Odmah nakon što je Vlada prihvatila prijedlog državnog proračuna za 2014. i rebalans ovogodišnjeg, ministar financija otputovao je u Bruxelles gdje ga je predstavio i sugovornicima u Europskoj komisiji.
S čime se vraćate iz Bruxellesa, kakve su prve reakcije na prijedlog, hoće li trebati dodatni rezovi?
Kad promatrate izvješće Europske komisije o tome zašto ulazimo u proceduru prekomjernog deficita, jasno je da je glavni problem povećanje deficita i javnog duga. To je i razlog što je Vlada pokušala stabilizirati rashodnu stranu i nizom mjera ubrzati procese reformi. Prethodne 23 godine živjeli smo na dug, razvitak temeljili na njemu, a ne na vlastitoj akumulaciji, i u tom se dijelu slažemo s Komisijom. I ona je naznačila da je Vlada u teškim uvjetima ulagala u rasterećenje privrede, smanjili smo doprinose, srezali parafiskalne namete i to je Komisija prepoznala. Ocjenjujemo da slijedi bitka za privredu koja bi uloženo morala vratiti kroz rast.
Što konkretno Europska komisija od vas traži?
Na nama je definiramo reforme u iduće dvije godine i iskažemo koje efekte očekujemo. Treba nam racionalniji zdravstveni i obrazovni sustav, stabilizacija izdataka u socijalnoj politici. Evidentno je da treba još vidjeti preporuke Europske komisije jer stopa porasta javnog duga sve zabrinjava. Ulazak u EU nametnuo nam je dodatne rashode vezane uz članarinu i financiranje projekata, a treba vidjeti i zašto nema izvoza. Postoji razlika u projekcijama rasta, mi smo optimističniji i naše se projekcije temelje na investicijama u javnom sektoru, što moramo dodatno obrazložiti. Komisiji ćemo predočiti što znače ulaganja HEP-a, željeznica, turističke djelatnosti.
Što će biti s plaćama i mirovinama?
Evidentno je da je Komisija zabrinuta za niske razine plaća i mirovina. Gledamo li hrvatsku stvarnost, svi plaše građane novim rezanjem, ali ne treba plašiti ljude. Još ćemo vidjeti što će biti. U osam godina HDZ-ove vlasti bilo je niz nekontroliranih odluka, ništa se nije radilo, stvorilo se 64 milijarde kuna deficita u tri godine, izostale su reforme. Bilo je to spaljivanje novca gdje nije trebalo. Sad nam prigovaraju da u godinu i deset mjeseci nismo ništa učinili, a riješili smo brodogradnju, odradili željeznice, sada se mučimo sa zdravstvom. Zašto se HDZ tako ponašao? Nema dileme – da se može osobno pljačkati. Nijedna stranka to neće otplaćivati, nego porezni obveznici.
Priče za malu djecu
Jeste li se dotaknuli i MMF-a, može li Hrvatska ući u aranžman bez dogovora s EU?
To je pitanje posebnih pregovora. Vlada Zorana Milanovića provodi reforme, što je prepoznato i u izvješćima Komisije i MMF-a. Evidentno je da nam čuvari u tom dijelu nisu potrebni, nitko ne osporava naše brojke, ne krijemo činjenice i znamo gdje su problemi. Odrekli smo se 1,4 posto BDP-a u korist gospodarstva, a odgovor iz HUP-a je dajte još, još, još jer ni oni nisu odgovorni, ne bave se strukturnim reformama u gospodarstvu.
Glavna je teza u prilog MMF-a da bi nam aranžman osigurao zaduživanje uz 2 posto kamata. Takve se sugestije čuju i iz HNS-a.
Nitko to nije spominjao u Vladi, nitko drugi nema ideja, ali priče o manjoj kamati su priče za malu djecu. Može se koristiti poseban program MMF-a, ali samo jednom i time se naši problemi ne rješavaju. Za članice EU koriste se pojedinačni programi EU i MMF-a za poboljšanje likvidnosti, ali nama iduće godine trebaju 43 milijarde kuna, 2015. još i više. Mi u tom zajedničkom programu možemo dobiti najviše tri milijarde dolara i onda se postavlja pitanje što ćemo s idućim godinama. Za 2014. godinu još možemo sami ostati na tržištu, ali 2015. bit će iznimno teška godina. Tada možemo početi razgovore o posebnom programu, tad će Vlada imati provedbu mjera, odgovor Europske komisije. Financiranje dubioza bit će veći problem u 2015. i 2016. godini nego u 2014. godini. Kamata od 6 posto za Hrvatsku je još prihvatljiva, a mnogi ljudi koji govore što se ne zadužimo kod MMF-a ne znaju da se poseban program može koristiti samo jednom. Kad čujem bivše ministre financija i gospodarstva Šukera, Dalić, Popijača i Miloševića pitam se odakle im morala da govore kako Vlada treba tutora, imali su godine da nešto naprave, a nisu.
Kritična je prema vama i stručna javnost, a ne samo opozicija?
Stručna javnost me stalno razočarava, kakav je njezin doprinos dizanju gospodarstva? Kaže li što bi i kako trebalo? Kad sam rekao, smanjit ćemo pritisak na cijenu rada i uvesti porez na nekretnine, odmah je skočila. Bogati smo i imamo imovinu koja je izvan funkcije i kada mi to predložimo, svi šute. Stručnjaci gledaju svoj interes. Znanstvena zajednica odupire se i predstečajnim nagodbama. Nitko ne želi reforme. A mi smo morali naći rješenje da izbjegnemo stečajeve koji traju po 15 godina. Drugi dohodak izmislio je HDZ da sam sebi može uzeti. Mi nismo ništa mijenjali, samo kažemo neka svatko podnese poreznu prijavu i ako prijeđe porezni prag, neka plati 40 posto poreza. Ima menadžera koji godišnje isplaćuju od jedan do šest milijuna kuna bonusa kao drugi dohodak i na to plate 25 posto poreza. To nije srednji sloj, 6 milijuna kuna bonusa je 30-godišnja plaća ministra financija.
