Sabor je odluku o referendumu donio s više glasova od većine potrebne za promjenu Ustava pa naknadni nadzor ustavnosti sadržaja referendumskog pitanja i pretpostavki za njegovo održavanje nije potrebno provoditi, te eventualno odgađati ili zabranjivati referendum o definiciji braka. Tako su jednoglasno zaključili ustavni suci u “Priopćenju”. Nitko ne može preuzeti ulogu Sabora i umjesto njega nastupiti pred Ustavnim sudom, pa i kad Sabor nije iskoristio svoju ovlast. Stoga su odbačeni prijedlozi udruga. Hrvatska priznaje i brak, i izvanbračnu zajednicu, i istospolnu zajednicu, što je u skladu s europskim pravnim standardima vezanima uz brak i obiteljski život. Eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života, ističu suci. Ustavni zakon o Ustavnom sudu upućuje na to da postoje pitanja o kojima je po sili Ustava zabranjeno provoditi referendum, što Ustavni sud utvrđuje u svakom konkretnom slučaju, ali se time nije mogao baviti u “Upozorenju” jer je jedino Sabor ovlašten to tražiti. Sve drugo bio bi “nedopušteni voluntarizam”.
Širenje i na druga pitanja
Odlukom da ne traži ocjenu referendumskog pitanja, Sabor je izrazio svoju pravnu volju o suglasnosti definicije braka s Ustavom. Ustavni sud bi samo iznimno mogao intervenirati, i to “kad utvrdi takvu formalnu i/ili materijalnu protuustavnost referendumskog pitanja ili tako tešku proceduralnu pogrešku koja prijeti narušavanjem strukturalnih obilježja hrvatske ustavne države, to jest njezina ustavnog identiteta, uključujući najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 1. i članak 3. Ustava)”. Ali, Ustavom se to može proširiti i na druga pitanja. U osvrtu na pravo na brak citira se niz međunarodnih dokumenata u kojima je općeprihvaćeno da brak i obiteljski život nisu istoznačnice. Ti pravni izvori ne zabranjuju niti nameću priznavanje statusa braka zajednicama istoga spola. To je potvrđeno nedavno i presudom Europskog suda za ljudska prava (ESLJP)u slučaju Vallainatos i drugi protiv Grčke, o kojoj je Večernji list nedavno izvijestio kao relevantnoj, kao i slučaj Schalk i Kopf protiv Austrije u kojem se ističe da nema diskriminacije kad se homoseksualcima uskraćuje brak, ali omogućuje registrirano partnerstvo.
Dobra volja država
Dobra je volja država koje su proširile brak i na istospolne partnere. Članak 12. Konvencije ne obvezuje države da omoguće istospolnom paru pristup braku, ali je u slučaju Schalk i Kopf ESLJP prvi put priznao da stabilna istospolna veza potpada pod “obiteljski život”. Hrvatska je po pitanju braka i priznanja istospolnih zajednica u okvirima europskih pravnih standarda. Devet država omogućava i istospolni brak, 18 ih ima alternativne zajednice (pa i mi), a 20 ih ne priznaje istospolne zajednice. Referendum o braku nije referendum o poštovanju obiteljskog života koji je neovisno o spolu i rodu pod zaštitom Ustavnog suda i ESLJP-a, ističe Ustavni sud. Konstitucionalizacija, u ovom slučajnu zakonske definicije braka, dopustiva je samo iznimno ako je opravdana recimo “s duboko ukorijenjenim socijalnim i kulturološkim obilježjima društva”, kako je vezano uz brak presudio ESLJP. Ako se referendum o pristupanju EU mogao održati po nedostatnim zakonskim pravilima, onda se može i referendum o braku iako su protekle već tri godine a da Sabor nije Zakon o referendumu uskladio s Ustavom.
ZA!!!!!