh. Idealistično zagovaraju reforme i zajedničku reformsku vladu koja bi ujedinila dva najveća neprijatelja u istu ekipu, i koliko god u SDP-u i HDZ-u takvu ideju odbijali, pregovori koje pratimo pokazuju da to i ne bi bila tako nemoguća misija.
Prije dva tjedna nitko od nas ne bi vjerovao da se SDP i HDZ u ičemu mogu složiti, zanemarimo li njihovu suradnju u lokalnim sredinama, no vrijeme je pokazalo da građani možda i nisu u takvoj zabludi kada kažu – svi su oni isti.
Iz dana u dan, od teme do teme, kimali su pregovarački timovi dviju velikih stranaka na raznolike reforme koje Most predlaže te pokazali da, ako su u tom kimanju bili imalo iskreni, u konačnici žele isto.
Istini za volju, čak i da nekim čudom SDP i HDZ sjednu za zajednički stol s Mostom, jasno je da takva suradnja ne bi dugo potrajala. No, priznanjem da su reforme koje Most traži potrebne, poslana je ozbiljna poruka javnosti da sustav u Hrvatskoj treba mijenjati.
I tko god u konačnici sjeo za taj stol s Mostom, ako ih u tome ne spriječe novi izbori, morat će se sjetiti svog kimanja glavom, iza kojeg je vjerojatno stajala samo želja za vlašću, zasukati rukave i prihvatiti posla kada se formira vlada.
Utoliko je, koliko god nas sve možda već i živcirao, Most trenutačni pobjednik ovih pregovora. Pokazao je da su promjene potrebne, dobio takva priznanja onih koji su se izmjenjivali na vlasti, pa i po cijenu da se raspadne i nestane sa scene, barem nakratko prodrmao zemlju iz uljuljkanog sna.
Zasad je sva odgovornost za nesastavljanje vlade svaljena na Most, no trebaju i dvije velike koalicije, svaka s više od 50 osvojenih saborskih mandata, preuzeti svoj dio odgovornosti i iz svojih redova predložiti najkvalitetnije ljude koji će tražene reforme imati snage provesti, ne razmišljajući hoće li ih to stajati novog mandata.
Most se napada da zavlači, a zaboravlja se da je Hrvatska i prije znala živjeti bez vlade i po 40-ak dana.
To je, valjda, opravdano kada se iskreno prizna da se trguje foteljama, umjesto nekakvim reformama koje su, većim dijelom, davno već trebale biti uhodane u naše sustave.
Ako je Most imalo iskren u pregovorima i ne pravi paradu za javnost dok iza zatvorenih vrata tajno već obećava potpise jednoj strani, očekuje se da ozbiljno promisli o odgovorima koje će dobiti iz SDP-a i HDZ-a, i kad već ne ide zajednički, izabere onog partnera koji se pokazao uvjerljivijim i spremnim s njime promijeniti Hrvatsku.
>> Petrov: Toplo se nadam da Milanovićeva ponuda vodi do zajedničke vlade i konsenzusa
>> Mijenjaju stavove: Most vrluda s idejama, od pola reformi sâm odustao
Gotovo sve HDZ i SDP, nasljednici slavnoga SKH, imaju zajedničko. A osobito kada treba ukloniti disonantne tonove poput Linića, Holý, Prgometa, Kujundžića i sličnih. Božo Petrov dobro je postavio reformski plan, ali problem što smo zabrazdili na mnogim poljima pa je upitno kako će, čak i da mu druga strana sve obeća, nadgledati kako se u praksi one provode. A znamo da su Hrvati majstori kada treba pronaći rupu u zakonu, reformu, propisu...