Nema nikakve sumnje da ima stotinu razloga zašto treba zviždati premijeru Zoranu Milanoviću i predsjedniku Ivi Josipoviću.
Kada je zemlja šest godina u recesiji, onda političko vodstvo ništa i ne zaslužuje nego neprekidan zvižduk. Ali svaka opravdana kritika, da bi postigla željeni efekt, mora se artikulirati na pravi način, u pravo vrijeme i na pravom mjestu.Jednako tako postoje neki važni događaji koji su iznad stranaka, političara i same politike. Jedan od takvih posebnih datuma je i obilježavanje Dana pobjede.
Ovogodišnja proslava bila je do sada najbolja jer je u prvi plan stavila branitelje, dok su političari dobili sporednu ulogu. Stoga nije primjereno dočekati premijera i predsjednika (koji je ipak nešto bolje prošao) salvom zvižduka. Proslava Oluje nije prigoda da se za račun HDZ-a zviždi SDP-u. Milanović i Josipović nisu predstavljali sebe ni svoje političke opcije, nego državu. Umjesto da pozdravimo to što su političari konačno počeli cijeniti Oluju, “spontano” su se pojavili neki mudrijaši koji su im zviždali. Sjetimo se vremena kada je premijer bio Ivo Sanader a predsjednik Stipe Mesić.
Oni su, za one koji su to već zaboravili, uglavnom izbjegavali Knin i slavljenje Oluje, ali tada nije bilo “spontanog “ nezadovoljstva. Koliko god se na prvi pogled činilo da su zviždači ponizili “komunjare” Josipovića i Milanovića, oni su, zato što im ništa nije sveto, zapravo zviždali Oluji.Milanović je napravio puno pogrešaka u svome mandatu, ali se teško nešto može prigovoriti njegovu govoru u Kninu.
Pogotovu rečenici da se nesposobnoj vlasti zviždi na Markovu trgu. Proslava Oluje neka ostane mjesto zajedništva i tako potrebnog optimizma u ovoj turobnoj hrvatskoj zbilji.
>>Pročitajte detalje akcije Oluja kojom se oslobodila domovina
>>Ulicama Knina prodefilirali motori i oldtimeri, a na svakom koraku vijorila se trobojnica
Bravo Dražene! Ti znaš tko je kome zviždao. Bravo! Hvala na objašnjenju. Bez tebe bi bio vrlo izgubljen i zbunjen.