Dvoje ljudi koji su najodgovorniji što je donesen "lex Perković" – zakon kojim se vremenski ograničava primjena europskog uhidbenog naloga i time krše obveze prema Europskoj uniji, nakon toga su napredovali, a promociju su doživjeli na vrhuncu afere, baš u trenucima kada su sankcije Hrvatskoj postale izvjesne. Riječ je o šefici radne skupine za izmjenu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima s državama Europske unije, Melaniji Grgić i njezinu zamjeniku u skupini, donedavnom pomoćniku ministra pravosuđa Gordanu Markotiću.
Melanija Grgić sutkinja je Županijskog suda u Velikoj Gorici koja je od 2005. radila u Ministarstvu pravosuđa, i to na poslovima vezanim uz međunarodnu suradnju i izručenja. Nakon što je isporučila zakon o EUN-u, koji doveo Hrvatsku na rub sankcija (ali ne zbog nje nego zbog inata premijera Zorana Milanovića, op.a.), ministar Orsat Miljenić zahvalio joj se na suradnji i objasnio da Ministarstvu više nije potrebna. No, umjesto poniženja, M. Grgić je promovirana – Državno sudbeno vijeće ju je ovoga tjedna rasporedilo u Vrhovni sud.
Ne želi se zaštititi Perkovića
S druge strane, Markotić koji je bio pomoćnik ministra pravosuđa i vodio upravu za EU i međunarodnu suradnju i koji je, kako tvrde neki naši sugovornici iz radne skupine, osobno odlučio da izmjene ne treba slati na mišljenje Europskoj komisiji, postao je veleposlanik u Beogradu. Srpskom predsjedniku Tomislavu Nikoliću vjerodajnice je predao 17. rujna.
Ostali članovi radne skupine koja je iznjedrila "lex Perković" danas govore kako uopće nisu dolazili na radne sastanke ili da nisu bili baš na onima na kojima se odlučivalo da se jednostrano promijeni prije preuzeta obaveza i uvede ograničenje u primjeni EUN-a. Premda to ograničenje znači da se ne može izručiti Josipa Perkovića, bivšeg udbaša kojega njemačko pravosuđe tereti za ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića, osobe upućene u tijek izmjene zakona tvrde da su motivi bili sasvim drukčiji.
No, treba podsjetiti da se zakon o primjeni europskog uhidbenog naloga donio 2010., u vrijeme pregovora o ulasku Hrvatske u EU, kao i da ga je odobrila Europska komisija. No, kako je Hrvatska nakon toga potpuno promijenila Zakon o kaznenom postupku i bitno izmijenila ulogu tužitelja uvodeći tužiteljske istrage, zakon kojim se propisivala primjena EUN-a morao se prilagoditi novim hrvatskim propisima, i to prije ulaska u EU.
Gotovo nitko ništa nije radio
Radna skupina dobila je zadatak da taj posao završi u siječnju 2013., ali do roka nisu napravili ništa. Tekst izmjena dovršen je tek u svibnju, a u proceduru je doslovno otišao u zadnji tren. Promijenjeno je 80-ak odredbi, a među njima je uvedeno i da se EUN ne primjenjuje na djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. kada je stupila na snagu okvirna odluka o uvođenju ovog oblika suradnje među članicama EU. Neki smatraju da je neposredni povod ovome ograničenju zaštita Josipa Perkovića od izručenja Njemačkoj, dok se u pravosudnim krugovima vjeruje da je isključivi motiv bio da si policija i suci "uvezu" što manje posla. Takvo je i obrazloženje koje je iz Ministarstva otišlo u Vladu, a isto nam je potvrdila i Melanija Grgić. Ona, međutim, sa sebe skida odgovornost za trenutačni skandal tvrdeći da je njezin posao bio, premda je bila šefica radne skupine, samo implementacija europskih propisa. Na pitanje zašto tekst izmjena zakona nije bio poslan Komisiji, odgovara kako to nije bila njezina dužnost. O tome je li ministar pravosuđa Miljenić bio upozoren prije nego je zakon dao u Vladinu proceduru da je u njega ubačeno vremensko ograničenje primjene naloga, M. Grgić kaže da ne zna, ali da vjeruje kako je to njegov pomoćnik Markotić učinio.
Osoba iz vrha Ministarstva tvrdi da je taj detalj ministru bio prešućen, ali kada je shvatio o kakvom se propustu radi, Miljenić je nastojao popraviti stvar amandmanima na zakon koji je već otišao u Sabor. No, premijer Zoran Milanović ih je zaustavio i počeo se inatiti. Činovnički šlamperaj i nastojanje da sudovi i policija ubuduće imaju što manje posla se iz grude snijega vrlo brzo pretvorio u pravu političku lavinu koju je zakotrljao premijer osobno. Ostaje, ipak, da je u pozadini neodgovoran rad ljudi, i to cijenjenih stručnjaka, koji su trebali pripremiti izmjene. Članica skupine, šefica Katedre za kazneno procesno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu Zlata Đurđević javno je rekla da nije bila ni na jednom sastanku skupine i to zato jer ih je M. Grgić sazivala baš u vrijeme za koje se ona unaprijed opravdala neodgodivim obvezama. M. Grgić to ne želi komentirati. Sudac i glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić kaže da nije ni on dolazio na sve sastanke, a da se na onim na kojima je bio nije govorilo o ograničavanju primjene EUN-a. Marko Rašić, koji je bio u radnoj skupini kao predstavnik MUP-a, nije ništa komentirao jer za to nema dozvolu Ministarstva. I zamjenik državnog odvjetnika Josip Čule nije dolazio na sastanke jer je zbog prirode posla uglavnom u Den Haagu. Ispada da na kraju gotovo nitko ništa nije radio, a oni koji su nešto radili na zakonu svoj su trud uložili u to da se s uhidbenim nalozima iz zemalja članica EU ima što manje posla.
>>Pogledajte isječak iz filma koji će otkriti tajnu udbaškog ubojstva!
>>Promjenu 'lex Perković' čeka 19 uhidbenih naloga
>>EKSKLUZIVNO Perković: Nisam planirao ubiti Đurekovića!
