Prije točno mjesec dana, naš bivši reprezentativac i nogometaš Hajduka, Juventusa i Siene, Igor Tudor (37), izabran je za trenera grčkog PAOK-a. Tudor je treći Hrvat koji je sjeo na klupu solunskog kluba – prvi je bio Ivica Horvat 1970. godine, a legendarni Miroslav Blažević vodio je PAOK 1985. godine, te u sezoni 1991./1992...
Tudor je s PAOK-om potpisao trogodišnji ugovor za godišnju plaću, kako nagađaju grčki mediji, od 300.000 eura. U četvrtak je PAOK gostovao u Zagrebu, u 2. pretkolu kvalifikacija za ulazak u Europsku ligu, iskoristili smo priliku da nam Tudor kaže kako se snašao u novoj sredini...
– Zadovoljan sam, sjajno sam primljen, PAOK je veliki klub, izvrsno organiziran. Mnogo se toga ovoga ljeta promijenilo u klubu, došla je nova, mlada ekipa i ti su ljudi donijeli silnu želju za uspjehom i veliku energiju. Vlasnik kluba, Ivan Savvidis, već godinama ulaže novac u klub, ali ne uspijeva ostvariti željeni rezultat. Olympiakos dominira već godinama, a očekivanja naših navijača su velika, ambicije idu "do neba", znate kako je to u temperamentnoj i nogometno zaluđenoj Grčkoj – rekao nam je Tudor, dodavši:
– Prije 20-ak dana počeli smo s pripremama i doslovno 24 sata dnevno posvećen sam nogometu i klubu. Zajedno sa suradnicima isplanirao sam pripreme, koje smo odradili u Nizozemskoj i zasad je sve dobro – kaže Tudor, koji je doveo u Solun i svoju "momčad" u stručnom stožeru. Pomoćnici su mu bivši suigrači iz Hajduka, Ivan Leko i Jurica Vučko (zadužen za "skautiranje"), a trener vratara je Silvije Čavlina. Hrvatskim se jezikom, dakle, govori u trenerskoj svlačionici.
Čavlina. S igračima pak Tudor komunicira na engleskom, a za one koji ne znaju engleski, klub ima prevoditelja...
– Uvijek je to mali problem kad trener i igrači ne govore istim jezikom, ali sve se to može riješiti. Nogomet je, uostalom, univerzalni jezik, a svi smo tu zbog nogometa. Usput, grčki je težak jezik, no pokušat ću ga svladati – govori Tudor, koji još uvijek živi u hotelu, ali uskoro će pronaći stan ili kuću, kako bi mogao dočekati i obitelj, suprugu Stefaniju, kći Miju i sina Roka...
– Jedva čekam da dođu, bit će sa mnom do početka rujna, djeca onda moraju u školu u Splitu.
Poslovni odnos s Arnesenom
Kako je uopće Tudor došao do PAOK-a, kad znamo da hrvatski treneri ne kotiraju baš najbolje u Europi? Doveo ga je Danac Frank Arnesen, nekad sjajni danski reprezentativac. Otkud, dakle, veza Arnesena s Tudorom? Jeste li se otprije poznavali?
– Ne! Neki su moji poznanici dali Arnesenu moj broj mobitela, Frank me nazvao i pozvao da dođem kod njega u Kopenhagen, tada smo se i upoznali. Ostao sam nekoliko dana, razgovarali smo i to je bio početak našeg poslovnog odnosa, koji smo zapečatili mojim potpisom ugovora u Ateni. Tom je potpisivanju bio nazočan i klupski predsjednik Ivan Savvidis.
Jeste li bili iznenađeni Arnesenovim pozivom?
– Naravno da jesam. Ali, nisam baš bio šokiran, jer sam imao neke "signale" da će se to dogoditi. Ne znam što bih još o tome rekao...
Slaven Bilić, Nenad Bjelica i vi jedini ste hrvatski treneri izvan granica naše zemlje, u jakim nogometnim zemljama u Europi. Je li to znak da se eurotržište napokon okreće i našim trenerima?
– Nadam se da će se sve više otvarati vrata našim trenerima. Dolazi val mladih hrvatskih trenera koji su doista kvalitetni, ali treba znati da nama Hrvatima nije lako naći trenerski posao u Europi.
Zašto? Ne vjerujemo, naime, da su naši treneri baš tako loši. Uostalom, Europa je puna naših igrača, neki igraju i u najvećim europskim klubovima. Pa trebao je netko te igrače i stvoriti, nije baš sve u nadarenosti, štoviše...
