Uhićeni Milan Bandić, Slobodan Ljubičić i Petar Pripuz. Noć proveli u pritvoru
Ovo je spin kojim se kreće pozornost sa suđenja Perkovićem i Mustačem, kazao je Bandićev odvjetnik Krešimir Krsnik
Komentari 467
Šta će biti sada od Dinama i Cibone?
Ajd sad nek i pohapse sve one koji su glasali za njega! I one koji nisu glasali uopce!
...napokon
da je postao predsjednik nebi ga dohvatio Uskok,imao bi imunitet,zato su ga sada i uhapsili,a pitanje je da li će platiti kaznu za koruptivne radnje. Nevine ljude osuđuju i moraju plaćati kazne iako ništa nisu ukrali,na temelju rekla kazala i bez dokaza....
prekasno. to je trebalo i prije napravit.
Zagrebu treba inteligentan covjek, nacitan, sposobna da Zagreb vodi kao jedu od europskih prijestolnica. populizam je ovdje ravan propasti
Slijedeci molim.
mislim da bandić nije toliko mutav-sačekajmo možda je i ovo pridizborni šou-
a kao da to nismo znali -.-
e sad jos samo prvog antifasistu..
Ko nam sad bu delal ?? :(
A tko bu sutra delal
Uskok je zdnja crta odbrane Kukurikavaca i udbe.
... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Bruno Busic 1975.
ovo je dan oslobođenja grada zagreba
železo svima a ne samo njima.i ja hoču bizmis so železo pa da vozim prava kola mercedes.
a gdje je pašalić ?
Muljaža sa zapošljavanjem, razne zlouporabe ovlasti, pod tim optužbama možete odmah pritvoriti jedno 95 % gradonačelnika.
Ovo je samo odvraćanje pažnje od afere Zmajlovića i zagrebačkog Towera. A tek Linićeva predstečajna u slučaju Orešar gdje su metar kvadratni prostora obračunali po par tisuća eura dok za istu stvar Sanaderu prijeti robija. Molim po redu, prvo Linić,, zatim Zmajlović pa tek onda Bandić.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
U svojoj knjizi "Industrijska demokracija i civilno društvo" (1986), autorica Vesna Pusić opširno opisuje i zalaže se za demokraciju, kojoj bi cilj bio "velika koncentracija kapitala u odabranom krugu upravljačke elite",odnosno malobrojnh menađera koji pak "čine elitu koja ima natproporcionalnuu kontrolu nad raspolaganjem ekonomskim resursima o kojima ovisi većina društva". Dakle, zamisao o dvjestotinjak obitelji koje bi vladali Hrvatskom elaborirana je mnogo prije Franje Tuđmana, i to (kakvog li paradoksa), od jedne od najvećih kritičarki Tuđmanove verzije upravljačke elite. Normalan čovjek će se s pravom upitati, zbog čega je Vesna Pusić napadala čovjeka, koji je (ako su teze o 200 obitelji uopće točne) na doslovan način ostvario njene teoretske zamisli i vizije. Odgovor je jasan i nedvosmislen: Pusićka je htjela da krupni kapital završi u džepovima "nekih drugih 200 obitelji". Kakva je onda to "upravljačka elita" koju je Pusićka "prizivala" još sredinom osamdesetih godina? Zna se - ali sigurno nije HDZ... Promotrimo malo politički i ideološki profil gospođe Pusić, i lako ćemo ustanoviti da je ona jedna od najvećih zagovornika hrvatske države kao kolonije "Novog svjetskog poretka". Doista, ako na cjelokupnoj političkoj sceni tražimo kanidata sa najmanje nacionalnog osjećaja, potraga nam neće biti previše teška, a izbor će nedvojbeno pasti upravo na - Vesnu Pusić. Žena je to koja je nebrojeno mnogo puta apostrofirala svoj kozmopolitizam, feminizam i liberalizam, kao osnovna polazišta svoje političke ideologije te nacionalizam i državotvorne pokrete, otvoreno osuđivala i prozivala "utegom hrvatske države" na putu prema europskim integracijama. Možda i nije lijepo "kopati" po nečijoj obiteljskoj pozadini, ali je ova predsjedničke kandidatkinje Pusić toliko zanimljiva i simptomatična, da bi uskraćivanje analize "porodičnog stabla" u ovom slučaju, značilo znatno "okrnjenu" i nepotpunu analizu predsjedničkog kandidata. Pusićkin otacEugen Pusić, bio je sociolog i pravnik te načelnik odjela i pomoćnik republičkog sekretara za narodno zdravlje i socijalnu politiku NR Hrvatske 1946-1955. Bio je jedan od istaknutijih "jugo-ideologa" i vodeći teoretičar "partijskog samoupravljanja". Postoje više indicija za njegovu suradnju s britanskom tajnom službom i stanovitim mističnim društvima, a kroz tu prizmu treba promatrati i Pusićkine dobre veze sa određenim strukturama u SAD-u i Engleskoj. Stric po majci joj je Grga Anđelinović, čovjek koji je bio ministar u Karađorđevićevoj vladi te tadašnji šef zagrebačke policije. «Proslavio» se organizacijom masakra stotinjak hrvatskih prosvjednika protiv novostvorene "Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca", 5. XII 1918 na Jelačić-placu («Prosinačke žrtve»). Na kraju valja spomenuti i Pusićkinog brata, Zorana, jednog od najvećih hrvatskih "jugonostalgičara" i zagovaratelja Tita i socijalizma. Sve u svemu - obiteljsku pozadina je i više nego simptomatična... Pusićkin politički uspon događa se sredinom devedesetih godina, paralelno sa usponom predsjednika Mesića na čelo hrvatske države. "Željeznom rukom" je, uz pomoć Mesića i Radimira Čačića, vodila hrvatski HNS te od stranke koju je osnovala Savka Dabčević - Kučar(koja je unatoč brojnim manama, ipak bila domoljub i demokrat), napravila lošu kopiju bivšeg Saveza komunista, dodavši svemu tome liberalnu i građansku komponentu, a sve po naputcima stranih tajnh službi i "humanitarnih društava" sumnjivih imena i još sumnjivijih ciljeva. Stoga nam je u godinama koje dolaze, prilično bitno promatrati poteze koje će vući "drugarica Vesna", jer će ti politički manevri po svoj prilici biti ostvarenje želja anglo-saksonskih centara moći...