Posao pirotehničara jedan je od najopasnijih, a svakoga se radnoga dana suočavaju sa smrti i opasnostima od teških tjelesnih ozljeda. Potvrđuju to i brojke prema kojima je od 1998. do danas samo na području Vukovarsko-srijemske županije stradalo 56 pirotehničara, među kojima 23 smrtno.
Smrtna tišina na terenu
– Onaj tko kaže da se ne boji, laže. Nije nimalo jednostavno ući u minsko polje kakvu god imali opremu i zaštitna sredstva. Možda ružno zvuči, ali pirotehničari svakoga radnog dana ustaju a da ne znaju hoće li vratiti kući živi i neozlijeđeni ili ne – kaže Demir Žulj, koji već 14 godina radi kao pirotehničar.
On je jedan od pirotehničara iz cijele Hrvatske koji su angažirani na projektu razminiranja Vukovarsko-srijemske županije, koja bi konačno, nakon 24 godine, trebala biti u cijelosti očišćena od mina. Koliko je posao opasan, govori i to da su u manje od tjedan dana pronašli više od 50 zaostalih mina na radilištu Vrapčana kod Vinkovaca.
– U vojsci sam bio izvidnik pa mi je posao pirotehničara bio logičan slijed. Iskreno, međutim, nikome ne bih preporučio da se bavi s ovim poslom. Svaki put kad odlaziš na teren ne znaš hoćeš li ikada više vidjeti djecu, ženu, roditelje... Kada smo na terenu, svaki ih telefonski poziv uznemiri – ističe Žulj. U nekoliko je navrata bio i očevidac nesreća u kojima su stradali njegovi prijatelji.
– To je strašno. Poslije toga danima je na radilištu muk i smrtna tišina. Znamo da nam je prijatelj nastradao, a i svi smo svjesni da se to i nama može dogoditi – priznaje Žulj.
Nema garancije
Njegov kolega Oliver Bogatić, koji je pirotehničar 16 godina, ističe kako u radu mora postojati disciplina i odgovornost kako bi se mogućnost nesreća svela na najmanju mjeru.
– Pirotehničar mora biti odgovoran prema sebi i svojim kolegama. Usto, mora ima zaštitnu opremu. Ako je moguće, strojeve treba koristiti u što većoj mjeri. Tu su i detektori metala, pipalice, nož... No, sve to opet nije jamstvo da se nesreća neće dogoditi – zaključuje Bogatić.
>>Pirotehničar stao na minu i ostao bez noge
>>Mine smo morali tražiti ručno zbog lošeg terena
Otvori KEKS Pay
Svaka čast tim dečkima. Kad god odu na posao nisu sigurni hoće li se vratiti živi doma......I to za malu plaću.