Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 2
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Rajko Ostojić

Nitko se 20 godina nije usuđivao napraviti master-plan

Rajko Ostojić
Foto: Tomislav Miletić/Pixsell
Autor
Gojko Drljača
25.12.2013.
u 18:25

Ministar zdravlja Rajko Ostojić tvrdi da je spajanje bolnica europski trend. U deset godina u Francuskoj ih je spojeno 99, u Njemačkoj 129. on je počeo sa 7

Rajko Ostojić je ministar koji će imati najteži i najosjetljiviji zadatak u trenutku kad ulazimo u europsku proceduru rezanja prekomjernog deficita. Mora štedjeti na bolesnima. Već je počeo rezati...

Koliko u ovom trenutku možete reći o master-planu za hrvatski bolnički sustav? Neki dijelovi otkriveni su na ovotjednoj sjednici Vlade, kao npr. spajanje bolnica.

Master-plan nam radi francuska Conseli Sante Sophreco, koja je posao dobila na međunarodnom javnom natječaju, čime smo spriječili utjecaj veza i vezica, telefonskih poziva, političkih afilijacija. Prijedlog master-plana bit će završen za četiri tjedna, a odluka je na nama.

Želim naglasiti da je pripajanje bolnica europski trend radi poboljšanja kvalitete zdravstvenih usluga i racionalnijeg financijskog poslovanja. Primjerice, u posljednjih deset godina u Francuskoj je spojeno 99 bolnica, a u Njemačkoj čak 129 bolnica. Kao predradnja master-planu, naša se vlada odlučila na spajanje sedam u tri bolnice. Dakle, opća županijska bolnica Pakrac pripojena je bolnici Požega, Opća bolnica Nova Gradiška bolnici “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod,  dok su Specijalna bolnica za kronične bolesti Novi Marof i Bolnica za plućne bolesti Klenovnik pripojene varaždinskoj bolnici. Pripajanjem bolnica vidjet će se gdje imamo preklapanja djelatnosti te ćemo tako maksimalno dobro iskoristiti ljudske kapacitete i opremu. Vrlo je važno i to da smo u bolnicama koje smo spojili otvorili ujedinjenje hitne bolničke prijamne šaltere, odnosno odjele za hitnu medicinu, jer svjetska iskustva govore da hitni bolnički prijami smanjuju postotak mortaliteta i morbiditeta za čak 20 posto. Dakle, nakon potpisivanja kolektivnog ugovora krenuli smo u reformske zahvate. Među ostalim, napravili smo pravilnike o unutarnjem ustroju općih i kliničkih bolnica prema kojemu više nema odsjeka, a minimalni broj kreveta za formiranje odjela kao ustrojstvene jedinice, u županijskim i kliničkim bolnicama povećan je sa 10 na 15. Novi ustroj omogućit će bolji i učinkovitiji konzilijarni rad liječnika različitih specijalnosti prema pacijentu.

Može li se reći da je master-plan bolničkog sustava nešto što bi trebalo obilježiti cijeli vaš mandat te nešto što bi trebalo donijeti najveće, ključne uštede? Koliko će institucija izgubiti status bolnice u tom procesu?

Master plan nije napravljen u 20 godina hrvatske države. Radila se mreža bolničkih ustanova, a master-plan je drukčiji pogled na cijelu mrežu. Do sada se nitko nije usudio napraviti master-plan. Nije riječ tu o analizi postojećih kapaciteta što, naravno, imamo u svojim statistikama. Bitna je dodana vrijednost. I nije stvar samo ušteda. Stvar je kvalitete pružanja zdravstvene zaštite. Stvar je maksimizacije pružanja usluga uz dane resurse, rješavanje uskih grla, stvaranja centara izvrsnosti, smanjivanja lista čekanja, optimalnog korištenja zdravstvenih i nezdravstvenih radnika. Morat će se smanjiti broj tzv. akutnih kreveta, a povećati broj kroničnih kreveta. Oformit će se dnevne bolnice. Ma gledajte, arhitektonsko-građevinski gledano, modernih bolnica u Hrvatskoj nema puno.

