Globalna konzultantska kuća A.T. Kearney danas je predstavila rezultate ovogodišnjeg istraživanja Retail Banking Radar o situaciji u europskom sektoru bankarstva za građane. Istraživanje prati rezultate i dostignuća 104 banke za građane i bankarske divizije u 24 zemlje zapadne i istočne Europe te donosi sveobuhvatan pregled stanja u sektoru bankarstva za građane u Europi.
Ovogodišnji rezultati upućuju na postupno, ali sporo stabiliziranje toga sektora. Usprkos tomu, profitne marže i dalje su znatno ispod razina na kojima su bile prije dolaska financijske krize. Ti su trendovi vidljivi pogleda li se šest osnovnih pokazatelja uspješnosti koje prati upravo istraživanje Retail Banking Radar:
Prihod po korisniku. Stope štednje i dalje su visoke, a porasli su i osobni depoziti. S druge strane, ostvaren je blagi pad obujma zajmova pa je europski sektor banaka za građane zabilježio tek manji porast prihoda po korisniku, i to sa 667 eura u 2012. godini na 668 eura 2013. godine. Istovremeno je u Hrvatskoj zabilježen pad prihoda po korisniku, i to uglavnom zbog sporog, ali stalnog rasta depozita te naglog pada u obujmu zajmova. Osim toga, kao i drugdje u Europi, ulagači sve češće pokazuju nesklonost riziku prilikom donošenja važnih financijskih odluka.
Prihod po zaposleniku. Ovo je jedini pokazatelj prema kojemu su se europske banaka za građane zamalo uspjele vratiti na razine prije krize, i to ostvarivši rast i tijekom 2012. i tijekom 2013. na 218 tisuća eura. Osim toga, banke su nastavile i sa smanjivanjem broja zaposlenika. Isto se, međutim, ne može reći za sektor bankarstva za građane u Hrvatskoj, gdje je prihod po zaposleniku dosegao tek oko 58 tisuća eura, što predstavlja pad od 16% u usporedbi s 2012. godinom te značajan odmak od razina prije krize. Čak i uz činjenicu da se prošle godine smanjenje broja zaposlenih u hrvatskom bankarskom sektoru nastavilo (2% u 2013. godini), čini se kako je pad prihoda bio više nego dovoljan da taj pokazatelj padne tako nisko.
Prihod od kamata u odnosu na ukupni prihod. Ovaj je pokazatelj prošle godine pao za pola postotnog boda na 70%, što je u skladu s rezultatima posljednjih pet godina kada se kretao između 70% i 71%. U Hrvatskoj je, međutim, taj indikator zabilježio rast od 5%, dok su i obujam pozajmljivanja i ukupni prihod pali jer su korelirani, ceteris paribus. Osim toga, može se reći kako je rast tog pokazatelja rezultat i manjeg rasta kamatnih stopa u 2013., i to zbog povećanog rizika i nesigurnog okruženja u kojemu se zajmodavci nalaze.
Omjer troškova i prihoda. Ovaj je pokazatelj prošle godine zabilježio manji rast, na 61%, unatoč tekućem restrukturiranju. Prema riječima jednoga od autora istraživanja Andreasa Pratza iz A.T. Kearneyja, rezultati istraživanja nisu pokazali veliku međusobnu povezanost između smanjenja broja zaposlenih i troškova, iako troškovi osoblja čine gotovo polovicu troškova većine europskih banaka koje posluju s građanstvom. U Hrvatskoj je, međutim, spomenuti omjer porastao za 6%, što ga je učinilo još lošijim u 2013. godini. Iako je u hrvatskom bankovnom sektoru vidljiv pad troškova, stopa toga pada još uvijek nije dovoljno visoka kako bi neutralizirala negativni učinak pada ukupnih prihoda u tom omjeru.
Pričuve za rizike u odnosu na ukupni prihod. Nakon dosezanja vrhunca od 24% u 2012., pričuve za rizike započele su polagani pad. Rast je te godine bio rezultat značajnijih pričuva u bankama na Pirinejskom poluotoku, u Italiji i odabranim istočnoeuropskim tržištima. Za Hrvatsku se ne može reći da pričuve padaju. Dapače, taj je pokazatelj u potpunoj suprotnosti prosječnom pokazatelju za europski bankarski sektor te puno sličniji onome za Srbiju. Tako je, primjerice, zabilježen omjer od 19%, te rast u prošloj godini od 8%. Dijelom je taj rast rezultat pada ukupnih prihoda, a dijelom i činjenica da su pričuve za rizik najviše dosad. Čini se kako bi se vrlo brzo u budućnosti hrvatski bankarski sektor i vlasti trebali pozabaviti lošim zajmovima (NPL). Osim toga, postoje i brojni drugi čimbenici kojima bi donositelji odluka i politika trebali što prije bi trebali posvetiti pažnju, uključujući visoku stopu nezaposlenosti zbog koje je taj pokazatelj tako visok.
