Film
Na Sarajevo film festival stigao glavni gost Morgan Freeman
Najviše interesa pobuđuju filmovi domaćih autora – “Sevdah za Karima” Jasmina Durakovića i “Jasmina” Nedžada Begovića.
Iznimno bogat program na ovogodišnjem Sarajevskom filmskom festivalu jučer je potpuno zasjenio dolazak glavne zvijezde festivala, oskarovca Morgana Freemana. On će u Sarajevu provesti idućih nekoliko dana, a upravo će njegovo posljednje ostvarenje, film “Invictus”, u kojem glumi Nelsona Madelu, u subotu i zatvoriti 16. SFF.
Kiša kvari sve planove
Tijekom boravka u Sarajevu Freeman će se susresti i s mladim filmskim profesionalcima iz regije, sudionicima Sarajevo Talent Campusa, a za nedjelju je predviđen njegov odlazak na Dubrovnik Film Meetings. Nasmijani i opušteni Freeman u Sarajevo je, čini se, donio i sunčano vrijeme. Organizatori se već danima muče zbog loših vremenskih uvjeta, koji su ih primorali da gotovo sve projekcije iz otvorenih ljetnih kina prebace u zatvorene prostore. Vremenska prognoza je zato najtraženija informacija ovih dana u Sarajevu, a organizatori se nadaju da će barem posljednja tri festivalska dana proći bez kiše. Problema s posjetom projekcijama nema, a posebno velik interes vlada za glavni natjecateljski program i “ljetno kino”, u kojem se prikazuju nova hollywoodska ostvarenja. Publika je već imala prigodu vidjeti više od polovine filmova koji se natječu za “Srce Sarajeva”.
Kako se moglo i očekivati, najviše interesa pobuđuju filmovi domaćih autora, “Sevdah za Karima” Jasmina Durakovića i “Jasmina” Nedžada Begovića iako je generalna ocjena da je konkurencija ove godine vrlo ujednačena. Upravo zbog toga stručni ocjenjivački sud, u kojem je i hrvatski glumac Leon Lučev, neće imati nimalo lak zadatak. Hrvatskih filmova nema u glavnom natjecateljskom programu, ali su ljubitelji filma iz Hrvatske među najbrojnijim sarajevskim gostima ovih dana.
Strka oko Severine
Za razliku od glavnog, hrvatski filmovi dominiraju u natjecateljskom programu za kratki film. Među jedanaest filmova u ovoj konkurenciji čak su tri iz Hrvatske: “Crveno” Sonje Tarokić, “Žuti mjesec” Zvonimira Jukića i “Nespavanje ne ubija” Marka Meštrovića. U natjecateljskom programu za dokumentarni film također su tri hrvatska ostvarenja: “Zajedno” Nenada Puhovskog, “Mila traži Senidu” Roberta Zubera i “Ciklusi” Vladimira Gojuna.
A od Hrvata pozornost najviše privlači Severina, koja se nakon vrlo posjećenog koncerta prošetala crvenim tepihom u pratnji svog dečka Slavka.
Šta se tiće 1984, za šta bi bija ponosan?Na olimpijadu di smo svi tribali biti Jugoslaveni!E, dosta je toga za vike vikova.A tebi ako fali ta nostalgija imaš Srbiju i ostale a mislin da ni krapinski ćovik s njima nebi sad ponovi tija.
Nije Sarajevo bitno samo za Jugonostalgicare.
Bitno je sve oko nas. Bec, Berlin, Juzna Afrika, a kamoli drzava u koju mozemo kamen baciti iz skoro svakog kutka lijepe nase.
Koliko nas je odraslo uz muziku Dugmeta, Cole, Jabuke, Orkestra...
Koliko nas se zaljubilo u neku zgodnu Sarajku, ili Sarajliju ??
Tko to nije bio ponosan u veljaci 1984 ??
Zivot je satkan od lijepih i ruznih niti, ali je to ipak zivot.
E, sada, nismo li sami trazili i prizeljkivali da svijet mari za nas, pogotovo 1991 ?
Jedino Krapinskom covjeku nije bilo bitno kako je u susjednoj spilji, ali danas je drugacije...
tolerancije nula bodova...
Koja jeftina prestava...
























Odlicno si to skuzio.
Odrastao sam i u Dalmaciji, znas ono, kuca na moru, ljetni raspust, zimski raspust, praznici...
Dalmatinci mi ostali u lijepom sjecanju, cak mi je jedan i kum.
Ljudi se nagledali svijeta, mnogi ozenili turistkinje, itd.
Za Srbiju mi se fucka, za Bosnu jos manje...
Hrvatska je jedina sto valja, od novokomonovanog zemljopisa.
Adio sada, pozdravi mi more nase...