Master-planom ćemo pokušati „izvući“ europski novac za preinake naših bolnica među kojima ima onih koje su stare 100 i 150 godina. Danas smo (srijeda, op. a.) napravili ugovor za javno-privatno partnerstvo u Rijeci. Posljednji put u Rijeci bolnica je sagrađena prije 80 godina. Sve države bile su maćehe riječkom zdravstvu. A sada će dobiti prvu superbolnicu pod jednim krovom.

Upravo prema načelu javno-privatnog partnerstva, u Europi je u posljednjih nekoliko godina 30 velikih zdravstvenih projekata vrijednih 4,2 milijarde eura. Mi ćemo, uz riječku bolnicu, po istom principu graditi bolnice u Varaždinu i Popovači, a sredstvima HBOR-a gradit ćemo novu pulsku bolnicu.

Postoje neke uspješne privatne klinike koje su i nekoliko puta učinkovitije nego one u javnom sektoru. Nije li za poreznog obveznika logičnije da se Ministarstvo zdravlja dogovori s nekom privatnom poliklinikom koja je 5-8 puta učinkovitija nego da financira neučinkovitost javnog sektora?

Privatne su nam ustanove vrlo dobra konkurencija. Uvjerio sam se da je državni monopol grozna stvar, ali i da postoji još nešto gore. A to je privatni monopol! Znam da me bije glas da sam protiv privatnika. To apsolutno nije točno. Ali sam protivnik monopola. Kupili smo uređaj PET/CT kako bismo dokinuli svojedobni privatni monopol Medikola. Danas ćete prije Dnevnika vidjeti reklamu toga istog Medikola koji nudi usluge za 50 posto nižu cijenu. Konkurencija, kompeticija dovodi do kvalitete i kompetencije. Ja sam pobornik ovoga „4K“, čega do sada nije bilo dovoljno u hrvatskom zdravstvu. S druge strane, dobro je da se sredinom devedesetih u hrvatskom zdravstvu dogodila privatna zdravstvena ustanova Magdalena jer je utjecala da se trome državne kardiokirurgije razviju u bolje i konkurentnije institucije. U to smo vrijeme u području kardijalne kirurgije imali državni monopol Rebra. A, danas imamo kardiokirurgiju na Rebru, u zagrebačkoj Dubravi, u Rijeci, u Osijeku, u Splitu i u Magdaleni. Dakle, u šest bolnica, što je jako važno, jer svaki sat jedan građanin Hrvatske umire od bolesti srca. Kardiokirurgija je, upravo zahvaljujući privatnoj inicijativi i kompeticiji, znatno napredovala, a Magdalena je i danas u našoj mreži jer nam je potrebna.

U suradnji s privatnim sektorom otvara se pitanje pozicije liječnika koji rade za plaću u javnom sektoru, a istodobno vode i privatnu praksu. To je tema koja se godinama vrti u hrvatskom društvu, a zapravo je pitanje nelojalnosti konkurencije liječnicima koji su se odlučili isključivo za privatnu praksu. Ima li tu rješenja?

Da, to je kompleksan problem. Ukratko, povijesno, počelo je 1995./96. s idejom da se 200 redovitih profesora zadrži u državnim ustanovama tako da im se omogući dodatni izvor prihoda. Ministrica Ana Stavljenić Rukavina i ja, kao njezin zamjenik, 2000. godine smo odlučili odijeliti privatno od javnog zdravstva. Velika je većina liječnika odlučila ostati u državnim bolnicama, ali su neki kolege, koji su smatrali da takvo razdvajanje nije pošteno, i to zbog Zakona o zaštiti investicija, podnijeli tužbu Ustavnom sudu. I tada, dakle prije desetak godina, Ustavni je sud naše rješenje proglasio nezakonitim. Poslije je ministar Ljubičić dopustio da svi rade i u privatnom i u javnom sektoru. Danas razmišljamo o novom rješenju, koje je na tragu povećanja profita državnih bolnica. Omogućili bismo da liječnici koji to po određenim kriterijima zaslužuju, a to je da rade 10-15% više od prosjeka u djelatnosti ili obave 10-15% više usluga u odnosu na prošlu godinu, rade privatno u toj istoj bolnici.

