Ne tako davno pisao sam o odličnom dokumentarističkom romanu “Nestanak Josefa Mengelea” koji je napisao francuski književnik i novinar Olivier Guez, a objavila Meandar Media. Riječ je o uzbudljivom i iznimno intrigantnom štivu koje i u literarnom smislu drži vodu, a pripovijeda o Mengeleovu dugogodišnjem uspješnom skrivanju po bespućima južnoameričkih demokracija, usput otvoreno progovarajući i o (ne)uspjehu denacifikacije u Njemačkoj koja je očito provedena s figom u džepu.
Hrvatska javnost svakako bi trebala znati da je krajem prošle godine VBZ objavio domaći dokumentaristički roman “Povratak Adofla Pilsela” čiji je autor publicist i teolog Drago Pilsel. Riječ je o nastavku Pilselove autobiografske knjige “Argentinski roman”, s time što se u svojoj drugoj knjizi autor bavi likom svog kontroverznog oca Adolfa. Baš kao i kolega mu Guez, i ovdje Pilsel otvoreno i beskompromisno raskrinkava bolni neuspjeh deustašizacije u Hrvatskoj koristeći pri tome nesporne i nedvosmislene činjenice i to ne samo biografiju vlastitog oca, nego primjerice i recentni govor koji je za svog državnog posjeta Argentini u proljeće 1918. slušala aktualna predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.
No, vratimo se Pilselovu ocu Adolfu, rođenom 1936. u Uroševcu u mješovitom njemačko-hrvatskom braku. Čovjeku koji je imao buran život, sasvim u skladu s burnim 20. stoljećem. Čovjeku koji je preživio Drugi svjetski rat u Sarajevu, istočnoj Poljskoj i Austriji i čija je majka u austrijskom Judenburgu pružila krov nad glavom poglavniku Anti Paveliću koji je nakon četiri godine nacističkog vazalstva otajstveno otkrio čari zapadne demokracije te je napustio i vojsku i voljenu domovinu i trobojnicu s prvim bijelim poljem tražeći put ka spasenju tijela i duše. Adolf Pilsel potom napušta Europu i odlazi s obitelji u Argentinu, pa u Paragvaj. U Južnoj Americi koja je prepuna Hitlerovih junoša Adolf Pilsel živi svoj vatreni antikomunizam i postaje Pavelićev tjelohranitelj te ga čuva čak i nakon fatalnog atentata i to, apsurdno, u vremenu kada je bivši poglavnik već napustio Argentinu i otputovao u Madrid. Kada je Drago Pilsel imao samo deset godina, otac Adolf napušta obitelj (koju su uz Dragu činili majka, sestra i mlađi brat) i odlazi u Paragvaj, jer su mu građevinski poslovi u Patagoniji propali. U Paragvaju Adolf živi s brojnim ženama, a u osamdeset i prvoj godini života, bolestan i nemoćan dolazi sinu u Zagreb, na svojevrsni preodgoj ili susret s vlastitom savješću.
Nepokolebljivog ustašu i protivnika komunista Drago vodi u Jasenovac, ali i na Elafite gdje je početkom Domovinskog rata poginuo mlađi Adolfov sin Branko. Ipak, pomirenje oca i sina, ali i mirenje oca s vlastitom biografijom i zabludama ne ide lako. Adolf Pilsel sluša Radio Međugorje i ne osjeća se dobro u Hrvatskoj, ne želi se liječiti na što ima pravo kao otac poginulog branitelja. Iako dobiva hrvatske dokumente (jer u Zagreb dolazi kao potpuni apatrid) i vrlo emotivno proživljava posjet trgu sv. Marka i grobu Ante Starčevića, Adolf Pilsel vraća se u Paragvaj, teško bolestan i krajnje siromašan. Ipak, dočekao je objavu sinovljeve knjige o sebi, no nikada nećemo saznati je li je pročitao i što misli o njoj jer je umro 17. veljače ove godine u mjesnoj bolnici u San Ignaciju u Paragvaju, pokrajina Misiones. Time je zatvoren jedan život koji je objavom Pilselove knjige postao maksimalno javan, što nikako ne znači i dokučiv.
Ima puno pitanja o očevu životu na koja Drago Pilsel nije našao i nikada i neće naći odgovor. Jedno od njih je je li doista Adolf Pilsel u svom ne tako kratkom izbjegličkom životu ubio čovjeka i to ne jednog nego više njih. I je li doista bio iskren kada je rekao da nije znao za logor u Jasenovcu ili za susrete Pavelića i Hitlera. Drago Pilsel piše brutalno jednostavno o svom mučnom odnosu s ocem koji ga je ostavio dva puta. Prvo kao dječaka, a onda i kao angažiranog i zrelog hrvatskog publicista koji mu je htio pružiti topli dom, medicinsku pomoć i utjehu. Ali bila je to jednosmjerna ulica.
VIDEO Komemoracija u Jasenovcu:
Svatko želi na samrti susresti se sa svojim uspjesima. Ovaj otac nije imao sreće. Izgubio je dva sina. Jednog časno a drugi je ostao sa "Direktom".