Novinske naslovnice vrište: Tommy neprijateljski preuzima Hajduk! Hostile takeover rekli bi Ameri. Zvuči gadno. Situacija je dramatična. Ipak, strah je nepotreban, jer tu je naš dobri ministar. U zadnjem trenutku dolijeće naš Boris u crvenom trikou i plaštu, a na širokim plećima veliko S. Kao SDP. Zna se. A oko vrata šal Hajduka.
- Neće ići! – povikne naš ministar prema Tommyju – Samo preko mene mrtva! Dok sam ja živ nećeš se domoći dionica Hajduka! One su neprocjenjive!
Da, da, dobro ste čuli, vrijednost dionica Hajduka nemoguće je procijeniti, toliko vrijede! Više vrijedi tih 52.690 dionica (9.82% kluba) nego cijeli Apple, Google i Microsoft zajedno… ma što ja to govorim, više vrijede nego cijela američka ekonomija! Nažalost, nismo uspjeli saznati od ministra koliko bi dionice kluba stvarno mogle vrijediti, no jedno je sigurno, Tommy je pokušao jeftino ući u vlasništvo kluba a naš dobri ministar je na svu sreću osujetio taj dijabolični plan.
No stavimo sa strane ministrove floskule, pokušajmo analizirati je li cijena od 196kn po dionici stvarno bagatela.
Kod preuzimanja, jedna od klasičnih metrika koja se koristi kod evaluacije je EV/EBITDA.
EV znači 'enterprise value', tj. cijena tvrtke na burzi + sav dug koji tvrtka ima – gotovina na računu. U biti to znači, koliko vas košta firma da ju cijelu kupite na burzi i potom otplatite sav dug koji ona ima, pri čemu, naravno, možete koristiti i gotovinu koju tvrtka ima na računu.
EBITDA je zarada prije poreza, kamata i amortizacije, u biti aproksimacija za tok novca od operacija koju tvrtka generira. Znači onako pojednostavljeno, EV/EBITDA znači koliko košta cijela firma (uključivo dug koji je na njoj) u odnosu na to koliko zarađuje (od poslovanja).
Ako uzmemo kalkulator u ruke, za izvor nam može poslužiti zadnje Hajdukovo izvješće za 2014. koje možete pronaći OVDJE, dobijemo sljedeće:
Ukupan broj dionica Hajduka je 536.432, što bi značilo tržišnu kapitalizaciju (MCAP) od cca 105 milijuna (ako je Tommy spreman platiti 196kn po dionici). Ako tome pribrojimo dug, znači obveze za zajmove plus obveze prema bankama plus dugoročne obveze, te oduzmemo novac (i novčane ekvivalente) dobijemo EV(enterprise value) koji iznosi cca 141 milijuna kuna. S druge strane EBITDA Hajduka u 2014. iznosila je otprilike 4 milijuna kuna, što daje EV/EBITDA = 36. No što nam govori EV/EBITDA od 36?
Ako pojednostavimo, što manji broj to bolje, to je investicija „jeftinija“ za ulagača, to znači da tvrtka generira veću „zaradu“ s obzirom na plaćenu cijenu za nju. No koliko je zapravo EV/EBITDA od 36 puno, tj. skupo? Vjerujte, to je jako skupo, tako da nikako ne možemo govoriti o tome kako bi Tommy jeftino kupio dionice Hajduka. Osim toga imajte na umu da klub konstantno posluje s gubitkom, da to nije nekakva super-turbo-cool startup/growth dionica.
S obzirom na rizike, s obzirom na zahtijevani povrat u takvim okolnostima ulaganje od 196kn po dionici sasvim sigurno ne bi bilo jeftino. Za usporedbu, hrvatske turističke firme, možda najkonkurentnija i najrobusnija branša Hrvatske „industrije“, trenutno se trže po slijedećim „multiplama“: EV/EBITDA (Valamar) = 11.77, EV/EBITDA (Solaris) = 7.03, EV/EBITDA (Liburnia Riviera) = 10.82, EV/EBITDA (Arenaturist) = 15.73 itd… Kao što možete vidjeti sve su to puno isplativija i sigurnija ulaganja, koja se trže na puuuno nižim EV/EBITDA.
Osim toga, tu je i apsolutno nepostojanje poslovnog bontona kod našeg ministra. Tommy je poslao ponudu za dionice, a ministar se potrudio što prije istrčati s njom u javnost i skupiti jeftine poene od neuke mase, dok je potencijalni investitor još jednom ispao negativac. Kunemo se kako moramo olakšati investicije u ovoj zemlji, dobro je da ministar pokazuje vlastitim primjerom kako to funkcionira.
I dok mi odbijamo potencijalne investitore, pa i ove domaće (koji je i glavni sponzor kluba) za koje ne možemo reći da ne poznaju mentalitet, Hajdukova realnost je surova. Već više od 3 godine klub nije kupio igrača, tj. platio odštetu za nekoga, standardne prvotimce prodaje se za par stotina tisuća eura, potrebne su investicije u infrastrukturu, prije svega u omladinsku školu, no novaca nema.
I tako nas je naš dobri ministar spasio od neprijateljskog(!) preuzimanja. Pravo je pitanje što nam neprijatelji pored ovakvih prijatelja, ali zar smo uopće očekivali pametan i koristan potez politike? I budite sigurni da će država paziti na ovih 9.8% kluba, da će nastaviti ulagati i brinuti se o funkcioniranju kluba… Ili možda ipak ne?!
>> Hajduk nije imao šanse: Promašena Burićeva taktika i strah od punoga Poljuda
Odličan članak, kakvih se rijetko nađe na tribina.hr. Mislim da je ipak jasno zašto je Lalovac, odnosno SDP odbio novac Tommyja, Hajduk je SDP-ova mašinerija za pranje novca. Kamatarenje od strane Andabake, pa izvlačenje novca od strane SDP-a.