Sa sajma knjiga u Guadalajari nedavno se vratilo peteročlano
izaslanstvo hrvatskih pisaca među kojima su osim Diane Rosandić, Davora
Velnića i Željke Lovrenčić bili i supruzi Lana Derkač i Davor Šalat.
Prvi organizirani nastup preko Velike bare, u Meksiku, sam po sebi je
zanimljiva činjenica, no u njihovu slučaju nije jedina. Naime,
zajednička Lanina i Davorova knjiga pjesama “Murmullo sobre el asfalto”
(Šapat nad asfaltom), prevedena na španjolski jezik i objavljena u
meksičkoj izdavačkoj kući La Zonambula, bila je središnji događaj
hrvatskog predstavljanja na najvećem latinskoameričkom sajmu knjiga.
• Ne događa se baš svaki dan da se supruzima objave radovi u istoj knjizi, k tome u dalekom Meksiku. Kako je došlo do toga?
Lana: Prošle godine u Boliviji je objavljen izbor pjesama deset
suvremenih autora iz Hrvatske “Poesia Croata: diez poetas
contemporáneos”. Ključna je osoba Željka Lovrenčić, koja je
izabrala i prevela tekstove. U spomenutom su izboru i Davorove i moje
pjesme. Knjiga je stigla do Meksika, tamošnji se izdavač zainteresirao
za tiskanje, i to se, eto, jesenas i dogodilo.
Davor: Kuću vodi pjesnik Jorge Orendain, a sjedište joj je u
Guadalajari. No najvažnija je Željka. Ona uspijeva zainteresirati
književnike i nakladnike iz hispanskih zemalja za djela hrvatskih
pisaca.
• Kolika je naklada i nadaju li se izdavači uspjehu kod publike?
Davor: Zbirka nam je tiskana u petsto primjeraka. Već za našega boravka
razaslana je u knjižare, a zanimanje je teško predvidjeti iako
Meksikanci vole poeziju.
Lana: Osim u meksičke knjižare bit će odaslana i u druge zemlje Latinske Amerike.
• Jeste li se u Guadalajari osjećali poput književnih zvijezda?
Lana: Teško pored sve pažnje posvećene prisutnim istinskim veličinama
kakvi su Gabriel García Márquez i Carlos Fuentes. A puno
se govorilo o Italiji, koja je bila zemlja partner. Za nas je značajno
već to da su se prvi put pojavili autori iz Hrvatske.
Davor: Dobar i dovoljan je bio osjećaj radoznalosti koji su pokazali za
nas meksički književnici i publika. Zanimljivo je da se riječka
spisateljica Diana Rosandić uspjela upoznati s Garcíom
Márquezom i provesti kraće vrijeme u susretu s njim.
• Kakav tretman ima zemlja partner?
Lana: Dobar, ali je skup. Italija je osim književnog programa
predstavila i svoju glazbu, film, likovnu umjetnost, gastronomiju…
Mnogo novca treba za takav uspjeh.
• Tko je organizirao i financirao put?
Lana: Poziv je došao od Sveučilišta u Guadalajari koje i organizira
Sajam knjiga. Što se tiče financiranja, avionske karte platilo je naše
Ministarstvo kulture, smještaj i troškove u Guadalajari i državi
Jalisco snosilo je njihovo Sveučiliste, a financijski je putovanje
pomoglo i DHK.
• Što će vam ostati u sjećanju poslije meksičke avanture?
Lana: Naslijeđe Azteka i Maya, meksička umjetnost, svakodnevni život.
Fascinirali su me plesovi Indijanaca na glavnom trgu u Ciudad de
Méxicu, Riverini murali na Nacionalnoj palači, antropološki
muzej u Chapultepecu, vješto građene katedrale, piramide i iguane,
nepregledne plantaže agava, pjesme mariačija. Pa onda ukusne tortilje,
takosi…
Davor: Sve me podsjetilo na
studij španjolskog jezika i književnosti. Bilo je to uzbuđenje
uranjanja u hispanofoni svijet, snažno duhovno i književno prožimanje
sa srdačnim meksičkim ljudima koji se lako otvaraju i prihvaćanju tuđe
književne svjetove.
RAZGOVOR Lana Derkač i Davor Šalat poslije Guadalajare
Hrvatska poezija za meksičku publiku