Idemo malo skočiti na pitanje sanacije bolnica, gdje je to stalo zapravo?

Na dan 31. prosinca 2012. točan dug iznosio je 5,7 milijardi kuna te 677 milijuna kuna neevidentiranih dugoročnih obveza. Bio je to zaključak Clean Starta, dakle neovisnih stručnjaka, a ne politike ili stranke. Tijekom ove godine u sustav su ušle 3,3 milijarde kuna za sanaciju, ponajprije HZZO-a i kliničkih bolnica, dok ćemo ostatak od 1,8 milijardi kuna za sanaciju županijskih bolnica dobiti najkasnije u prvom tjednu siječnja sljedeće godine. Dakle, sanacija ide svojim tijekom.

Zar ne bi državi bilo jeftinije da jednostavno digne ruke od dopunskog osiguranja i prepusti ga komercijalnim osiguravateljima te pusti tržište da regulira odnose, a da se Ministarstvo bavi politikom kreiranja cijena usluga, reguliranjem uvjeta i slično?

Odgovor na vaše pitanje bit će vjerojatno pozitivan za koju godinu. Razvoj komercijalnih zdravstvenih osiguranja trend je u Europi koja stari, pa će tako biti i kod nas. Starenjem raste moj rizik da dobijem kroničnu degenerativnu bolest, da dobijem tumor, da, jednostavno, „koštam“ . Svjedočili smo u ovoj godini jednoj snažnoj kampanji za dopunsko osiguranje koja je, koliko znam, postigla uspjeh. Ali, znate kod koga? Ne, kod ljudi koji imaju 50 i više godina, nego kod onih sa 40 i manje godina života. Dakle, u to su osiguranje prešli ljudi u naponu snage, ljudi koji još nisu u životnom razdoblju kada moraju tražiti pomoć liječnika. Ne zaboravite na velik broj naših građana kojima država subvencionira dopunsko osiguranje i time oni ostvaruju pravo na besplatno dopunsko osiguranje.

No, ponovit ću: ključni problem Europe je demografija. Starimo. Citirat ću ekonomiste: starenje je luksuz, a luksuz košta. Ja sam protiv te definicije jer je ona hladna, ekonomska. Ljudi koji pripadaju baby boom generacijama iz 45.-50. upravo odlaze u mirovinu i znatno opterećuje sve mirovinske i zdravstvene fondove. I to bez obzira na to o kojoj je državi riječ, o Njemačkoj ili Francuskoj ili Velikoj Britaniji. Stoga se i radi na nekoliko scenarija razvoja europskog zdravstvenog sustava. Među njima je i velika, velika privatizacija, ali golema većina zemalja u EU tome se žestoko suprotstavlja.

Čuo sam zanimljivo zapažanje da je štrajk liječnika pokazao koliko je sustav u cjelini neučinkovit jer se ništa dramatično nije dogodilo dok je tako velik broj liječnika štrajkalo. Kakav je vaš zaključak?

Potpuno suprotno. Golem broj liječnika je radio, a dio njih je deklarativno podržavao štrajk. Nadalje, u tridesetak bolnica nije bilo štrajka, već su radile punim kapacitetom. Time su hrvatski liječnici pokazali ono što ih i krasi, a to je predanost poslu, humanizam i altruizam. No, primjerice u bolnicama u Dubrovniku, Karlovcu, Čakovcu i Vinkovcima velik je broj liječnika bio u štrajku pa su se ondje liste čekanja inicijalno povećavale nekoliko desetaka posto, a kako je štrajk napredovao, povećale su se čak tri-četiri puta. Zato smo i uveli radnu obvezu. Samo smo u jednom slučaju imali dokumentiranu sumnju da je zbog štrajka došlo do smrtnog slučaja, koju je istražno povjerenstvo uklonilo. Dopustite da ovim putem zahvalim svima koji su pokazali da je sustav učinkovit i tijekom štrajka koji je bio potpuno legalan.

