Ustavni sud ubrzo će se opet baviti slučajem Branimira Glavaša. Prije više od mjesec dana analizu tog slučaja naslovili smo: "Na pitanje je li slobodan u RH, rekli mu: Dođi pa ćemo ti reći!", što već upućuje na nekorektno poigravanje temeljnim ljudskim pravom. I sad mu je vijeće Vrhovnog suda pod predsjedanjem Damira Kosa (članovi Miroslav Šovanj i dr. sc. Marin Mrčela) reklo da istražni zatvor ima svoju strogo propisanu procesnu svrhu i da više od četiri godine koje je bio na izdržavanju kazne "nije moguće uračunavati u vrijeme maksimalnog trajanja istražnog zatvora"!? Izdržavanje kazne i istražni zatvor dvije su različite stvari, koliko god se iza rešetaka čini isto.
Za Vrhovni sud Glavaš je u istražnom zatvoru proveo samo dan manje od 10 mjeseci, daleko manje od predviđenih maksimalnih rokova trajanja istražnog zatvora. Stoga je nebitno odnose li se ti rokovi i na tzv. obligatorni istražni zatvor koji se mora odrediti svakome tko je nepravomoćno osuđen na kaznu od pet godina zatvora i težu. Vrhovni sud obrazlaže da istražni zatvor Glavašu može trajati "do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka, ali nikako dulje od kazne na koju je prvostupanjskom presudom osuđen" – 10 godina zatvora. Uzgred, time prejudiciraju i odgovor na pitanje može li se Glavašu uopće izreći kazna teža od one koja je ukinuta, od osam godina zatvora, jer mu se ponovno sudi samo na njegovu inicijativu. Apsurdno je i da je po izricanju nepravomoćne presude Glavaš tražio upućivanje na izdržavanje kazne, to bi mu se prema sudskoj praksi uračunavalo.
Vrhovni suci obrazlažu da je slučaj Glavaš poseban samo u tomu što je ukinuta drugostupanjska presuda, a ne i prvostupanjska, kad sudska praksa ima jasan stav o određivanju istražnog zatvora. Vrhovni sud ne navodi te primjere. Ali, obrazlaže da je prvostupanjski sud bio obvezan sam, i bez prijedloga državnog odvjetnika, odlučiti o obligatornom istražnom zatvoru. Za sve presude Vrhovnog suda i Europskoga suda za ljudska prava (ESLJP) kojima je vijeće suca Ivana Turudića argumentiralo svoje stavove, vijeće Vrhovnog suda zaključilo je da se odnose na neusporedive okolnosti. Tako je u slučaju M. protiv Njemačke riječ o preventivnom pritvoru koji mi nemamo, pa se nisu osvrnuli na stav ESLJP-a kako s vremenom slabi, pa se može i prekinuti, veza između "uvjerenja" i produljenja lišenja slobode. Ovdje je od objave presude prošlo pet godina! Dok je Turudićevo vijeće ocijenilo diskriminatornim što DORH zatvor ne traži i za ostale okrivljenike (a svi su pravomoćno teže kažnjeni), vijeće suca Kosa tumači da je Glavaševa situacija drukčija.
>> Glavaš stigao u Remetinec: Štrajk glađu počinjem odmah!
>> Glavaš se vraća u pritvor? 'Pitanje je sata kada će me uhititi'
Tamo gdje su Hrvati pokazali "očnjake" - ti gradovi nisu pali, odnosno preciznije rečeno, nije se okupator usudio ući. Osijek i Gospić su dva takva primjera, a kako je rat lakrdija za pravosudni sustav jer sve vrvi od selektivne primjene zakona, a da se o aboliciji i ne govori, nitko od uvaženih pravnika nema na umu što bi bilo da su takvi gradovi pali, koliko nevinih žrtava, koliko prognanih, koliko imovine bi stradalo. Ne, oni imaju svoja mjerila o momcima u bijelim i crnim šeširima. Nije bez razloga Glavaš toliko poštovan u Osijeku jer lako je post festum raspredati § - ali "di si bija dok je grmilo?" kako vele na jugu RH... I ovo tumačenje je nastavak pravničkog lakrdijašenja, glavno da je Hrvat "nutra" u flajšmašini i tu će oni pokazati svoju bešćutnost, a za one koji su zbrisali cijela sela na Banovini - e njima soli na rep mogu staviti...