Sjajnim predavanjem o nobelovcu Ivi Andriću, što ga je pred dupkom punom dvoranom Hrvatskog centra u Beču održala u srijedu navečer književnica i prof. dr. Julijana Matanović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, obilježena je i u austrijskom glavnom gradu 120. obljetnica ovog slavnog pjesnika, književnika i diplomata rođenog u Bosni i Hercegovini. Skupu je, između ostalih, bio nazočan i hrvatski veleposlanik u Austriji Gordan Bakota.
Prvo je predsjednik bečke podružnice Hrvatskog kulturnog društva Napredak Filip Zloušić, koja je skup organizirala, dao kraći uvod u temu te predstavio predavačicu. Zloušić je rekao da je Napredak, čija je temeljna zadaća briga za mlade naraštaje, ponosan na nobelovce Ivu Andrića i Vladimira Preloga koji su bili Napretkovi stipendisti. Dodao je kako je Andrić Napretkovu stipendiju dobio točno prije stotinu godina tj. 1912. godine.
Slušatelji su imali prilike čuti i nagrađene pjesme mladih bosanskohercegovačkih autora inspiriranih Andrićevim djelima, koje je pročitao dr. Anton Nadj.
Govoreći iscrpno o liku i djelu Ive Andrića, svačijeg i ničijeg pisca kojeg svi svojataju, njegovim pripovijetkama, romanima, esejima, kontroverzama i kritikama, Matanović je znalački zaobišla pitanje piščeva identiteta, govoreći o interkulturalnim tendencijama i životnim porukama u Andrićevim djelima, predstavivši ga kao velikana pisane riječi.
– On je pisac svih nas i pripada samo onima koji ga razumiju – ustvrdila je predavačica istaknuvši kako raskošnost njegova životopisa pokazuje da je Andrić ostao vjeran Bosni i svom zavičaju i da je to njegov pravi identitet.
– Oni koji su pregovarali o Daytonskom sporazumu, sigurno nisu poznavali Andrića, jer ga inače ne bi potpisali – rekla je Matanović. Dodala je da središnja djela Andrićeva književničkog opusa, romani „Protekla avlija“, „Travnička kronika“ i „Na Drini ćuprija“ nisu naivno prikazivanje povijesti nego zorno prikazivanje prave zbilje Bosne te slojevitosti i hibridnosti vjera i nacija na tim prostorima. – Andrićevi mostovi spajaju ljude, i stoga ga svi imaju pravo svojatati – pojasnila je. Napomenula je kako je dugo vremena bilo neprimjereno i opasno govoriti o činjenicama iz bogatog životopisa ovog slavnog književnika, oko kojeg se godinama vode rasprave, i isticati čiji je. Govoreći o utjecaju Andrića na hrvatske pisce, Matanović je naglasila da je Ivo Andrić nedvojbeno bio i hrvatski književnik i kako je u hrvatskoj književnosti ostavio neizbrisiv trag. Predavanje je završila porukom da „čitajući Andrića, koji je vjerovao u veliku moć i snagu pripovijedanja priča, trebamo postati bolji ljudi“.
Ivo Andrić rođen je 9. listopada 1892. godine u hrvatskoj obitelji u Dolcu pokraj Travnika. Djetinjstvo je proveo u Višegradu, a u Sarajevu je završio Veliku gimnaziju. Studirao je na sveučilištima u Zagrebu, Beču i Krakovu, a doktorat studija povijesti stekao je u Grazu. Andrićeva djela prevedena su na mnoge svjetske jezike, a 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Umro je 13. ožujka 1975. u Beogradu u 82. godini života.