– Slažem se s vama. Ali, treba znati da europskim nogometom vladaju lobiji, koje je teško probiti, a naših ljudi nema u tim lobijima. Nadalje, potrebno je imati veliko igračko ime, te ono "nešto" po čemu će vas ljudi prepoznati. To su tri važna čimbenika koja se moraju poklopiti, inače je vrlo teško nekom Hrvatu dobiti trenersko mjesto u Europi. Znatno je lakše nekom igrački anonimnom Talijanu, ili Španjolcu dobiti posao, nego našem čovjeku. Iskreno se nadam da će u dolazećem desetljeću biti znatno više Hrvata na trenerskim klupama europskih klubova.
Vama je veliko igračko ime i te kako pomoglo...
– Možda i najviše! Svjestan sam toga, Bog mi je dao da napravim veliku igračku karijeru, čime mi je olakšan put i u trenerskim vodama. Imam priliku više u životu poslije igranja nogometa, a ja si utvaram da je netko prepoznao i moj dobar rad u Hajduku pa da me nisu angažirali samo zbog igračkog imena.
Grčka je na europskim naslovnicama, osjećate li vi to loše ozračje u zemlji koju trese ekonomska kriza?
– Teško mi je govoriti o tome, jer sam veći dio vremena otkad sam preuzeo PAOK bio izvan zemlje, na pripremama. K tome, usredotočen sam na svoj posao, a u klubu je sve uistinu izvrsno organizirano, igračima ne kasne plaće. Naravno da se u svlačionici komentira aktualno stanje, ali igrači su profesionalci i to ne utječe na treninge i utakmice. Istina je da baš i ne možemo dovesti pojačanja koja bismo htjeli, moramo malo biti strpljivi i s ovim igračima pokušati ostvariti što bolji rezultat. A trebalo bi nam još nekoliko kvalitetnih nogometaša...
Spomenimo da je vlasnik PAOK-a, Ivan Savvidis, rođen u Gruziji, a ima grčko i rusko državljanstvo! Većinski je vlasnik najveće ruske duhanske tvrtke, Donskoy Tabaka. Bavi se politikom i u Grčkoj i u Rusiji, a vrlo je blizak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Ne treba se, dakle, brinuti o njegovoj solventnosti...
Zauvijek hajdukovac
Tudor je, uoči utakmice s Lokomotivom, pokazao čvrst "gard", suspendiravši dvojicu odličnih i standardnih igrača, Španjolca Lucasa Pereza, te Argentinca Facunda Pereyru. Najprije ih je kaznio sa 100 eura zbog korištenja mobitela u neprikladno vrijeme, a kad su odbili platiti kaznu, Tudor ih je bez previše razmišljanja privremeno odstranio iz prve momčadi...
– Nema tu previše mudrosti. Kad sam dolazio, rekao sam igračima da ćemo živjeti i raditi po mojim pravilima. Tko to može prihvatiti, ostaje u svlačionici, tko neće ili ne može, nema mu mjesta u kabini! Imam punu potporu sportskog direktora Franka Arnesena i ovo su zasad bili pojedinačni incidenti – kaže Tudor i nastavlja:
– Gledajte, ako moji suradnici i ja možemo živjeti 24 sata za PAOK, logično je da slično tražim i od svojih igrača! Moja pravila ponašanja nisu vojnička, ali nekakav se red i disciplina trebaju znati. I ono što je najvažnije: klub je iznad svih nas! Nitko nije vredniji od PAOK-a, nitko ne smije biti iznad kluba. Zanima me samo momčad, pojedinac je važan samo kao dio momčadi, nitko ne smije biti iznad toga – jasan je Tudor.
Jeste li gledali derbi Dinamo – Hajduk? Splitska je momčad napokon dobro parirala Zagrepčanima?
– Ne, nisam imao vremena gledati derbi, niti sam čitao hrvatske novine i portale jer sam potpuno posvećen poslu. Jednostavno nemam vremena. Naravno da me veseli Hajdukova dobra igra i rezultat, hajdukovac sam i to ću zauvijek ostati.
Kako provodite slobodno vrijeme?
– Nemam slobodnog vremena, ha, ha... Kamp nam je smješten sat vremena vožnje od Soluna, dolazim tamo dva sata prije treninga, pa se vraćam u Solun na ručak, onda opet popodne natrag na večernji trening i ode dan, navečer mi nije ni do čega, osim do kreveta...