Dobit po korisniku. Dobit po korisniku trenutno iznosi 127 eura. Iako je to znak oporavka, spomenuti je pokazatelj daleko od razina na kojima je bio prije krize. Pritom institucije u Portugalu i Njemačkoj bilježe minuse (-96 eura odnosno -279 eura po korisniku) usprkos opsežnim transformacijama, dok na ostatku kontinenta postizanje profitabilne mase još uvijek predstavlja izazov. Za Hrvatsku je u ovom slučaju vrlo jasno što se može očekivati, s obzirom na to da ukupni prihodi padaju brže od troškova te da istovremeno pričuve dosežu svoje najviše razine. Dobit je tako prošle godine u usporedbi s 2012. pala za 43%.
Što se tiče pojedinačnih regija, valja spomenuti kako će oporavak bankarskog sektora u istočnoj Europi biti vrlo spor zbog ekonomske ovisnosti o velikim europskim igračima. Pa ipak, prognoze za tu regiju ostaju pozitivne. Istovremeno je najbolja situacija u nordijskim zemljama i Švicarskoj, gdje banke i dalje posluju s većim prihodima, većom produktivnošću i smanjenim maržama. „Nastojanja da se stvari promjene vidljivi su diljem Europe, no brzina promjena značajno varira od regije do regije“, istaknuo je Pratz.
Ovisno o brzini gospodarskog oporavka i financijskoj snazi pojedinih banaka, europski sektor bankarstva za građane vjerojatno će zabilježiti sporiji oporavak u razdoblju između 2014. i 2015.: kamatne marže trebale bi ostvariti polagani rast i tako potaknuti poboljšanja u prihodima; razina pričuva bi trebala postepeno pasti sa stabiliziranjem nezaposlenosti; a omjeri troškova i prihoda trebali bi pasti zahvaljujući restrukturiranju.
S obzirom na sve navedeno, stručnjaci u A.T. Kearneyju su identificirali četiri različita područja na koja bi se banke trebale usredotočiti u bliskoj budućnosti:
Isplativost. Budući da je rast još uvijek vrlo spor, a regulatorni pritisci i dalje prisutni, upravljanje troškovima i dalje će biti jedan od važnijih načina na koji će se poboljšavati rezultati. Kako ističu autori istraživanja, važnu ulogu u stvaranju održivije troškovne baze može odigrati upravo holistički pristup troškovima i modelu poslovanja.
Poslovnice unutar višekanalnog okruženja. Buduće banke imat će manje malenih poslovnica koje će koristiti nove tehnologije i različite formate. Transformacija neće biti brza ni jednostavna. Ukidanje određenih poslovnica i njihovo smanjenje po veličini zahtijeva razumijevanje potreba klijenta i prometa, planiranje dostupnih kapaciteta, obučavanje zaposlenika za obavljanje različitih poslova, te korištenje stručnjaka za složenija pitanja (vrlo vjerojatno na daljinu).
Digitalna spremnost. Digitalno bankarstvo trebalo bi ujediniti koristi koje pružaju internetski i fizički svjetovi, te tako korisniku ponuditi iznimno i jedinstveno iskustvo. Da bi se to postiglo, potrebno je imati što manje pozadinskih operacija, što jednostavniji proces donošenja odluka i učinkovitiji upravljački sustav, te integriranu IT infrastrukturu koja omogućuje iznimno brzu obradu podataka i korisnika.
Veća profitabilnost. Bankarstvo za građane je po svojoj definiciji vezano za masovno potrošačko tržište, no u mnogim zemljama prosječni korisnik u najboljem je slučaju na granici profitabilnosti. S obzirom na velike otklone u profitabilnosti korisnika, banke bi trebale napraviti razliku među korisnicima i segmentirati pristup istima kako bi se stvorila profitabilna maloprodajna franšiza.
>> Novosti u mirovinskoj štednji
