Ministarstvo pravosuđa: Haag nije tražio Lošu, ali radimo izvide

19.01.2011. u 14:21h patuljčica.. je napisao/la: Negdje sam pročitala izreku koja otprilike glasi: Svi narodi su divni, samo svaki ima desetak posto budala. ___________________________________________ Još da si priznala da pripadaš toj grupi od 10% dobila bi plus.

Patuljčice Ajde gas na Yutarnji odc kud si i došla

. .NEW YORK - Amnesty International u najnovijem izvješću zatražila je od Hrvatske da ubrza procesuiranje ratnih zločina. Organizacija posebice ističe da su vlasti propustile pokrenuti istrage protiv nekih visokih vojnih i političkih dužnosnika, premda postoje javno dostupni sudski podaci koji bi ih mogli teretiti. Kao primjer izdvajaju u kontekstu zapovjedne odgovornosti za zločine počinjene 1991. u Osijeku i navodnu umiješanost potpredsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa. Za zločine počinjene u akciji Medački džep 1993. spominje se ime generala Davora Domazeta-Loše, a ime nekadašnjeg ratnog pomoćnika ministra unutarnjih poslova Tomislava Merčepa za više zločina koji se ne navode poimence. U svojem najnovijem izvješću Amnesty je zabrinut zbog, kako piše, nedostatka političke volje i hrvatskoga pravnog okvira za procesuiranje zločina koji nije u skladu s međunarodnim standardima. Dužnosnici AI-a ističu da Europska komisija, zadužena za praćenja napretka Hrvatske u pristupnim pregovorima s EU-om, dijeli zabrinutost u svezi s tim pitanjem. Ratni zločini nemaju etničku pripadnost. Oni ostavljaju posljedice bez obzira tko ih čini. Počinitelj mora biti kažnjen, ljudi moraju saznati istinu o događajima iz nedavne prošlosti koji su uništili mnoge živote, poručuje Nicola Duckworth, programska direktorica Amnesty Internationala za Europu i centralnu Aziju, te poručuje kako je na hrvatskim vlastima odgovornost da se istina istjera na vidjelo. . .

