Hrvatska je ljevica spašena! Zahvaljujući čovjeku koji si je pregrizao jezik, neuništivom Slavku Liniću, političaru za sva vremena. Kakva bi bila budućnost ljevice bez njegova “ostajem u politici”. Vidi se to i po reakcijama njegovih bivših stranačkih kolega koji su uz riječi “nikad ne reci nikad” odlučno stali jednom nogom u, a drugom izvan Milanovićeva SDP-a. Socijaldemokracija koja se živi po finim restoranima ima alternativu u onoj koja se kuje na jahtama. Baš je ta poruka nade u ovo predbožićno vrijeme trebala socijalno potrebitima, nezaposlenima, radnicima, umirovljenicima... Takvu dozu optimizma nisu dobili od zadnjeg istupa Branka Grčića. Dezorijentirani birači, čiji izbor više nije tvrdoglavi i sam sebi dovoljan Zoran Milanović, ipak će imati opciju u tvrdoglavom i čangrizavom svadljivcu koji se fiksirao na osvećivanje Milanoviću. To je politički projekt, osnažen lokalpatriotskim nabojem, koji ne može propasti.
Još ako se Liniću dogodi da postane kaznenopravna činjenica, dobili bismo tada još jednu političku sagu o tajmingu, odnosu DORH-a i politike, Rijeke i Zagreba, raskolu u SDP-u. Tko zna, možda je i Linićeva politička intuicija dovela do toga da ničim izazvan najavi kako odustaje od političkog umirovljenja. Baš sada kad na primjeru VOX-a svjedočimo do čega dovodi vladavina onih koji ne znaju slušati, Linić mazohistički nastrojenim biračima kratka pamćenja kao političku alternativu nudi sebe. Da je političke kulture, odgovorni političar na njegovu mjestu slučaj Vox iskoristio bi da se ispriča hrvatskoj javnosti, žrtvama fiktivnih potraživanja u predstečajnim nagodbama i sucu Mislavu Kolakušiću. Ili bi barem šutio. Ali Linić će na svom debaklu graditi novu političku karijeru. Sjetimo se samo kako je s pozicije ministarske moći grmio i vrijeđao suce kao “svete krave” samo zato što mu je Kolakušić kritičkim osvrtom dao priliku da popravi očajna zakonska rješenja koja putem fiktivnih potraživanja omogućuju kriminal u korist dužnika kao nigdje u svijetu. Sustav Linićevih nagodbi spašavao je jednako poštene i nepoštene tvrtke sa stotinama milijuna kuna dugova, opraštajući i do 70 posto dugova radi navodnog ozdravljenja s istom ekipom koja je sve to proizvela. Pri čemu je država, tada Slavko Linić, i tužitelj, i arbitar, i vjerovnik i udjelitelj oprosta. Sustav u kojem oni koji nemaju pojma autoritativno nude rješenja, kako je i nedavno rečeno na okruglom stolu Zagrebačke škole ekonomije i managementa koji je okupio praktičare te eksperte koji rade na četvrtom pokušaju popravljanja štete koju je proizvela Linićeva isključivost.
Da bi sada Linić slučaj VOX bestidno koristio kao opravdanje da se Ministarstvo financija kao manjinski vjerovnik uzaludno žalilo na tu predstečajnu nagodbu zbog uočenih sumnjivih kriminalnih radnji. Sudac Kolakušić je upravo zbog toga i digao glas u obranu temeljnih ustavnih vrednota kazavši Liniću: “Vaš zakon proizvodi kriminal”, ali uvrijeđena politička primadona protumačila je to na svoj način i nije ništa učinio. Tim koji radi na novom stečajnom zakonu ima pristup posve suprotan Linićevu, tako da svoja rješenja propituju baš tražeći u njima mogućnosti za manipulaciju upravo kako bi ih spriječili. Nijedna procedura nema cjepivo protiv kriminala, ali svatko razuman otklonit će ono što mu očito pogoduje. Tko zna koliko je još slučajeva VOX, jer Linić nije slušao upozorenja. Kakav Linić, takvi su i birači.
>> Linić: Na izbore idem kao nezavisni kandidat
SDP je stranka koja se sastoji od dvije suprotstavljene frakcije: jedne neojugoslavenske, zapadnobalkanske, koja nema ništa sa socijaldemokracijom u Europi i samo lije suze za terorom i moći koji je imala za vrijeme totalitarne jugoslavenske federacije, i druge: manjinske skupine istinskih socijaldemokrata koje boli socijalna nepravda, uništavanje Hrvatske i egzodus mladih. Nažalost, osim časnih izuzetaka, trenutno na Markovu trgu, a u potpunosti na Pantovčaku, vlada prva nesretna frakcija.