Iako će se domaća javnost po svemu sudeći idućih dana intenzivno baviti poslovnim i lobističkim pothvatima premijerova brata, eventualne nepodopštine mlađeg Milanovića u biti su poprilično trivijalan dio svega onoga što je na osvetničkoj konferenciji za novinare u četvrtak iznio Slavko Linić.
Puno su važnije, pa i ozbiljnije, optužbe one koje je prezreni ministar financija iznio na račun premijerova savjetnika i prijatelja Siniše Petrovića. Ideja da sukob najpopularnijeg ministra i stranačkog patrijarha s premijerovim pouzdanikom koji nije ni član stranke ni državni dužnosnik završava smjenom ministra, poprilično je pouzdan znak da je nešto trulo u vladajućoj stranci. Slučajno ili ne, na dan Linićeve konferencije kolega Marko Špoljar, jedan od najboljih novinarskih poznavatelja relacija u SDP-u, u Večernjaku je objavio detaljnu analizu odnosa Milanovića sa svojim najbližim suradnicima. Ono što je zanimljivo jest da u najužem krugu povjerenja, već prozvanom “kitchen cabinet”, dominiraju ljudi koji nemaju nikakve veze sa SDP-om – već spomenuti Siniša Petrović, poduzetnik Emil Tedeschi, guverner HNB-a Boris Vujčić, šef mirovinskog AZ Fonda Dinko Novoselec, koji je i premijerov vjenčani kum. Da tu nema ministara Zmajlovića i Hajdaša Dončića, Milanovićev “kitchen cabinet” bio bi sveden na razinu vikend-druženja prijatelja i šulkolega.
Dakako, u načelu nema ništa loše u tome da se premijer druži, pa čak i savjetuje s uspješnim ljudima – što Milanovićevi prijatelji nedvojbeno jesu – no gdje je granica između prijateljskog druženja, neformalnog savjetovanja i formiranja državne politike? U Hrvatskoj, koja ima dugu tradiciju moćnih neformalnih političkih struktura, a većina zakona prvo čitanje prolazi u raznim ugostiteljskim ustanovama, Linićeve optužbe pouzdan su znak da se zapravo ni dolaskom Kukuriku koalicije ništa nije promijenilo. Hrvatskom je 90-ih vladala čuvena ekipa iz Hennessyja – nazvana po zagrebačkom donjogradskom kafiću u kojem su se okupljali lideri tadašnje tehnomenadžerske struje HDZ-a Valentić, Gregurić, Mišetić, Vedriš. Desetljeće poslije neformalni centar moći preselio se sjevernije, u kaptolski restoran Baltazar, gdje je stolovao Ivo Sanader i u privatnoj sobi održavao sastanke s najbližim suradnicima.
Neki od tih suradnika, pokazat će se kasnije, bili su strah i trepet u državnim institucijama. Iako bez formalnog političkog autoriteta, bez problema su pozivali na red Vladine ministre i druge dužnosnike, kadrovirali, vedrili i oblačili u javnim poduzećima te distribuirali torbe pune crnog novca. Koju godinu i nekoliko desetaka korupcijskih afera kasnije, nova ekipa prepoznata je po božićnim tulumima u mondenom iličkom klubu Pepermint. Umjesto u Baltazaru, novi premijer, kako se čuje, ruča u odvojenoj sobi restorana Tač, a ako je vjerovati Liniću, njegovi prijatelji dovoljno su moćni da izazovu smjenu ministra. Što se, onda, uopće promijenilo?
Poznati glumac i neuspješni političar Zlatko Vitez svojedobno je izazvao javnu sablazan usporedbom Sabora s kokošinjcem. Pa ipak, ima li boljeg naziva za instituciju u kojoj tobožnji zastupnici naroda glasaju temeljem odluka ranije donesenih i dogovorenih u nekoj luksuznoj zagrebačkoj birtiji? Može li se u takvoj situaciji cijeli taj demokratski sustav – Vlada, parlament i političke stranke – smatrati ičim više od najobičnijeg kazališta lutaka? Kako opravdati činjenicu da rješavanje slučaja Ina, jednog od najosjetljivijih problema u državi, povjerava čovjeku koji bez političkog legitimiteta, lišenog čak i bazičnih oblika odgovornosti koja je propisana državnim dužnosnicima? Zoran Milanović često se voli pozivati na mandat koji su mu građani dali na izborima. I to je točno, građani su glasali za Milanovića, ali nikad nisu imali priliku izjasniti se o Petroviću, Tedeschiju ili nekom od premijerovih prijatelja koji danas očito utječu na odluke o tome kakva će ova država biti. Taj paralelni sustav političke moći i partikularnih interesa veliko je čudovište koje živi u utrobi ove države od njezina rođenja, a nadživjet će i Milanovića. Uostalom, Tomislava Karamarka često se može vidjeti udubljenog u razgovore u kutnom separeu zagrebačkog hotela Arcotel.
>>Linić: Milanović mora otići. Izvanredni izbori su jedino moguće rješenje!
>>Milanović o Linićevim optužbama: To jedan čovjek ne može
Jadna Hrvatska kad us stuovi društva kao primjerice Tedeschi{ukucajte pojam Tedeschi i općina Sinj da saznate o kome se radi~Taj lik bi primjerice najkasnije nakon IP negovih dionica Atlantik grupe u zemlji kao Amerika bio u zatvoru!Te dionice NIKAD nisu dostigle početnu cijenu!A to se u Americi smatra planiranim kriminalom!