. . .ZAGREB - U svojem nedavno objavljenom izvještaju o nedostacima istrage ratnih zločina u Hrvatskoj, Amnesty International predbacuje hrvatskom pravosudnom sustavu da je brojnim žrtvama propustio osigurati pravdu. Posebno se pozabavio ulogom današnjeg moćnog čovjeka HDZ-a, a ratnog šefa Regionalnog štaba za Slavoniju i Baranju i glavnog državnog tužitelja, u zločinima počinjenim u Osijeku i nad zagrebačkom obitelji Zec. Ivica Krnjak i Vukovarska klaonica, dvije su \"informacije\" koje je po glasniku poručio Branimir Glavaš svom dugogodišnjem prijatelju i mentoru Vladimiru Šeksu prije početka istrage za zločine u Osijeku. Glasnik, neimenovani poznati političar iz Osijeka, zbunjen informacijom o Vukovarskoj klaonici, prije Šeksa otišao je na konzultacije Tomislavu Merčepu, početkom rata sekretaru narodne obrane Vukovara. \"Na pitanje o čemu se radi, Merčep se samo nasmijao i rekao da je to dobro poznata stvar koja se zbivala prije početka ratnih sukoba u Vukovaru, u ljeto 1991.\", piše Drago Hedl u knjizi Glavaš-Kronika jedne dekonstrukcije. U to vrijeme u Vukovar je stigao Gojko Šušak, koji je tada tek trebao postati ministar obrane, kako bi provjerio obrambene pripreme. Dočekali su ga Šeks, Glavaš i Merčep. Po Merčepovoj priči, Šeks, koji je tada već bio predsjednik Regionalnog kriznog stožera za Slavoniju i Baranju, odveo je Šuška do klaonice. Dočekao ga je prizor od kojeg se i Šušku digao želudac. Po izlasku navodno je i povratio. Glasnik je napokon bio otišao Šeksu, a ovaj je, konsterniran porukom, izašao iz prostorije. Nije ga bilo 15 minuta. Po povratku je poručio po glasniku da će učiniti sve da proces protiv Glavaša nikad ne počne. Kako piše Hedl, priču o Vukovarskoj klaonici, gdje su ljudi visjeli na mesarskim kukama, smatrao je jednom od izmišljotina ratne propagande koju su koristile, pogotovo početkom rata, sve zaraćene strane. \"No, nakon što mi je onaj osječki političar, Glavašev glasnik, spomenuo Vukovarsku klaonicu i Šuškovo povraćanje, s ozbiljnog sam mjesta, kakav je bio suradnički centar HHO-a u Osijeku, dobio podatak da imaju iskaz čovjeka koji je uspio izbjeći kuke u Vukovarskoj klaonici tako što je platio značajnu sumu novca.\" Hedl u razgovoru za H-Alter potvrđuje napisano i ne smatra vrijeme objavljivanja izvještaja Amnesty Internationala o (ne)napretku procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj, nimalo slučajnim. Par dana nakon objave uhićen je Merčep, nakon 19 godina isčekivanja, a nimalo slučajno izvještaj Vladimiru Šeksu posvećuje tri stranice, na kojima ga proziva za zapovjednu odgovornost, jer je u vrijeme zločina u Osijeku bio formalno nadređen Branimiru Glavašu, koji je za slučajeve \"selotejp\" i \"garaža\", nekim pravosudnim čudom, i osuđen. Ivica Krnjak, čovjek s početka glasnikove priče, osuđen je prošle godine na osam godina zatvora za ubojstva u slučaju \"selotejp\". Njegovo ime Glavaš je izdvojio jer je, prema svjedocima iz tog vremena, Šeks bio puno bliži s Krnjakom nego sa samim Glavašem. Stranice izvještaja Amnesty Internationala posvećene Šeksu detaljno opisuju njegov politički put, s posebnim naglaskom na ratnu epizodu. Međutim, izvještaj ne donosi ništa posebno novo. Još od devedesetih o njegovoj ratnoj \"epizodi\", točnije epizodama, pisao je u brojnim tekstovima Feral Tribune. Pisanje i svjedočanstva nisu imala neki posebni odjek, ali su dobro poslužila za aktualiziranje priče u trenutku početka istrage protiv Glavaša, kada se cijeli pakleni krug počeo odvrtati. Iščitavanje \"teme Šeks\" ravno je čitanju napetog trilera prepunog brutalnih preokreta i moglo bi se svesti na dvije faze. Prva je rani početak rata i pozicija predsjednika Regionalnog štaba za Slavoniju i Baranju, druga je Zagreb i pozicija glavnog državnog tužitelja. U Osijeku je Šeks formalno bio svega nekoliko mjeseci, od svibnja do rujna 1991. U tom kratkom periodu većina zločina se i odigrala, a za njih je on morao znati. \"Za zločine je morao znati\", kaže Vesna Teršelič, danas voditeljica udruge Documenta, a tada istaknuta aktivistica Antiratne kampanje Hrvatske. \"U tom kriznom štabu je bio skupa sa Merčepom i Glavašem baš preko puta zgrade u kojoj je bila zloglasna \'Garaža\'. Tamo je 31. kolovoza umro, odnosno ubijen, osječki Srbin, Čedomir Vučković, od posljedica ispijanja sumporne kiseline.