Pregled dana navigacija Hrvatska
Hrvatski znanstvenik

Uspjeh: Đikića priznali i Nijemci, a u HAZU nije prošao

– Počašćen sam ovim priznanjem! Kad sam doznao za izbor, bio sam posve iznenađen jer nisam bio upoznat s time tko me je i kada nominirao.

Uspjeh: Đikića priznali i Nijemci, a u HAZU nije prošao

Foto:

Prof. Ivan Đikić (44), direktor frankfurtskog Instituta izvrsnosti i Instituta za biokemiju II na Goetheovu sveučilištu, jučer je na službenoj ceremoniji u Erlangenu promoviran u redovitog člana Leopoldine, njemačke akademije znanosti, najstarije akademije prirodnih znanosti u svijetu.

– Počašćen sam ovim priznanjem! Kad sam doznao za izbor, bio sam posve iznenađen jer nisam bio upoznat s time tko me je i kada nominirao. Članstvo u Leopoldini prestižno je međunarodno priznanje i radujem se sudjelovanju u projektima akademije, posebno u radu s mladima i popularizaciji znanosti u Njemačkoj – rekao je prof. Đikić.

Na pitanje kako danas doživljava to što nije prošao u članstvo HAZU-a, kaže:

– Svaka akademija može birati svoje članove na temelju svojih kriterija pa tako i HAZU. Dodao je i da je još jedan Hrvat, inače jedan od vodećih strukturalnih biologa u svijetu, Nenad Ban, takoder član Leopoldine u Razredu za biokemiju i biofiziku.

Leopoldina je osnovana 1652. godine u Schweinfurtu, a nacionalnom akademijom znanosti proglašena je u srpnju 2008. Izabrani znanstvenici članovi su određene sekcije unutar akademije te su članstvo zaslužili svojom akademskom izvrsnošću.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 ocjena)
Ispravi pogreške

Ključne riječi

Komentari

Registracija
  • JosipaMalic22 JosipaMalic22

    02.10.2010 u 15:55h

    Admininstrator je korektan i briše uvrede stoga idemo samo s činjenicama i onim što je javno objavljeno.U intervju Slobodnoj Dalmaciji (3.6.2006), prof.dr. Matko Marušić, mentor obojice, Ivana Đikića i Dragana Primorca o Đikiću kaže slijedeće: Kakav ste Vi sukob imali s dr. Đikićem? - Imao sam ih nekoliko. Prvi, kad se nakon dvije godine boravka u Americi nije htio vratiti (a bio je pred Bogom prisegao da će se vratiti). Drugi, kad sam tražio da sredi da netko drugi naš dođe kod dr. Schelesingera, a on je na to rekao: “ne dolazi u obzir, jer nitko nije tako dobar kao ja”. Treći (a tu počinje Đikićev sukob s Primorcem za koji sam ja kriv) - kad sam njemu i Primorcu u ratu dao neizmjerno važan zadatak, ratni, na koji se on posve oglušio, a Primorac je zadatak obavio izvrsno. Zahvaljujući Primorcu istina o srpskoj agresiji na Hrvatsku prodrla je u važan časopis (američka glasovita JAMA), a time je ujedno počela i Primorčeva blistava sudskomedicinska karijera. Od tada, negdje 1993., počinje Đikićev bijes na Primorca. Četvrti smo se put sukobili kad je htio u Zagrebu doktorirati na engleskom i da mu ja to organiziram, a ja nisam htio, jer je to tehnički nemoguće, napuhano i protuzakonito. Peti, kad je pljuvao po Hrvatskoj jer da zašto on tako dobar mora za obranu doktorata platiti tri tisuće kuna (tada sam ga izbacio iz sobe). I još mnogo toga... Do njegovih jasnih izvrtanja istine u rečenome Kontraplanu. Da li Đikić ikada više nakon ovoga javno objavljenog intervjua može imati bilo kakav kredibilitet? Sve što radi radi sebi u slavu, obmanjuje ljude koji ne poznaju problematiku i što je najvažnije sustavno biva razotkrivan (ovdje od prof.dr. Marušića, a nedavno i od uvaženog akademika Radmana).
    0 0% 0
  • JosipaMalic22 JosipaMalic22

