Zagrebački policajac Ivan Moguš (35), čije je tijelo pronađeno na nasipu u Savskoj Opatovini u ponedjeljak, i to nakon deset dana potrage za njim, pokopan je u Stipanovcima nadomak Našica.
Pretijesno je bilo groblje u tom slavonskom selu za sve one koji su se htjeli oprostiti od policajca koji je, kako je pokazao očevid, počinio samoubojstvo.
Okupilo se između 400 i 500 članova obitelji, prijatelja, kolega, znanaca, mještana koji su ga u tišini i dostojanstveno ispratili na vječni počinak. Policajci u odori koračali su uz kolica s lijesom.
– Nemam riječi kojima bih mogao opisati prazninu i tugu. Izgubili smo marljivoga kolegu. Prepoznatljiv po svojoj blagosti, samozatajnosti i skromnosti, bio nam je svima poželjan za kolegu – rekao je jedan policajac iz Sektora kriminalističke policije PU zagrebačke.
Podsjetio je kako je Moguš u policijskoj službi od 1999., najprije u jedinici za osiguranje i pratnju, a potom u VII. policijskoj postaji Zagreb. Posljednje mu je radno mjesto, pak, bilo u ekipi za očevid PU zagrebačke.
– Znajte da smo očajni i bespomoćni jer je puno toga ostalo nedorečeno – rekao je Mogušev kolega. Groblje u Stipanovcima nalazi se baš na kraju ulice u kojoj je i kuća Ivanovih roditelja. Crna zastava izvješena je na njihovu domu u kojem je, kažu nam susjedi, i Ivan odrastao.
Otac mu nosi isto ime, Ivan, a radi u banci, dok je mama Ružica u mirovini. Ivan ima brata Željka koji živi u obližnjim Našicama. – Krasna je to obitelj, stvarno se ne može ništa ružno reći o njima. Ivan se rano odselio pa njega ne poznajem najbolje, ali zadesila ih je velika žalost – kaže nam jedna susjeda.
Svima njima, u prvom redu obitelji, ostat će vječno pitanje zašto je Ivan digao ruku na sebe, a tajna je to koju je nesretni policajac ponio u grob.
I dok kolege oplakuju Moguša, povlači se pitanje je li netko mogao spriječiti ovu tragediju.
Policajci nisu dovoljno zaštićeni ni plaćeni, liječnički pregledi ne provode se dovoljno često, a policajci bi morali imati mogućnost stalnog pružanja medicinske pomoći. Kažu to u Sindikatu policije nakon još jednog samoubojstva policajca.
Prema zakonima i propisima, kažu u Sindikatu policije, policajci imaju pravo na psihološku pomoć, no smatraju da psihologa koji rade u policiji ima premalo. U MUP-u pak kažu da psihologa ima svaka PU te da psiholozi djeluju proaktivno pa sami nakon stresnih situacija razgovaraju s policajcima, pa čak i s cijelim postajama.
No po stavu Sindikata policije, sve je to premalo jer, smatraju, policajcima bi psihološka pomoć trebala biti pružana stalno. Opetovano upozoravaju i na probleme s liječničkim pregledima, koji se, iako su zakonska obaveza, ne provode dovoljno često.
Prema postojećim zakonima, policajci na sistematske preglede trebaju ići svakih pet godina, dok pripadnici specijalne i interventne policije takve preglede trebaju obavljati svake dvije godine.
>> Ekipa za očevid je pod najvećim stresom, ali psihologu nitko ne ide
Zašto šutiš Orepino?