\" Pored njegovog tijela, koje mu je \"izgledalo mrtvo\", prošao je tog dana, dok je još trajao očevid, i Šeks. U svom svjedočenju na suđenju to je i sam priznao, pravdajući se objašnjenjem svojih podređenih da se radilo o teroristu koji je preskočio ogradu dvorišta. Istragu nikad nije pokrenuo. Postoje brojna svjedočenja da su u to vrijeme potpunog kaosa i ludila u gradu, vladari svega bili upravo Šeks i Glavaš. Glavaševa uloga bila je, naravno, puno brutalnija i \"vojnički orijentirana\" dok je Šeks pokušao održavati sliku, prvenstveno, civilnog zapovjednika. Upravo zbog toga kasnije je stalno inzistirao na jezičnoj distinkciji i naglašavao da je bio predsjednik, a ne zapovjednik kriznog štaba. U drugoj fazi i ulozi, onoj glavnog državnog odvjetnika, Šeksovo ime povezuje se s puštanjem na slobodu \"merčepovaca\" koji su priznali ubojstva članova zagrebačke obitelji Zec i progovorili o ostalim odvođenjenima i likvidacijama Srba i drugih nepoćudnih elemenata u Pakračkoj Poljani. Iako su sve priznali, uskoro su pušteni na slobodu uz nakaradno objašnjenje da nisu saslušani u prisustvu odvjetnika. Da mu je Šeks naredio poduzimanje radnji kojima su se stekle pravne mogućnosti da pripadnici tzv. Merčepove jedinice budu pušteni iz pritvora izjavio je u Feralu 1997. godine Tihomir Rubeša, tada već bivši zamjenik okružnog tužitelja u Zagrebu, a danas odvjetnik. Svoje svjedočanstvo ponovio je u nekoliko medija i posljednih dana. \"Znate, pijevci su kukurikali, a zora nije svitala\", izjavio je za Novosti. \"Ako je Vladimir Šeks imao mogućnost odlučivanja hoće li se ratni zločini goniti ili neće, Vesna Teršelič: Šeks je za zločine morao znati. U kriznom štabu je bio skupa sa Merčepom i Glavašem baš preko puta zgrade u kojoj je bila zloglasna \'Garaža\' nakon što je za njih saznao i nije ih gonio osobno je počinio ratni zločin. Naime, prema Statutu Haškog suda ratni zločin nije učinio samo onaj koji ga je naredio ili potaknuo nego i onaj koji je imao moć da nekoga kazni zbog ratnog zločina a to nije učinio. Prema tome, ako je Šeks to svjesno napravio, sam je počinio ratni zločin\", izjavio je iste 1997. , također u Feralu, Ante Nobilo, tadašnji zamjenik državnog tužitelja. Psima rata, Merčepu i Glavašu, zajedničko je puno toga. Obojici je zajednička i bliskost sa Šeksom koji im je u već navedenom periodu bio i direktno nadređen, a kasnije pomagao svjesnim opstrukcijama prava i pravde. Slučaj Glavaš uspio se istjerati na čistac, ali ne i odgovornost najodgovornijeg. I Merčep i Glavaš nisu se libili naglašavati njegovu odgovornost i tvrdili su u više navrata da je znao za sve što se događalo. Međutim, iz slučaja Osijek Šeks se izvukao skandaloznim svjedočenjem da nije znao ništa o zločinima i potpuno stao na stranu Glavaša, izvlačeći tko zna odakle objašnjenje da je u Osijeku u to vrijeme djelovala \"peta kolona\". Glavaš je preko medija prije i za vrijeme suđenja vršio stalni pritisak na bivšeg sudruga, poručivši mu čak u jednom trenutku da je vrijeme da skine \"selotejp s usta\". Nakon pete kolone Glavaš je zamukao i ostavio svog bivšeg šefa na miru. Ostaje za vidjeti razvoj situacije u slučaju Merčep, međutim ne treba se posebno nadati rasvjetljavanju svih okolnosti jer se Merčepu na teret ne stavljaju zločini u Vukovaru već samo Zagreb i Pakračka Poljana. Izostavljeno je i pitanje zločina u Gospiću. Optimizam ne dijeli ni Vesna Teršelič, koja je uvjerena da DORH neće potezati pitanje Vukovara jer su zločini prije početka opsade grada jako loše istraženi i spadaju u sivu zonu. Posebno je otežavajuća okolnost zapovjedna odgovornost na čije se istraživanje DORH redovito sporo i nikako odlučuje. \"Treba, međutim, razmisliti o jednom drugom pitanju, a to je politička odgovornost. Šeksova stranka će na idućim izborima odlučivati koga će staviti na izbornu listu, a za Hrvatsku bi trebalo postati pitanje civilizacijske pristojnosti da ljudi koji su vodili ovu zemlju u vrijeme počinjenja zločina, posebno oni koji su obnašali visoke funkcije poput Šeksa, ne dođu na tu listu. Krajnje je vrijeme da oni koji su tada vodili zemlju prestanu biti politički aktivni\", zaključuje Teršelič, koja ne vjeruje da će okolnosti Šeksove uloge ikad biti do kraja istražene. Vladimir Šeks jedini je zastupnik u Saboru koji ima najveći mogući staž od dvadeset godina, političar je kojem se često, ne bez vraga, daju nadnaravne moći kad se radi o svim zakonskim peripetijama i ekzibicijama kojima je poslovično sklon. Slovi za sivu eminenciju čitavog političkog sustava čije je temelje i sam dijelom uspostavio, odigrajući ogromnu ulogu u pisanju ustava nove države. Za potvrdu da mutnim političkim vodama pliva k\'o riba u vodi dovoljno je osvrnuti se na njegovu impresivnu političku karijeru. S jednim bitnim detaljem, uvijek je u ulozi drugog čovjeka, vječno u sjeni moćnijeg. Prije u Tuđmanovoj, kasnije Sanaderovoj, trenutno možda samo formalno u Kosoričinoj. Jedino je kratko u Osijeku 1991. imao apsolutnu moć spriječiti zločine. Odlučio ju je ne iskoristiti. Samo se treba prisjetiti njegove izjave da se suđenja za ratne zločine počinjenje na \"našoj strani\" treba pričekati kraj rata. Kraj rata smo odavno dočekali. .