    01.10.2010 u 16:33h

    Priopćenje akademika Miroslava Radmana o Đikiću 12.svibnja 2010. ZAKLJUČAK: Prof. Ivan Đikić je svojim ponašanjem, kreiranjem konflikata unutar instituta, te medijskim ispadima i širenjem neistina sustavno narušavao ugled MedILS‐a, prouzrokovao je odlaske mladih znanstvenika i ometao rad instituta. Vrijeme je pokazalo da njegov karijeristički način shvaćanja znanosti prerasta okvire organizacije i mijenja filozofiju rada. Zbog toga svega prof. Đikić i sam je shvatio da ne može više biti dio MedILS‐a. Stoga mu se ovim putem zahvaljujemo na suradnji i želimo mu sreću na daljnjim projektima. Dakle i ovdje je nogiran, kao što će biti na bilo kojem drugom mjestu dok se koristi prevarama, smicalicama, lažima. Žalosno je samo to što će na taj način potrošiti i par inače korektnih ljudi poput svoga kuma Terzića jer ga ljudi doživljavaju kao malog potrčka koji bezpogovorno sluša velikog gazdu.
    0 0% 0
  • Gradinar Gradinar

    29.09.2010 u 19:50h

    Bilo bi u redu prestati ismijavati ( ako je to vrijedno spomena s obzirom na intelektualni nivo tipova koji to rade ovdje), jer, eto Đikića nisu primili u članstvo. Gledao sam malo portale. Zanimljivo, novinarka Tanja Rudež piše da \"će danas\" Đikić na prigodnoj ceremoniji biti primljen u ovu akademiju. Naglašavam - \"danas će biti\" piše novinarka, inače poznata po promociji Đikića u jedinoga, svemogućega, istinskoga i kako sve ne...... Ivan Đikić je očito izvrstan znanstvenik! Zato, ponavljam, zaslužuje za to iskrene čestitke, bez fige, bez osporavanja, ali i bez prisile na njegovu svevišnjost! Ima i boljih od njega. To nikako ne umanjuje njegove uspjehe, jer neke stvari nisu usporedive i grijeh ih je uspoređivati. Recimo, a namjerno sam citirao novinarku Rudež, o ovome Banu se gotovo ništa ne zna u Hrvatskoj. Po meni dostupnim informacijama, mlađi je od Đikića, po svim relevantnim kriterijima bolji je od njega i sam je vrh svjetske znanosti. Nazad dvije godine primljen je u istu akademiju! Tko je to zapisao u Hrvatskoj!? Je li netko tada napisao \"danas će biti primljen\"? Sad ga spominju, u kontekstu Đikića. Isti taj Ban je primljen u čalnstvo, dospino člasntvo HAZU i to neposredno nakon što je Đikić odbijen. Kad je Đikić odbijen, sjevali su komentari, novinski i na portalima, kako eto, starci mrze mlade i uspješne, kako su oni nule, kako ovo ili ono. A ti isti starci prime bez pompe Nenada Bana!? Pada li nekome napamet da baš i nije u pitanju zavist, mržnja, nekompetencija ili nešto slično? bilo bi u redu i to uzeti u obzir, jer, sasvim drugačije svjedočanstvo od Đikićeva, daje Nenad Ban. Ne umanjuje to vrijednost znanstvenika Đikića, niti ističe ili umanjuje vrijednost Nenada Bana, odnosno s druge strane HAZU. Ima li koga tko neće pomisliti čitajući \"danas će biti\", čisto razumno, da je netko dojavio novinarki ( novinarima ) to što \"će danas biti\". A tko? tko dojavljuje uspjehe hrvatskih znanstvenika po svijetu? Nema te institucije, a novinari, da su tako istraživački sposobni, ne bi u jednom slučaju šutjeli, u drugom pisali epopeje. Stvar se na žalost svodi na vrlo prozaične činjenice. Jedni znanstvenici o svojim uspjesima unaprijed dojavljuju, najčešće svojim novinarima, drugi se time ne bave. Prvi su onda \"veliki\" i daleko veći nego što jesu, drugi su veliki istinski samo u znanstvenim krugovima. Đikić je ostavio u zadnjih desetak godina vrlo uočljiv trag u hrvatskoj javnosti. Na žalost nimalo na razini njegovoga znanstvenoga ugleda, vrlo, vrlo sporan, problematičan, incidentan i blago rečeno kontradiktoran za sve koji prate medije. Ja bih na mjestu njegovih apologeta i o tome poveo računa, a on, hoće ili neće to je njegova stvar. Ne može znanstvenik koji dobiva nagradu od predsjednika države, za javno izrečenui kritiku sudski goniti svoga kolegu ( Anđelinovića) dok isti taj predsjednik države otvoreno osuđuje pravosuđe ( s pravom) zbog presude protiv Predraga Matvejevića. Đikić očito ne prihvaća iste kriterije, a morao bi, pa i zbog toga što je tako slavan i priznat znanstvenik!
    0 0% 0
  • JosipaMalic22 JosipaMalic22

