Pobjeda, Triglav, Sofija, Omladinac, Pionir, Udarnik, Ignac, Maj... Imena su to rudarskih jama zatvorenih prije pedesetak godina na području grada Murskog Središća u Međimurskoj županiji. Zbog slijeganja tla natopljenog snijegom i kišom, nakon desetljeća mirovanja, na mjestima na kojima se vadio ugljen počele su se otvarati rupe u zemlji duboke i do deset metara!
Srpak: Osnujte fond
Poljoprivrednici sa strahom odlaze na polja, a urušavanja se događaju i u dvorištima kuća. Kako doznajemo, ovog trenutka čak je šest rupa ograđeno i čekaju sanaciju jer se ne zna tko bi je trebao platiti.
– Prijatelj Miljenko Zobić propao je traktorskim kotačem u jamu promjera dva metra koja se otvorila ispod njega. I nikome ništa! Bojim se hoćemo li na proljeće uopće s mehanizacijom na njive na proljetnu sjetvu – kaže ratar koji ima hektar oranice između Murskog Središća i Križovca.
Gradonačelnik Dražen Srpak ističe da je s problemom upoznao Sektor za rudarstvo Ministarstva gospodarstva, u kojem su ga uputili na Sektor nadzora u području rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom u tom istom Ministarstvu.
– Odgovora još nema. Država mora platiti sanaciju tih rupa. Tvrtka koja je vadila ugljen odavno ne postoji, a posljednji rudnik zatvoren je prije 43 godine. Grad s vađenjem ugljena nije imao ništa. Ako država misli da mi moramo platiti štetu, onda nam može dati i koncesiju pa ćemo organizirati vađenje ugljena kojeg još ima ispod – kaže Srpak.
Upozorava također da se urušavanja događaju tjedno. Ne zna se koliko je potencijalnih “crnih rupa”, postoji samo karta s ucrtanim jamama. Predlaže da Ministarstvo gospodarstva osnuje fond iz kojeg bi se financirala sanacija.
“Nesretan slučaj”
“Međimurski ugljenokopi” sa 1700 zaposlenih radili su od 1925. godine, kada je otvorena prva jama Hrastinka 1, pa sve do 1972., kada je ta državna tvrtka propala zbog niske cijene nafte koja je istisnula ugljen kao energent.
– Negdašnji rudarski tuneli, plitko iskopani ispod površine ovog dijela Međimurja, više nemaju čvrstu konstrukciju nosivih drvenih potpornja. Četrdesetak godina bilo je sasvim dovoljno da i čvrsta hrastovina istrune u mekoj zemlji, pod uvjetom da su potpornji i rađeni od hrastovine, a ne od neke manje otporne listače ili čak četinjače – objašnjava Siniša Golub, ravnatelj javne ustanove Međimurska priroda, koji također upozorava na problem urušavanja.
Tvrtka koja je pola stoljeća ostvarivala profit, nije, tvrdi, pravilno zatrpala i sanirala podzemne rudarske tunele i prostorije. Dug plaćaju današnje generacije. Nitko nije odgovarao ni za smrt 22-godišnjeg Valentina Šajnovića koji je u veljači 2013. usred njive prekrivene snijegom propao u desetak metara duboku rupu koja mu se otvorila pod nogama i ugušio se. Vodi se kao nesretan slučaj.
>> Koprivničanac B. Kostić pretvorio bi napušteni ugljenokom u muzej rudarstva s vinotekom
mislim da će se to natovarit da saniraju partizanima jer su oni dali dozvole za iskapanje ugljena