U seriji predavanja i rasprava na temu „Prvi svjetski rat i Hrvati“ koje zajedno organiziraju Hrvatski centar u Beču i bečki ogranak HKD Napredak u srijedu navečer u Beču je gostovao hrvatski povjesničar i kroatist iz Mađarske i ravnatelj nedavno otvorenog Mađarskog kulturnog instituta u Zagrebu dr. Dinko Šokčević, a njegov sugovornik je bio glavni urednik „Hrvatskih novina Petar Tyran.
Kao uvod u temu „1914. i Hrvati“ Šokčević je dao kratak pregled mađarske povijesti posebno se osvrnuvši na povijest Hrvata u Mađarskoj i prekretnice u višestoljetnom suživotu Hrvata i Mađara.
Govoreći o hrvatskim etničkim skupinama koje su tada obitavale na području današnje Mađarske predstavio je, između ostalih, bunjevačke Hrvate u Bačkoj, kojima Šokčević i sam pripada i rodnom mu kraju Baji, osvrnuvši se na podrijetlo Bunjevaca, njihovu nacionalnu svijest, kulturu i novoštokavski ikavski govor. Napomenuo je kako je hrvatsko stanovništvo u mađarskim gradovima sebe rado zvalo Dalmatima.
„Većina Hrvata u Mađarsku je dospjela putem migracijskih procesa u tursko doba, negdje između 15. i 18. stoljeća, i to gotovo sa čitavog hrvatskog etničkog područja od Dalmacije, Slavonije, Hercegovine, Bosne, Like, Pokuplja, Hrvatskog zagorja i drugih područja“, rekao je Šokčević, dodavši kako je „zlatno doba“ Hrvata u Mađarskoj bilo 18. stoljeće i djelomično prva polovica 19. stoljeća.
Govoreći o Prvom svjetskom ratu istakao je da je 1914. godine vladalo „malo zatišje“ između Hrvata i Mađara i nije se vodio uobičajeni „verbalni“ rat. I jedni i drugi bili su izričiti zagovornici rata protiv Srbije nakon atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu.
Na upit Petra Tyrana zašto su Hrvati bili toliko zagrijani za ratovanje, Šokčević je odgovorio kako su povodeći se trijalističkim težnjama nakon rata očekivali promjenu položaja u smislu da se uz Austriju i Ugarsku oformi i treća ravnopravna jedinica koja bi okupljala sve slavenske narode na području Monarhije.
„Prvi svjetski rat bio je tragedija za Hrvate u Mađarskoj“, ustvrdio je povjesničar i kroatist iz Mađarske napomenuvši da su se uz veliki broj poginulih na bojištu Hrvati morali suočiti i posljedicama 1918. godine sklopljenog Trianonskog mira kojim su hrvatske etničke skupine Bunjevaca, gradišćanskih Hrvata i Šokaca bile prepolovljene i presječene novom granicom, a kulturne i gospodarske veze s matičnim narodom prekinute, što je za njih značilo da moraju krenuti od početka. Napomenuo je da je mađarska vlast 1920. odnosno 1921 godine. gradišćanske Hrvate bolje tretirala nego Hrvate na jugu Mađarske dozvolivši im da imaju svoje škole jer se nisu odlučili za Austriju nego ostali lojalni Mađarskoj.
Osvrnuvši se na svoju novu funkciju, Šokčević je rekao da mu je glavna zadaća kao ravnatelja Mađarskog kulturnog instituta u Zagrebu „promicanje mađarske kulture hrvatskoj javnosti“.
„Uz to ću naravno, kao pripadnik hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj predstaviti Hrvatima u Hrvatskoj običaje mađarskih Hrvata koji su uvršteni na UNESCO-ovu listu svjetskog kulturnog blaga“, dodao je napomenuvši kako mu je želja da Hrvati bolje upoznaju Mađarsku, ali da i Mađarima još više približimo hrvatsku kulturu.
Razgovoru u Centru bila je nazočna i ministrica savjetnica u hrvatskom Veleposlanstvu u Austriji dr. Zdenka Weber.