    02.10.2010 u 15:55h

    Admininstrator je korektan i briše uvrede stoga idemo samo s činjenicama i onim što je javno objavljeno.U intervju Slobodnoj Dalmaciji (3.6.2006), prof.dr. Matko Marušić, mentor obojice, Ivana Đikića i Dragana Primorca o Đikiću kaže slijedeće: Kakav ste Vi sukob imali s dr. Đikićem? - Imao sam ih nekoliko. Prvi, kad se nakon dvije godine boravka u Americi nije htio vratiti (a bio je pred Bogom prisegao da će se vratiti). Drugi, kad sam tražio da sredi da netko drugi naš dođe kod dr. Schelesingera, a on je na to rekao: “ne dolazi u obzir, jer nitko nije tako dobar kao ja”. Treći (a tu počinje Đikićev sukob s Primorcem za koji sam ja kriv) - kad sam njemu i Primorcu u ratu dao neizmjerno važan zadatak, ratni, na koji se on posve oglušio, a Primorac je zadatak obavio izvrsno. Zahvaljujući Primorcu istina o srpskoj agresiji na Hrvatsku prodrla je u važan časopis (američka glasovita JAMA), a time je ujedno počela i Primorčeva blistava sudskomedicinska karijera. Od tada, negdje 1993., počinje Đikićev bijes na Primorca. Četvrti smo se put sukobili kad je htio u Zagrebu doktorirati na engleskom i da mu ja to organiziram, a ja nisam htio, jer je to tehnički nemoguće, napuhano i protuzakonito. Peti, kad je pljuvao po Hrvatskoj jer da zašto on tako dobar mora za obranu doktorata platiti tri tisuće kuna (tada sam ga izbacio iz sobe). I još mnogo toga... Do njegovih jasnih izvrtanja istine u rečenome Kontraplanu. Da li Đikić ikada više nakon ovoga javno objavljenog intervjua može imati bilo kakav kredibilitet? Sve što radi radi sebi u slavu, obmanjuje ljude koji ne poznaju problematiku i što je najvažnije sustavno biva razotkrivan (ovdje od prof.dr. Marušića, a nedavno i od uvaženog akademika Radmana).
    0 0% 0
  • JosipaMalic22 JosipaMalic22

    01.10.2010 u 16:33h

    Priopćenje akademika Miroslava Radmana o Đikiću 12.svibnja 2010. ZAKLJUČAK: Prof. Ivan Đikić je svojim ponašanjem, kreiranjem konflikata unutar instituta, te medijskim ispadima i širenjem neistina sustavno narušavao ugled MedILS‐a, prouzrokovao je odlaske mladih znanstvenika i ometao rad instituta. Vrijeme je pokazalo da njegov karijeristički način shvaćanja znanosti prerasta okvire organizacije i mijenja filozofiju rada. Zbog toga svega prof. Đikić i sam je shvatio da ne može više biti dio MedILS‐a. Stoga mu se ovim putem zahvaljujemo na suradnji i želimo mu sreću na daljnjim projektima. Dakle i ovdje je nogiran, kao što će biti na bilo kojem drugom mjestu dok se koristi prevarama, smicalicama, lažima. Žalosno je samo to što će na taj način potrošiti i par inače korektnih ljudi poput svoga kuma Terzića jer ga ljudi doživljavaju kao malog potrčka koji bezpogovorno sluša velikog gazdu.
    0 0% 0
  • Gradinar Gradinar

