Rat za hrvatsku nezavisnost započeo je na stadionu Maksimir, gdje su se okupili “delirični HDZ-ovi manijaci” dok su se “igrači Crvene zvezde tresli od straha tijekom četverosatnog zatočeništva”, a završio je akcijom Oluja u kojoj se u Kninu dogodilo nešto što “Hrvati nazivaju ‘oslobađanjem’, a Srbi ‘padom’”. Tijekom rata “obje strane počinile su brutalno etničko čišćenje i brojne ratne zločine”. To su samo neki od citata iz čitanke koju je Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi (CDRSEE) objavio u sklopu projekta pisanja “zajedničke povijesti jugoistočne Europe”.
Knjiga je predstavljena 15. studenog u Europskom parlamentu u Bruxellesu, EU je financirao njezino objavljivanje u 95-postotnom iznosu, a europski povjerenik za proširenje Johannes Hahn izjavio je na predstavljanju da je to “dobro utrošen novac”.
“Tijekom rata Hrvatska je stekla simpatije u međunarodnoj zajednici”, opisuje se u knjizi i nastavlja: “Među događajima koji su tome doprinijeli bili su dugotrajna opsada i granatiranje Dubrovnika te opsada i okupacija Vukovara, kao i masakr koji se dogodio nakon što je grad okupiran”.
Na dvije stranice, koje su posvećene bitki za Vukovar, ne kaže se točno tko je počinio zločin na Ovčari, kaže se samo da je “tijekom borbi 90 posto grada uništeno” te da je sud u Haagu podigao pet optužnica koje se tiču Vukovara, a sudovi u Srbiji osudili 15 osoba (ne spominje se koje su nacionalnosti ili kojim su postrojbama pripadali).
Bez konkretnih podataka
Zbog dojma da ova knjiga relativizira Domovinski rat, hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić upitala je europskog povjerenika Hahna smatra li Europska komisija da je relativiziranje zločina i zločinačkih ideologija ispravan put prema pomirenju.
– Jedna od tih knjiga bavi se i suvremenom poviješću Hrvatske. U njoj se o zločinima iz vremena Domovinskog rata, prvenstveno okupaciji Vukovara, govori bez ikakvog vrijednosnog suda, bez konkretnih podataka i uz navođenje kako su obje strane činile zločine – kaže Ruža Tomašić.
Na dvije stranice posvećene bitki za Vukovar knjiga nudi dvije perspektive: srpsku perspektivu kroz članak objavljen u Politici 20. studenog 1991. koji piše da je “Vukovar konačno slobodan” te hrvatsku perspektivu kroz članak objavljen u Vjesniku 21. XI. 1991. pod naslovom “Tko manipulira vukovarskom tragedijom”. Uz to, nudi i perspektivu iz pera srpskog političara Vuka Draškovića, koji u članku objavljenom 28. studenog 1991. kaže da ne može čestitati “vukovarsku pobjedu, koju tako euforično slavi ratnom propagandom opijena Srbija” te da je Vukovar “Hirošima i hrvatskog i srpskog bezumlja”.
Uz te tekstove, tu je i fotografija podruma vukovarske bolnice, očito snimljena tijekom opsade grada, uz koju stoji napomena da je bolnica “radila pod teškim uvjetima”. I to je manje-više sve o Vukovaru.
Neven Budak, hrvatski povjesničar koji je surađivao na projektu izdavanja ovih knjiga, kaže kako treba znati da to nisu udžbenici, već čitanke kao dopunski materijal u nastavi.
– Služe tome da učenici sami, uz pomoć profesora naravno, stvaraju zaključke. A ne da im se servira gotova istina – kaže Budak.
Smisao zajedničke povijesti
Projekt pisanja zajedničke povijesti CDRSEE-a, nevladine organizacije sa sjedištem u Solunu, ima ambiciju “promijeniti način na koji se povijest podučava u školama diljem Balkana”. Knjige koje objavljuje CDRSEE namijenjene su prvenstveno učiteljima povijesti i pisane su tako da pružaju višestruke perspektive istog događaja. Tako je u opisu događaja s utakmice Dinamo – Crvena zvezda, citiranom na početku ovog teksta, ponuđena perspektiva srpskog autora koji je pisao o “HDZ-ovim manijacima”, uz koju je objavljena perspektiva Vjesnikova članka, koji je ipak činjenično točniji. Knjiga na jednom mjestu opisuje najgore primjere Miloševićeve ratne propagande, tako da onaj koji čita i uči iz knjige stječe dojam o tome.
Ovaj projekt pisanja zajedničke povijesti ima za cilj ne samo reviziju “etnocentričnih školskih lekcija iz povijesti nego također ohrabruje kritičko razmišljanje i raspravu, slavi raznolikost i prepoznaje zajedničke patnje i postignuća”, piše na web-stranici CDRSEE-a.
Operaciju Oluja knjiga pokušava prikazati kroz dva dokumenta, tzv. Brijunski transkript razgovora predsjednika Franje Tuđmana sa suradnicima te zapovijed vlade tzv. RS Krajine o evakuaciji civila. Jedno pitanje potiče studente da u Tuđmanovu govoru pronađu “rečenicu koja se ispostavila vrlo kontroverznom i različito je tumačena: jedni su sugerirali da se odnosi na srpske civile, drugi da se odnosi uglavnom na srpske vojne snage”.
To pitanje aludira na Tuđmanovu rečenicu: “Treba nanijeti takve udarce da Srbi praktički nestanu.”
>> 'Domovinski rat - laži i istine': Ante Marković je predlagao da se uhite Tuđman i Milošević
Na mene su pucali Klingonci...i ja na njih. Srbe uopće nisam vidio.