Je li bilo slučaja da je netko štrajkao a da je radio u privatnoj praksi?

Zanimljivo pitanje, to vam mogu dokumentirati, ali možete mi vjerovati na riječ da mi kontinuirano i trajno radimo nadzor u državnim i privatnim klinikama. Tijekom štrajka zatvorili smo nekoliko privatnih klinika.

Zato što su radili tijekom štrajka?

Ne, nego zato što nisu imali adekvatnu opremu ni adekvatne normative ili broj zaposlenih. U desetak privatnih klinika u zadnjem smo kvartalu uskratili mogućnost obavljanja pojedinih djelatnosti, tj. specijalnosti.

Nego, izgleda da je u zadnje vrijeme jako uzbudljivo u SDP-u. Dosta ljudi vam je zamjerilo što ste se kao ministar zdravlja kandidirali za gradonačelnika uza sve poslove koje ste imali. S druge strane, postavilo se pitanje čudnog odnosa s kolegom Bernardićem. S jedne strane ste s njim dobri, s druge strane ste ga istisnuli tijekom kandidature za gradonačelnika, a sad ste mu opet dali podršku. Nije tajna da je Bernardić u konfrontaciji s velikim brojem ljudi koji su bliski premijeru Milanoviću, pa i s premijerom Milanovićem. Koja je vaša pozicija u odnosu na kolegu Bernardića i ostale kolege koji su ušli u dosta oštre verbalne sukobe s premijerom?

Pa stranka vam je kao bolnica, ili kao vaša redakcija, živ organizam. U tom živom organizmu postoje mijene, postoje plime i oseke, postoje različiti načini kako doći do zajedničkog cilja. Što se tiče mene, zasigurno nećete moći reći da nisam bio vjerodostojan. Nigdje nećete naći izjavu da sam ikada u životu, a prije nego što sam izabran za kandidata, pokazao ambiciju za gradonačelnika. Splet okolnosti, sjetite se kakva je to bila situacija. Predsjedništvo je odlučio da bih ja bio dobar kandidat na osnovi političkih i drugih analiza. Dakle, 28. prosinca sam postao kandidat, a 18. svibnja bili su izbori. I u ta četiri mjeseca i 18 dana istodobno sam obnašao dužnost ministra, maksimalno obišao teren, potrošio cijeli svoj godišnji dopust, stari i novi, a protiv sebe sam imao najdugovječnijeg gradonačelnika grada Zagreba. Čovjeka koji je dobio 4,5 izbora, ne sjećam se ni koliko.

A imao sam samo 4 mjeseca i 18 dana, dakle, mislim da je to bilo hrabro i lojalno. Lojalnost je važna karakteristika koju cijenim kod ljudi uz neke druge, poput odvažnosti, kompetentnosti, stručnosti. I cijelo je vrijeme Bernardić, Bero, bio sa mnom. Kao što znate, ja sam ga predložio da bude nositelj skupštine. S Berom nisam imao nikakvih razmimoilaženja. Izbori su se bili, građani su vrlo jasno rekli što misle o svim kandidatima. Prošao sam u drugi krug, pobijedio je Milan Bandić. Bernardić i ja smo oduvijek bili u odličnim i prijateljskim odnosima. Kao što znate, ja sam predsjednik Središnjeg savjeta već godinama u Gradu Zagrebu, napravili smo onu strategiju Zagreb 2020. i da, činjenica je da je u ovim unutarstranačkim izborima Bernardić protiv sebe imao dva respektabilna protukandidata, a obojica su moji kolege, ministri.

