Do kraja prošle godine u zgradama koje imaju više od 70 stanova i koje se griju na toplanu ili imaju vlastitu kotlovnicu morali su biti ugrađeni instrumenti za mjerenje potrošene toplinske energije – razdjelnici ili kalorimetri. U velikoj većini zgrada ugrađivani su pak razdjelnici jer je to bilo jeftinije rješenje u odnosu na kalorimetre. Ugradnja kalorimetara za stan od 60 četvornih metara stoji oko 10.000 kuna, dok ugradnja razdjelnika za isti taj stan stoji 2500 kuna.
Građani se pobunili
Iako je građanima bilo obećavano da će nakon ugradnje razdjelnika ili kalorimetara imati manje troškove grijanja, mnogi od njih ipak su se neugodno iznenadili jer su njihovi računi za grijanje sad viši nego prije. Usto su se u mnogim stanovima nakon ugradnje razdjelnika pojavili nesnosni šumovi i zujanje u radijatorima i u cijevima grijanja. Zbog razdjelnika je stoga nastala prava pobuna među građanima. No popriličan je broj i onih koji nisu poštovali zakonsku obvezu ugradnje razdjelnika i njima sad prijete kazne od 10.000 do 50.000 kuna. A o razdjelnicima će odlučivati i Ustavni sud jer je Ivica Džeba, profesor sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta, prekjučer podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o tržištu toplinskom energijom koji propisuje obvezu ugradnje tih instrumenata te Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju.
– Osnova za podnošenje tog zahtjeva jest to da se zakonom i pravilnikom zadire u privatno vlasništvo – kazao nam je profesor Džeba dodajući da je taj zahtjev podnio kao građanin. Prema njemu sporno je to što se zakonom nameće ugradnja razdjelnika kao i to da se kažnjava one koji to ne učine. Profesor Džeba smatra da su razdjelnici čista prijevara građana i da ih Hrvatska nije bila dužna ugrađivati jer se u direktivi EU koja o njima govori navodi da se oni ne moraju ugrađivati ako država članica dokaže da bi postavljanje razdjelnika bilo troškovno neučinkovito. On je još krajem prošle godine pitao resorno Ministarstvo gospodarstva jesu li izradili studiju o razdjelnicima prije odluke o njihovoj obveznoj ugradnji. Odgovorili su mu da to nisu napravili jer direktiva to i ne zahtijeva. Njemačka je pak, navodi Džeba, izradila tu studiju na temu učinka uvođenja elektronskih razdjelnika i zaključila da njihova ugradnja kao zamjena za postojeće vrlo jeftine razdjelnike koji rade na isparavanje ne rezultira dodatnom uštedom toplinske energije za grijanje te da neće uvoditi ove skupe elektronske razdjelnike. Razdjelnici su troškovno neučinkoviti, navodi Džeba, kad se uzmu obzir uštede koje donose u odnosu na troškove ugradnje. A o tim troškovima nitko ne govori. Procjenjuju se na čak milijardu kuna.
Reklamacije na račune
– Kad se sve to uzme u obzir, onda je ustvari grijanje u sljedećih 20 godina poskupjelo 30 posto – kaže Džeba.
U HEP Toplinarstvu tvrde da njihove dosadašnje analize pokazuju kako se ukupna količina isporučene toplinske energije očitana na zajedničkom mjerilu u toplinskoj podstanici u većini zgrada koje su ugradile razdjelnike smanjila od 15 do 35 posto u odnosu na razdoblje prije ugradnje tih uređaja. Nisu nam odgovorili na pitanja o prosječnim iznosima računa prije i nakon ugradnje razdjelnika, no priznali su da u prvih nekoliko mjeseci nakon što kupci uđu u obračun po razdjelnicima dobivaju brojne reklamacije na visinu računa.
>> Država prijeti kaznama, a nije odredila tko će ih pisati
>> HERA je trebala informirati građane da razdjelnici ne znače i uštedu
ovo je čista prevara, ako držite radijator npr. na broju 3, potrošnja energije bi u svakom trenutku trebala biti jednaka, no prema uputama koje smo dobili sa razdjelnicima kada otvorimo prozor uđe hladan zrak i impulsi se počnu nabijati, a radijator je i dalje na 3. ovo je teška pljačka i prevara, a po ovome što su ugradili cijelu zimu ne smijemo otvarati prozore jer hladan zrak nabija impulse neovisno o količini energije koju troši radijator. isto se odnosi na gašenje radijatora preko noći, ako vam HEP ugasi radijatore do jutra se zrak ohladi, i kad se radijatori ujutro upale nabijaju impulse koji nisu realni u odnosu na stvarnu potrošnju.