Jeste li spremni gurati porez na nekretnine u zadnjoj godini mandata i po cijenu gubitka izbora?
Interes Hrvatske ispred je interesa SDP-a, mi smo i u vladi Ivice Račana do zadnjeg dana provodili reforme i borili se, ali pojavio se lijepi Sanader, svašta obećao i pokupio birače. Karamarko nije tako lijep kao Sanader, a ni rejting mu nije značajan.
Kolike će na kraju biti kamate na kredite u švicarskim francima?
Hrvatska je narodna banka izračunala da je prosječna kamata na švicarske franke bila 4,62 posto, iz čega proizlazi da bi smanjenjem za 30 posto građani plaćali 3,2 posto kamate, a mi se nadamo da će banka ići čak i nešto niže od toga. Ova formula koju su predložile banke jednostavnija je, pa time i bolja od naše jer bi se izbjegli sudski sporovi i usporavanje prilagodbe. Mislim da smo ipak došli do kompromisa i da će u petak biti izglasavanje zakona u Saboru, a primjena bi počela od siječnja 2014. Za Vladu je kompromisni prijedlog bolji nego da idemo na rješenje koje će izazvati otpore, moguće ustavne tužbe koje bi odgodile rješenje. Mijenja se i porez na dobit, čime se motiviraju banke da otpišu dugovanja na teret poreza na dobit. Otpis teško naplativih kredita odnosio bi se i na građane i na dio gospodarstva, ali ne treba očekivati otpis svih dugova, već dijela koji je povezan s tečajnim razlikama, prema pravilima HNB-a o rezervaciji kredita.
Držite se po strani kad je u pitanju ponuda MOL-a da otkupimo dionice Ine. Kakav je vaš stav?
MOL nije partner koji je ulagao u plin i naftni biznis, MOL je kriv što se uvozi 50 posto derivata, a nekada je Ina opskrbljivala 100 posto potreba Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Makedonije te djelomično Srbije i BiH. HDZ zločinci pravdali su pljačku, korupciju i mito Sanaderu, digli su ruke za plinski biznis, dopustili upravljačka prava. Prodaja nije osnovna djelatnost Ine, već proizvodnja i bušenje, a toga nema. I sad kažu otkupite Inu. Pitam se tko je lud? Na 200 milijardi kuna javnog duga mi bismo htjeli otkupiti Inu? Koju cijenu sad treba dati za devastiranu Inu ljudima koji su, postoje ozbiljne sumnje, došli do nje uz pomoć mita i korupcije?
Mjesečno 500 sati rada?
U svjetlu istrage protiv Nadana Vidoševića sve glasniji su zahtjevi da se ukine komorski doprinos. Treba li zadržati obavezno članstvo u Komori?
Biti u Europi i ići za izvozom u Europu bez Hrvatske gospodarske komore nije lako. Vlada gura gospodarsku diplomaciju, ali taj posao možemo uspješno raditi samo s Hrvatskom gospodarskom komorom, koju treba restrukturirati, a neka članovi odluče koliki će biti komorski doprinos. Sudbinu Nadana Vidoševića treba odvojiti od sudbine Komore, očekujem da pokrenu reformu institucije i definiraju doprinos koji neće biti loše prihvaćen.
Mnogi će sad s nelagodom na operacije ako se zna da ih dolazi operirati liječnik kojemu se sat pripravnosti plaća sedam-osam kuna.
Dok sam ja ministar, neće dobiti ni sedam kuna. Čemu uopće plaćanje pripravnosti za sve i svašta? Svi imaju mobitele koje im plaća država i do svake bolnice mogu doći vrlo brzo. Od Zagreba do Rijeke mogu stići za sat i pol i za sve što budu radili, platit će im se punom plaćom. Ja kao ministar imam 17.000 kuna plaće, a predsjednik sindikata preko pripravnosti natuče 35.000 kuna. O čemu pričamo? Kakav je to rad od 500 sati mjesečno. Neodgovorni je to relikt HDZ-ove politike i liječnici moraju izbiti iz glave to što im je HDZ šakom i kapom dijelio da bi sam mogao pljačkati. U Europi nema pripravnosti na način na koji se dosad kod nas zlorabila, nikako da se odmaknemo od tih relikata. Imao sam i u Fini takav ugovor da su konobaru koji je kuhao kavu informatičarima dok su popravljali kvar plaćali pripravnost. Gdje toga ima? I to je sindikatima HDZ potpisao pa sam to morao ukinuti.
Što zapravo mogu očekivati zaposleni u javnom sektoru?
Sve što se tiče administrativnih poslova: obračun plaća, računovodstvo, sve se okrupnjava, te će poslove preuzeti Fina ili privatni sektor. Svi poslovi vezani uz pripremu hrane, čuvarske službe, održavanje i čišćenje također se miču prema privatnom sektoru. Efekti tog preustroja bit će manji u idućoj godini, ali će se vidjeti kasnije. Također, 12.000 ljudi ima puni mirovinski staž, ali ne žele u mirovinu jer im zakon dopušta da rade i dalje. Trebamo presjeći hoćemo li pokrenuti umirovljenje ili ćemo zadržati iskusan kadar koji nam treba.
stari moj, vi ste odavno već sa i bez poreza po- i ispušili sljedeće izbore, i to na jako, jako dugo vremena !