Ja bih željela biti potpredsjednica Vlade. Ali ne, mi nećemo dijeliti plijen kad dođemo na vlast. Tako vidi svoju budućnost pravaška čelnica Ruža Tomašić i odmah potom sama sebi skoči u usta. Ne, neće ona čekati dolazak na vlast, ona je već sada odlučila dijeliti plijen. I jasno poručuje HDZ-u: ja sam ta koja mora biti potpredsjednica Vlade. Možda ne prva, ali potpredsjednica među drugim potpredsjednicima svakako. Doista čudnovato, jer Tomislav Karamarko ponavlja kako oni neće pred izbore trgovati foteljama, sad kad je potpisao i savez s tamo nekim HSLS-om, a njegova najčvršća saveznica odmah mu opali šamar i daje mu do znanja koje su njezine ambicije.
Jasno, pravaškoj je čelnici ozbiljno povrijeđena pravaška taština nakon što je HDZ dobro izreklamirao priklanjanje HSLS-a svojoj opciji. Stoga je pravaška taština morala pokazati tko je tu strateški partner HDZ-a i to odmah javnom foteljaškom ucjenom. Nema što, veoma napredno, vizionarski, u trenutku kada Hrvatska traži kako izaći iz ove krize, koja je naša perspektiva, kamo idemo, tko će naći taj recept... Je li se pravaška taština prvo pogledala u ogledalo i sebi postavila pitanje, jesam li ja uopće sposobna za mjesto potpredsjednice? Ili joj je možda ogledalo samo od sebe kazalo kako je ona najljepša i najsposobnija, i sve naj-naj? Jer ako ćemo istinoljubivo, Ruža Tomašić u svojoj političkoj karijeri ima samo hvalevrijednu lokalnu borbu protiv narkodilera na Korčuli. Sve drugo samo je njezina neprestana galama i skupljanje bodova na desnici koji su povećani zbog sve dublje ekonomske i političke krize. Trend kakav je u svijetu, tako i kod nas, ali bez nekog programa, bez kompetentnih ljudi, bitno je samo galamiti, igrati na emocije ljudi i radikalizirati stavove.
Logičan je zaključak, HSP-a AS za predstojeće parlamentarne izbore ima nedvosmislen program – ja za potpredsjednicu Vlade. Darinko Kosor, šef liberala, malo je ipak uljudniji pa s Karamarkom nije licitirao oko svoje buduće pozicije u izvršnoj vlasti, njemu su dovoljna tri mjesta na izbornim listama s kojima će sigurno ući u Sabor. Ni Karamarko ne licitira sa svojom premijerskom pozicijom. Čak suprotno, odaje dojam da on možda i ne bi bio premijer, posebice kad u zadnje vrijeme govori kako će nova vlada biti stručna. Ali za zdravu politiku, za zdravo društvo, za nove odnose, za demokratski iskorak, bilo bi puno pametnije kad bismo što prije svi skupa znali tko će sjediti u kojoj fotelji u budućoj vladi HDZ-a i partnera, tko će za što biti odgovoran, koji će program imati... Jer to bi bio i signal da se HDZ ozbiljno priprema za preuzimanje vlasti, da ima i ljude i konkretne programe, da neće biti čerupanja oko fotelja tek kad se dobije vlast, da neće biti glavinjanja prve dvije-tri godine mandata... Uglavnom, da se ne ponovi situacija sa SDP-om, koji je osam godina bio u oporbi te niti je bio spreman za preuzimanje vlasti, niti je išta učinio. Upravo suprotno, Hrvatsku je sunovratio samo još dublje u ponor!
No kako se u Hrvatskoj desetljećima izbori više dobivaju na ideološkim, a puno manje na stvarnim problemima, tako i Karamarko pojačava retoriku oko lustracije i komunističkih zločina. Sve je to u redu, i svatko ideološki neopterećen shvaća da su neriješeni povijesni problemi i danas naši problemi. Također je očito da je ljevica odbila ideju o pomirbi Franje Tuđmana, o čemu, recimo, govore istupi Ive Josipovića. Ali Karamarko bi trebao biti svjestan dvije dimenzije. Prva je da ne napušta Tuđmanovu ideju o pomirbi unatoč ljevičarskoj izdaji. I druga, da bude svjestan da su glasači HDZ-a i bivši partizani, i bivši ustaše, i njihovi potomci. Nadalje, da nisu bili zločinci ni svi ustaše, ni svi partizani i da su se u velikom broju svi oni borili za svoju viziju hrvatske države i u prvom redu branili svoj dom, bez imalo ideološke zatrovanosti. Ne bude li Karamarko toga do kraja svjestan, njegova igra s lustracijom mogla bi biti klizava kao kora od banane!
>>Ruža Tomašić: Da, željela bih biti potpredsjednica Vlade
najveći čoban bi bolje vodio Hrvatsku nego ovi školovani dripci odpad od SKJ.