Priča o anđelima za ovogodišnji advent zapravo je priča o mladim ljudima koji ih izrađuju.
A oni su dio zajednice Cenacolo, udruženi u njezinoj zadruzi “Pontes salutis”, koja im omogućuje da se kroz vlastiti rad vrate u društvo i svakodnevicu.
– Zadruga je nastala iz potrebe mladih ljudi koji su bili u zajednici i završavali boravak u njoj, jer smo primijetili da u ekonomskoj krizi jako teško dolaze do posla, osobito onog kvalitetnog i stabilnog. To je jedan od ključnih razloga zašto se dečki i djevojke vraćaju u recidiv i prošlost, možda ne onu istu, nego sličnu, ne u istu ovisnost, nego u neku od drugih ovisnosti. I došli smo do toga da moramo nešto napraviti pa smo napravili ono što smo znali, jer smo u zajednici naučili raditi, a ono što smo u posljednje vrijeme radili i što se ljudima jako svidjelo bila je keramika pa se radionica polako pretvorila u zadrugu – kaže duhovnik zajednice Cenacolo u Hrvatskoj don Ivan Filipović gledajući kako šestero mladih u zagrebačkoj radionici, koja je u sklopu Dječačkog sjemeništa na Šalati, dovršava prvu seriju anđela.
Brojni prijatelji zajednice
– Uspjeli smo i zahvaljujući nekim mladim ljudima koji nisu bili u zajednici i nisu bili ovisnici, ali su prepoznali tu ideju i ostavili svoj posao, svoju materijalnu i egzistencijalnu sigurnost, povjerovali u ovu ideju i uključili se u ovaj projekt. Imamo jasnu viziju i ciljeve, otvorili su nam se novi horizonti za koje vjerujem da će se u vremenu koje dolazi još više razviti i otvoriti nova radna mjesta, omogućiti ovim ljudima koji su u potrebi da pronađu svoje mjesto – kaže don Ivan Filipović.
Voditelj zadruge Dario Tepeš objašnjava da je zadruga pravna osoba, poduzeće koje ima šest stalno zaposlenih, od toga četvero radi u proizvodnji, a dvoje u računovodstvu i financijama, a on je na terenu i dogovara raznorazne poslove.
– Imamo veliku pomoć ljudi da uopće ostvarimo svoje ideje, kao što su oni iz Printere, TRCZ-a, Pugne, gosp. Barišića, Offset, Croatia Records, CMC... koji su svi prijatelji zajednice i uključeni su u projekt. Otkako smo krenuli prije godinu dana, kroz zadrugu je prošlo ukupno 12 ljudi. Nekima koji nisu s nama našli smo posao pa rade u tvrtkama naših dobročinitelja, koji su uvijek otvoreni za ljude i štićenike koji su prošli kroz zajednicu i uskoče u tom resocijalizacijskom ciklusu, ponude posao i sigurnost za ljude – kaže Tepeš prisjećajući se dva projekta koja su realizirana s Večernjim listom, uz kanonizaciju pape Ivana Pavla II. i Veliku Gospu, nakon čega se rodila ideja da se zajednički napravi nešto za advent.
– U zajednici imamo anđele koje sami radimo i htjeli smo s njima izaći, napraviti nešto što bi čitateljima Večernjeg lista bilo pristupačnije pa smo odlučili u adventsko razdoblje od četiri tjedna ući tako da svake nedjelje predstavimo jednog anđela i s pozitivnim porukama i pozitivnim razmišljanjem u ovoj situaciji donesemo radost, mir i blagoslov u obitelji čitatelja – govori Tepeš dodajući kako se kreće s anđelom darivanja, radosti i prijateljstva, dok se druga adventska nedjelja obilježava s anđelom čuvarom djece, treću s anđelom ljubavi, vjernosti i mira, dok će četvrti anđeo biti za blagoslov doma i obitelji.
– Išli smo na kolekciju, kako bi svaki anđeo donio poruku, a svi četvero radost, blagoslov i mir na Badnjak, koji je praznik obitelji. Kako smo mi svi, više manje, izranjavani u obiteljima, imamo svi svoje rane, htjeli smo na ovaj način poručiti kako je važno da je obitelj uvijek na okupu jer je ona stup dobra, stup kršćanstva, oslonac u životu svakog čovjeka.
Zajedništvo u obitelji
Htjeli smo upravo uz pomoć anđela donijeti pozitivnu energiju i stav zajedništvu obitelji jer je Badnjak dan kad bi sve obitelji trebale biti zajedno, izmiriti se te biti u radosti i ljubavi i dočekati zajedno rođenje našeg spasitelja Isusa Krista – kaže Dario Tepeš.
Zajednica Cenacolo je život. Mnogi su progledali kroz nju i danas žive. Ja osobno imam 42 godine s dvadeset sam mrtav bio , no Krist me oživio i evo me pišem ovo .žalosno je da država nudi sve alternative da se ovisnik skloni s ulice , zatvori , bolnice , zajednice . Nek se ta ista država upita što poslije ? Što kad se momak ili djevojka promjene ? Da bi se živjelo treba i raditi , ali gdje , ako , kada ? Nemože se živjeti od ljepih rijeći i obećanja . Osobno ne radim ni ja ni supruga , dvoje djece je tu i šta , kako , kažu obitelj je temelj društva . Ajmo dragi moji u Kristu meni i ostalima je pomoč potrebna , nije riješenje ulaziti pet puta u zajednicu . Riješenje je da činimo dobro i pomažemo jedni drugima ako želimo živjeti i slijediti Ristov nauk . Vjera bez djela , mrtva e sama po sebi !