    29.09.2010 u 19:50h

    Bilo bi u redu prestati ismijavati ( ako je to vrijedno spomena s obzirom na intelektualni nivo tipova koji to rade ovdje), jer, eto Đikića nisu primili u članstvo. Gledao sam malo portale. Zanimljivo, novinarka Tanja Rudež piše da \"će danas\" Đikić na prigodnoj ceremoniji biti primljen u ovu akademiju. Naglašavam - \"danas će biti\" piše novinarka, inače poznata po promociji Đikića u jedinoga, svemogućega, istinskoga i kako sve ne...... Ivan Đikić je očito izvrstan znanstvenik! Zato, ponavljam, zaslužuje za to iskrene čestitke, bez fige, bez osporavanja, ali i bez prisile na njegovu svevišnjost! Ima i boljih od njega. To nikako ne umanjuje njegove uspjehe, jer neke stvari nisu usporedive i grijeh ih je uspoređivati. Recimo, a namjerno sam citirao novinarku Rudež, o ovome Banu se gotovo ništa ne zna u Hrvatskoj. Po meni dostupnim informacijama, mlađi je od Đikića, po svim relevantnim kriterijima bolji je od njega i sam je vrh svjetske znanosti. Nazad dvije godine primljen je u istu akademiju! Tko je to zapisao u Hrvatskoj!? Je li netko tada napisao \"danas će biti primljen\"? Sad ga spominju, u kontekstu Đikića. Isti taj Ban je primljen u čalnstvo, dospino člasntvo HAZU i to neposredno nakon što je Đikić odbijen. Kad je Đikić odbijen, sjevali su komentari, novinski i na portalima, kako eto, starci mrze mlade i uspješne, kako su oni nule, kako ovo ili ono. A ti isti starci prime bez pompe Nenada Bana!? Pada li nekome napamet da baš i nije u pitanju zavist, mržnja, nekompetencija ili nešto slično? bilo bi u redu i to uzeti u obzir, jer, sasvim drugačije svjedočanstvo od Đikićeva, daje Nenad Ban. Ne umanjuje to vrijednost znanstvenika Đikića, niti ističe ili umanjuje vrijednost Nenada Bana, odnosno s druge strane HAZU. Ima li koga tko neće pomisliti čitajući \"danas će biti\", čisto razumno, da je netko dojavio novinarki ( novinarima ) to što \"će danas biti\". A tko? tko dojavljuje uspjehe hrvatskih znanstvenika po svijetu? Nema te institucije, a novinari, da su tako istraživački sposobni, ne bi u jednom slučaju šutjeli, u drugom pisali epopeje. Stvar se na žalost svodi na vrlo prozaične činjenice. Jedni znanstvenici o svojim uspjesima unaprijed dojavljuju, najčešće svojim novinarima, drugi se time ne bave. Prvi su onda \"veliki\" i daleko veći nego što jesu, drugi su veliki istinski samo u znanstvenim krugovima. Đikić je ostavio u zadnjih desetak godina vrlo uočljiv trag u hrvatskoj javnosti. Na žalost nimalo na razini njegovoga znanstvenoga ugleda, vrlo, vrlo sporan, problematičan, incidentan i blago rečeno kontradiktoran za sve koji prate medije. Ja bih na mjestu njegovih apologeta i o tome poveo računa, a on, hoće ili neće to je njegova stvar. Ne može znanstvenik koji dobiva nagradu od predsjednika države, za javno izrečenui kritiku sudski goniti svoga kolegu ( Anđelinovića) dok isti taj predsjednik države otvoreno osuđuje pravosuđe ( s pravom) zbog presude protiv Predraga Matvejevića. Đikić očito ne prihvaća iste kriterije, a morao bi, pa i zbog toga što je tako slavan i priznat znanstvenik!
    0 0% 0