Iako su u Hrvatskoj prvi slučajevi zaraze HIV-om zabilježeni 1985., a danas imamo registrirane 1102 osobe s HIV infekcijom, mi smo, srećom, i dalje zemlja s niskom stopom rizika od ove bolesti. U svijetu je od HIV-a oboljelo 33 milijuna ljudi. Uoči 1. prosinca, Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a, razgovarali smo s dr. Ivanom Božičević, voditeljicom Suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za praćenje epidemije HIV-a.
Dr. Božičević docentica je i na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, a doktorirala je na spolno prenosivim bolestima u Londonu i otad radi kao voditeljica Suradnog centra koji djeluje na području istočne Europe, sjeverne Afrike, Bliskog istoka...
Niska razina epidemije
Njezin posao za SZO uključuje česta putovanja u nestabilne dijelove svijeta zbog provođenja istraživanja HIV-a, projekata i edukacije timova za provedbu projekata. Kad je 2005. počela raditi za SZO u Pakistanu, tada su joj preporučili da uzme naoružanu pratnju kad ide izvan Islamabada.
– Smatrala sam da mi ne treba. No kad smo došli na odredište, auto je opkolila skupina muškaraca. Vozač je rekao da ne možemo izaći i vratili smo se neobavljena posla, tako da je to bila i moja greška i otad malo bolje slušam preporuke – govori dr. Božičević.
Prema podacima registra za HIV Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 1985. do studenog 2013. evidentirane su 1102 osobe s HIV-om, a 176 umrlo ih je od AIDS-a.
– I Hrvatska i zemlje središnje i jugoistočne Europe imaju uglavnom nisku razinu epidemije HIV-a i zato što je razina rizičnog spolnog ponašanja niža u odnosu na zemlje zapadne i istočne Europe. Čim se pojavila epidemija HIV-a, kod nas su pokrenuti programi prevencije koji u istočnoj Europi postoje u puno manjem opsegu pa u Rusiji epidemija bukti jer zdravstveni sustavi ne dopuštaju u većoj mjeri korištenje opioidne supstitucijske terapije (metadona), sterilnih igala i šprica – govori dr. Božičević. U Rusiji je prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti 75.708 novozaraženih HIV-om. U zemljama istočne Europe SZO-u je lani prijavljeno 24.458 novooboljelih od HIV-a: 60,2% zaraženo ih je heteroseksualnim odnosom, a 33,6 posto intravenskim uzimanjem droga.
– Najviše oboljelih ima u manje razvijenim zemljama. Procjena je da je pristup liječenju oboljelima u zapadnoj i središnjoj Europi te Sjevernoj Americi iznad 90 posto, a u nisko i srednje razvijenim zemljama 61 posto. U siromašnim zemljama jedan dio žena inficiran je HIV-om jer zbog egzistencijalnih problema prodaju seksualne usluge, a dio se zarazi od svojih stalnih partnera. A djeca virus dobiju preko majke, tijekom trudnoće, porođaja i dojenja. No, ako se žene testiraju u trudnoći, dobiju odgovarajuću terapiju koja sprečava prijenos HIV-a na dijete. Prevencija prijenosa HIV-a s majke na dijete jedan je od globalno najučinkovitijih programa prevencije HIV-a – kaže dr. Božičević.
Ako redovito uzimaju terapiju, zaraženi HIV-om imaju dobre zdravstvene ishode.
Važno testiranje
– Sve agencije UN-a rade na tome da se HIV što prije dijagnosticira jer su tada bolji izgledi za liječenje. Zato je jako važno da se ljudi koji se nalaze u rizičnim skupinama testiraju. Nažalost, neznanje je jedan od generatora diskriminacije oboljelih od HIV-a. HIV se ne prenosi dodirom, hranom, pićem... – kaže dr. Božičević.
Teško je objasniti ljudsko ponašanje. Ljudi često kažu da ne koriste kondom jer ga ne vole
Kroz edukacijske programe Suradnog centra za praćenje epidemije HIV-a prošlo je 1700 stručnjaka iz 87 zemalja svijeta; iz zapadne Europe, Afrike, Bliskog istoka, Azije i Srednje Amerike. Dr. Božičević u ožujku je s kolegom radila evaluaciju sustava praćenja epidemije HIV-a za Mijanmar, a taj je projekt počeo u suradnji s MVP-om koji je locirao Mijanmar kao jednog od primatelja hrvatske razvojne pomoći. Njezin posao sa sobom nosi i rizike.
– U listopadu ove godine, dan nakon što sam otišla iz hotela u Yangonu u Mijanmaru, u tom je hotelu eksplodirala bomba, a u gradu Mandalyju, u kojem sam bila nakon toga, bile su postavljene bombe, no nisu eksplodirale. Takve situacije nisu rijetke u našem poslu, no mnogi kolege koji rade u sličnim institucijama u svijetu izloženi su rizicima i to je dio posla – mirno kaže dr. Božičević.
Sada se priprema za istraživanje HIV-a kod sezonskih radnica u Maroku. U jednom od najplodnijih dijelova Maroka je 50.000 sezonskih radnika, a među njima je jako puno žena koje su odvojene od svojih obitelji, bez socijalne podrške i siromašne pa u takvim okolnostima neke odu u prostituciju. Iako je danas notorno da je od spolno prenosivih bolesti najbolja zaštita seksualno odgovorno ponašanje, mnogi se i dalje inficiraju HIV-om jer ne koriste zaštitu.
– Ljudsko ponašanje teško je objasniti. Nije to stvar znanja, ljudi racionalno znaju da im ponašanje škodi, ali... Kad radimo istraživanja, na pitanje zašto ne koriste kondom, ljudi često odgovaraju: “Ne volim kondom” ili “Nije mi bio pri ruci” – kaže dr. Božičević.
>>Više ubije zagađenje, nego AIDS, rak dojke i promet zajedno
Glavno da mi plaćamo Afričkim zemljama borbu protiv HIV-a a kod kuće nema novaca za osnovne zdravstvene potrebe, kopa se po kantama. Ali kako bi netko od Rajka Ostojića postao svjetski stručnjak. O našem trošku!