Što god pojedina istraživanja govorila, kakvi god bili njihovi rezultati, koliko god se državne institucije i udruge civilnog društva trudile, ili barem deklarativno zalagale, Hrvatska je danas i dalje teško korumpirana zemlja. Mnogi se hvale da su pokrenuli borbu protiv korupcije, čak se i natječu u tome tko je bio prvi, pljušte optužbe na sve strane, najnovije su javne svađe između Tomislava Karamarka i Radimira Čačića, a čudo da se opet nije javila Jadranka Kosor i istaknula sebe. Svi se oni svađaju, bildaju svoje zasluge, na tome nastoje prikupiti političke bodove, a da se u državi baš i nije previše toga promijenilo. Istina, pale su neke velike ribe, širi se prostor demokracije, pravne države... Ali zar je, primjerice, Ivo Sanader, jedini veliki slučaj?

>> Mirko Bilandžić kandidat za novog šefa tajne službe SOA?

Hrvatski problem nisu u prvom redu pojedinci kao što je Sanader. Naš je problem naš mentalitet, naše stanje svijesti, naše navike. Hrvati su u glavi korumpirani. Jer kako drukčije protumačiti činjenicu da se za zaposlenje traže veze, da se za upise na studije traže veze, da se za liječenje traže plave kuverte, da se za običnu papirologiju u državnoj upravi traže poznanstva, da se za izdavanje putovnica traže veze, da se nakon prometnih prekršaja traže veze, da se za poslove traži obvezno članstvo u političkoj stranci, a ljudi pristaju jer trebaju raditi... Što je to drugo nego i samo korupcija! I to korupcija na koju su se mnogi naviknuli kao kad kažu „dobar dan“.

Ali ne može se ta korupcija korak po korak eliminirati ako društvene, državne, civilne institucije sve zajedno ne krenu u promjenu mentaliteta hrvatskog društva. No da bi krenule, valja promijeniti, počistiti njih same. A među njima ima lažnih doktora znanosti, korumpiranih intelektualaca, mafijaškog i interesnog povezivanja, i to na svim razinama, od najviših vrhova vlasti. Kako je moguće da netko na temelju plaće u državnoj službi ima nekretnine i pokretnine u višemilijunskoj vrijednosti? Nisu baš svi to dobili u ostavštini. Tu je riječ o duboko ukorijenjenoj političkoj korupciji na svim razinama. Osim toliko nužne promjene mentaliteta, na državnim je institucijama da krenu u još ozbiljniji, i u prvom redu beskompromisni obračun sa svima, bez zadrške, bez obzira o kome bila riječ.

Zato će ovih dana i tjedana i te kako biti zanimljivo čitati i slušati Ivu Josipovića i Zorana Milanovića o tome kojeg će čovjeka postaviti na čelno mjesto Sigurnosno-obavještajne agencije, bez daljnjega jedne od ključnih institucija nacionalne sigurnosti svake države, pa tako valjda i Hrvatske. Kako piše na internetskim stranicama SOA-e, to je središnje državno tijelo RH „odgovorno za prikupljanje, analizu, obradu i ocjenu podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, sa svrhom otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju Ustava Republike Hrvatske i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske“.

Ako je to tako, kako se moglo, primjerice, u središtu Zagreba dogoditi mafijaško ubojstvo Ive Pukanića? Kako se moglo dogoditi da se u Hrvatskoj razvije mafijaško-politička korumpirana hobotnica koja guši ovo društvo i ovu državu, koja je isisala gotovo sve što u ovoj državi vrijedi? Treba li možda krenuti od same SOA-e, od nekih ljudi koji su se ondje proteklih godina uhljebljivali po raznim interesnim i rodbinskim ključevima? Ili koji barem nisu spremni i(li) sposobni raditi svoj posao koji se od njih očekuje i za koji ih plaćaju građani ove zemlje? Upravo na imenovanju novog čovjeka SOA-e past će sve maske. Ili će se u ovoj zemlji konačno nešto početi možda mijenjati na bolje, ili će i dalje sve biti po starome. Najkasnije početkom listopada znat ćemo kuda idemo.