Jedan engl političar, ali se ne sjećam imena, izjavio je da je engleska politika (ne narod, već bagra masonsko-iluminatska) izravan uzročnik najvećih tragedija novije svj povijesti. Upleteni su u većinu gadarija na ovim prostorima uključujući i huškanje Bošnajka na Hrvatete jer je time otvoren put Srbima u Bosni...i tako puno puno toga ...sve do sadašnjeg podrivanja putem kojekakvih udruga (jao si onoj dječurliji u udrugama da sam im ja mama). A SDP-ov gradonačelnik Đakova se pismeno žalio engl kraljici (!?) na neke namjere vlade oko ergele konja. Fuj, fuj, fuj !!!! Ne znam kojim bih riječima opisala koliko mi se gade ova domaća izdajnička, mozgoprazna i anacionalna gamad. Go.na od ljudi!

...Nema predaje! Upravo zbog takvoga teškog stanja u kojem se nalazimo danas je važnije djelovati više nego ikad, te je svaki domoljub dužan učiniti najviše što može kako bi izašli iz teškog stanja kako bi naša Hrvatska ozdravila. Ne smijemoemo dozvoliti da se sruši ono veliko što je hrvatski narod u Domovinskom ratu stvorio, da se potpuno obezvrijedi Domovinski rat i da se kao alternativa ne samo propagira nego i realizira povratak na titizam kao antitezu hrvatstvu i Hrvatskoj državi.

Z. Tomac piše na stranicama Zlatka Sudca: Medijskim prostorom i društvenom scenom dominiraju rušitelji i propagatori mržnje protiv svega što je hrvatsko i domoljubno. Čitajući hrvatske medije, slušajući hrvatske političare, slušajući radio i gledajući televiziju svaki dan sam sve više uvjeren da Hrvatskom vlada peta antihrvatska kolona koja ne samo ne voli hrvatski narod i Hrvatsku, nego za koju vrijedi čuveni stih ruskog pjesnika Mihaila Ljermontova: \"Kako je slatko mrziti domovinu ižurno čekati propast njenu.\" Za razliku od Ljermontovljevog fiktivnog lika Pečorina kao metafore za opisivanje mrzitelja vlastite domovine, hrvatski su pečorini zbilja i ne samo da mrze svoju Hrvatsku nego i žude za njenom propasti te sa velikim entuzijazmom vrlo sustavno i organizirano rade na obezvrjeđivanju Domovinskog rata i na pretvaranju Domovinskog rata iz našeg ponosa u našu sramotu, u navodni zločinački pothvat, nastojeći dokazati da država koja je navodno utemeljena na zločinu ne može opstati.

...nastavak U takvoj situaciji mnogi se pitaju ima li smisla pisati o politici koja se svela na veliku brbljaonicu, govor mržnje i nacionalno izdajstvo, u kojoj nema nikakve odgovornosti za izgovorenu i napisanu riječ, za uvrjede i govor mržnje, za laži i krivotvorine. Najgore bi bilo rezignirati, napustiti borbu za bolju Hrvatsku i dići ruke od politike prepuštajući i dalje politiku i vlast onima koji su nas doveli u sadašnje teško stanje.

Miroslav Tuđman pak piše : Kako bilo da bilo, hrvatskim se braniteljima loše piše. Hrvatska se vlast odriče pravnoga suvereniteta, a Beograd ponovo uspostavlja prijašnje federalne odnose: popisi se rade u Beogradu, presuđuje se i sudi hrvatskim državljanima u Beogradu,, a Zagreb se trudi „usklađivati popise“ i privatnim vezama doznati tko je na kojem popisu. Božica Ludosti može biti više nego zadovoljna. Stvari ponovo dolaze na svoje mjesto: ponovo se uspostavljaju federalni odnosi na starim osnovama pa je tako Socijalistička Republika Hrvatska izvojevala pobjedu nad neovisnom i demokratskom državom Hrvatskom.

18.01.2011. u 19:14h EUJanez je napisao/la: 18.01.2011. u 19:07h trante je napisao/la: janez, pa ti si uvijek tu, pa kaj se toliko baviš hrvatskim pitanjima. to samo po sebi je bolesno... Pa nije baš bolesno, kao prvo smetalo me ponašanjeje oko Piranskog zaljeva a +++++++++++++++++++++++ A ne smetaju te smetnje koje imaš u blentari ? Izgleda da ona majmunska terapija ne daje rezultate !