Jedna hasidska priča govori ovako: Neki bogobojazni mladić, vječno u skrupuloznom strahu da ne bi uvrijedio Boga ili bližnjega psovkom, ode svom učitelju i upita ga: “Učitelju, što točno znači zapovijed ‘Ne izusti ime gospodina Boga svoga uzalud?'” Sveti i pobožni učitelj ispali k’o iz topa: “To znači da se ne smije psovati bez razloga!” Sablažnjeni učenik iziđe pred učiteljevu kuću gdje ga je čekao brat i ispriča što mu je sveti čovjek rekao, “opravdavajući” psovača. I dok se žalio bratu, pobožni mladić ugleda ispijenog seljaka kojem neki lihvar na silu odvodi zadnje govedo dok gladna djeca nesretnog seljaka plaču i zapomažu. Sve to kroz okno promatra i sveti učitelj.
Pobožni momak umah stade moliti: “O, Svevišnji, ti ljubitelju sirotih i ucviljenih, svrni svoj pogled na udes ovog ubogog čovjeka, spasi ga iz kandži zloga...” I dok je molio, njegov brat izleti pred lihvara i ošine zajedno s gladnim seljakom psovkama i uvredama po zelenašu koji pobjegne i nikada se više ne vrati, a siroti seljak vrati kravu u štalu, pomuze je i nahrani gladnu djecu. Pobožni mladić uleti sav sretan u učiteljevu kuću i pohvali se učitelju: “Učitelju moj, zar nije velik Jahve koji je uslišio moje molitve i spasio sirotog čovjeka iz ruku zlikovca!” Učitelj ga smireno pogleda i reče: “Više je strasti za Boga i njegovu pravednost u iznenadnoj psovki zgaženog siromaha nego u hrpi molitava pobožnog čovjeka!”
Ova hasidska priča izravno korespondira s onim što je Camus u “Pobunjenom čovjeku” nazvao “metafizička pobuna”.
Hrvatska himna prestala je biti “Lijepa naša”, već “Jebo vladu”
Helena Krmpotić, novinarka HTV-a, navodno se psovkama obrušila na političarku Milanku Opačić, pa joj je njezin šef Radman zaprijetio vjerojatnim otkazom. Ne ulazeći ovdje u druge stvari (moralne, civilizacijske i slično), zaustavio bih se nakratko na političko-socijalnoj dimenziji psovanja kao oblika “molitve” očajnika. Kada engleski pjesnik R. Hodgson kaže kako psovka izgovorena u stanju pogaženosti i bijede korespondira s molitvom, kao i molitva izgovorena u vrijeme kada se zahtijeva djelovanje korespondira sa psovkom, onda “slučaj Krmpotić” treba shvatiti kao metaforu, kao političko-socijalnu dijagnostiku stanja u zemlji, kao i duha vremena. U tom smislu ovdje se uopće ne bavim gospođom Krmpotić, već hasidskom pričom na hrvatski način.
Vlada je loša, siromaštvo buja poput zloćudnog tumora, mladi i obrazovani ljudi i stručnjaci bježe iz zemlje glavom bez obzira, poreznici lihvari gule kožu poduzetnicima i, kako reče netko, “kada pada sve što bi trebalo rasti, a raste sve što bi trebalo padati”, u stanju sveopćeg beznađa i kolektivne depresije, 90 posto Hrvatica i Hrvata dnevno psuje razne Opačićke. U takvoj atmosferi, hrvatska himna prestala je biti “Lijepa naša”, već “Jebo vladu”, pri čemu je Edo Maajka zamijenio Runjanina i Mihanovića. Mojoj malenkosti, koja je doktor moralne teologije s licencijom papinskog sveučilišta, zadnji je motiv promicati psovku ili necivilizirano ponašanje, niti želim kao “učitelj” sablažnjavati pobožne “učenike”, već upozoriti na cinizam sprege bešćutne političke i medijske moći na Prisavlju koja isijava iz slučaja Krmpotić. Naime, ljudima svednevice uzimaju sve, svojom nesposobnošću i nemarnošću stotinama tisuća ljudi zagorčavaju živote, a onda ih idu kažnjavati kada počnu psovati.
Umjesto da psovke shvate kao “molitve” očajnika prema onima koji im svojim političkim djelovanjem kradu budućnost i uskraćuju sadašnjost, oni im idu uskratiti i “ispušni ventil” psovke kao “molitve” očajnika. Ovakvom reakcijom na navodne psovke Helene Krmpotić i Radman i HTV, kao i Milanka Opačić, pokazali su što su u duši – mentalni komunisti, prikriveni diktatori. Iz pozicije teologa, slučaj Krmpotić govori o jednoj strašnoj činjenici: Puno je manje zlo, u smislu konzekvenci, kada opsujete Boga nego kada opsujete Milanku Opačić. Kada opsujete Boga, za pokoru vam velečasni na ispovijedi odvali par Očenaša, kada opsujete političara, onda vam njihov ministrant Radman odvali otkaz, uništi egzistenciju. Eto, to se zove sekularna država, ubijte pravog Boga, da bi na njegovo mjesto došli lažni bogovi od Pantovčaka preko Banskih dvora do Prisavlja. I što nam preostaje do zavapiti: Sveta Milanka, djevice i mučenice, moli za nas!
>>Bisti druga Josipa Broza nije mjesto na Pantovčaku, već u šumi
>>Dr. Kujundžiću, ako je shvatio teolog, onda će i farmaceut
U svakom normalnom drustvu s obzirom da nema ni dana radnog staza, ni u privredi ni na bilo kojem drugom poslu koji nije vezan za partiju, ova bi zena bilo tzv. white trash i stanovala bi u naselju prikolica. U Hrvatskoj je ona ministar.