A vi ste mu dali podršku...

Pa naravno. Dao sam mu javnu podršku.

Što znači da ste pobijedili ove protukandidate?

Ma ne, nema tu pobijeđenih ni poraženih. To je demokracija.

Što znači da ste pobijedili ove protukandidate?

Ha ha. Dajte, molim vas, da sada smo imali lijep, koncilijantan i ozbiljan razgovor. Bili su unutarstranački lokalni izbori, čekamo nove parlamentarne izbore, za koje sam siguran da ćemo pobijediti. Moje su ambicije vrlo jasne, a to je pokušati poboljšati ovo naše zdravstvo da bude bolje, učinkovitije i dostupnije. Izbori su bili i prošli, a Bernardić je novi, stari, predsjednik zagrebačkog SDP-a.

Podržala ga je široka baza....

Jest, njega je podržala golema baza, dobio je dvije trećine, 66% glasova. To vam je demokracija, nema bolje stvari od izbora. SDP je nedvojbeno nositelj demokratizacije u strankama, nadam se da će to napraviti i druge stranke. I tu nema šalabahtera, ponekad se zbilja ljutim na taj izraz. Ma time se podcjenjuje inteligencija članica i članova SDP-a. Imate izbore na kojima svi članovi glasaju, svi mogu zaokružiti nekoga i to je jednostavno tako.

Pa što i da je bilo šalabahtera, u čemu je problem?

Ne znam ni za šalabahtere ni za probleme.

Komentara 5

NV
novo vriijeme
10:40 26.12.2013.

Iz velike i većini Hrvatskih građana nerazumljive riječi master plan krije se samo jedan mali zahvat u zdravstvu zvan spajanje bolnica koji u sveukupnoj zdravstvenoj problematici ima mali značaj , nešto malo ušteda na osoblju, a da li je ministarr osmislio kako će građani putovati na zdravstvene usluge koje se ukidaju u njihovim mjestima, ovo nije Francuska gdje imaš udobne i brze vlakove iz svakog sela svakih 30 minuta, niti je ovo standard francuza kojima je karta od par eura beznačajna. Niti na kolodvoru čeka metro da te odveze ravno u bolnicu. Ali zapravo osim u zakonu o zdravstvenoj zaštiti gdje je pacijent na papiru u centru zbivanja u praksi koga briga koliko se taj bolesnik muči, glavno da štedimo.

NE
Neboder
22:59 25.12.2013.

Ministar sve podatke daje bez provjere, te se mora sumnjati u vjerodostojnost svih njegovih podataka.Npr.kaže da se je u Rijeci zadnja bolnica izgradila prije 80 godina! Točno je da se je u Rijeci sagradila nova zgrada Poliklinike sa pratečim odjelima u Dječjoj bolnici Kantrida 1974 godine- P +2. Na Sušaku je 1980 do 1987 godine sagrađena nova zgrada Poliklinika sa 4 etaže gdje je smješten OP blok, Intenzivna skrb, Pulmologija,Trauma, Kardiokirurgija, Torakovaskularna.Najnovija je zgrada Hemodijalize sagrađena 2009 godine! Zatim u Rijeci je sagrađena nova zgrada Ginekologije 1984 godine, i to je najbolji bolnički objekt u KBC Rijeka. To su činjenice, a političari bi trebali manje obmanjivati javnost sa krivim podacima. Što se tiče spajanja bolnica, treba te planove analizirati zajedno sa lokalnim vlastima, a ne donositi odluke na prečac. A što se šuti o Lovranskoj bolnici? Ako bi se ista spojila sa KBC Rijeka, kvaliteta usluga će pasti za cca50%.To upamtite, pa se čujemo za 5 godina!!!

Avatar Personal
Personal
11:44 26.12.2013.

I sad će nam ga on napraviti? Nesposobnjaković nesposobni. I lažov.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije