Svi smo razočarani ovakvim ishodom i propuštenom šansom za četvrtfinale, ali trebamo na ovaj rezultat gledati realnim očima. A realnost je sljedeća: Portugal je protiv Hrvatske odigrao prvu pravu, ozbiljnu utakmicu na Prvenstvu, na jedini mogući način, pritom maksimalno iskoristivši sve svoje kapacitete, dok mi u tome nismo uspjeli.
Premda je naša reprezentacija imala veći posjed lopte, više šansi, polušansi, izglednih akcija, na kraju presuđuju detalji, sreća, veća preciznost u ključnim trenucima.
Je li izbornik Ante Čačić trebao prije mijenjati neke igrače? Ne spadam u red onih koji će kritizirati poslije bitke, no ipak moram uočiti kako je možda trebalo reagirati prije s nekim igračima, bez obzira na njihovu veličinu. Ovdje se, naime, ne radi o veličini igrača, nego o Hrvatskoj. Primjerice, u slučaju Ivana Rakitića trebalo je ranije reagirati i uvesti Pjacu dvadesetak minuta ranije. Kao i Roga kada se Brozović umorio...
Također, na Modrićevoj igri osjetilo se kako je ozljeda ostavila traga. Luka je imao neuobičajeno puno krivih dodavanja. Usto, Portugalci su defenzivno odradili izvrstan posao zaustavivši Ivana Perišića.
Taj njihov obrambeni blok, kada smo vidjeli da nam centaršutevi ne donose prednost, trebalo je pokušati probiti niskim, brzim loptama prema Mandžukiću, i na taj način izvlačiti njihove stopere. Na taj način u prvom poluvremenu ukazala se prigoda Ivanu Striniću, čija lopta nije pronašala cilj. A možda bi ga pronašla da se Mandžukić izvukao s druge vratnice.
Ostao mi je dojam da se izbornik Čačić u ovoj utakmici previše oslanjao na sreću koja ga je u trenerskoj karijeri znala pogladiti. Toga sam se sjetio kada je Domagoj Vida imao veliku šansu u završnici utakmice, isti onaj igrač koji je Čačiću na klupi Dinama donio prolazak protiv Ludogoreca u 98. minuti. Tako je to; negdje ti se sreća nasmiješi, negdje ti okrene leđa.
Ključni igrač ove utakmice bio je mladi Portugalac Renato Sanches. Sve je u njihovoj igri išlo od njega, kada je počeo vesti kroz sredinu terena, naši igrači trebali su mu posveiti više pozornosti.
Moram spomenuti i španjolskoga suca, koji je bio - iritantan. Tolerirao je Portugalcima silne prljavštine, nije sankcionirao kartonima brojne startove s leđa na koje naši igrači nisu reagirali. Tu su se naši dobro oduprli.
Kad podvučeno crtu pod nastup naše reprezentacije u Francuskoj, treba joj odati priznanje jer ona je ipak prošla skupinu. Međutim, kad vidimo tko je sve to ostvario, onda se čini da to i nije bilo tako teško i zato možemo žaliti za ovim porazom.
Osobito mi je smetalo, čak me ljutilo je preuveličavanje naše snage. Već smo se, nakon tri utakmice, bili proglasili favoritom prvenstva, Perišića smo ‘izabrali’ za najboljega igrača. To pretjerivanje nije nam bilo potrebno.
Međutim, ja sam kao navijač Hrvatske ipak biti zadovoljan, jer reprezentacija nam je u vrijeme velikih turbulencija u našoj zemlji ipak priuštila velike radosti.
>>Srna odlazi u mirovinu nakon što je pretekao Bobana!
Nije mi jasno Mandzukica drzati do 80 minute a nijednom nije opucao prema golu ??? Pa gdje to ima ? Mogao je uletiti da pomogne Vidi i Perisicu na onim ogromnim sansama ali nije.