Nikakvi krizni porezi i prirezi više ne dolaze u obzir. Jednom smo na to nasjeli i više nećemo. Obznanio je to ministar financija Ivan Šuker. U svakoj drugoj zemlji taj jasan dokaz da vlast provodi nehumane eksperimente na svojim građanima proizveo bi barem neku buru. U Hrvatskoj ni povjetarca.
Ovdje su građani već do te mjere oguglali da im valjda treba neko vrijeme da uopće shvate što su čuli, ako se još itko osim onih profesionalno deformiranih bavi raščlanjivanjem poruka koje šalju političari. A ako su i čuli, nije ih se očito dojmilo to što su više od godinu dana plaćali činjenicu da je Vlada ‘nasjela’ na prijedlog, prikupljala novac koji je išao iz džepa već osiromašenih građana i na kraju zaključila da je sve to zapravo bezveze.
Vlada se ponaša kao da su građani one nesretne žabe iz eksperimenta u kojem ih žive bace u vrelu vodu pa gledaju dokle će se batrgati prije nego što budu posve skuhane. Ili kao student iz vica koji je buhi otkidao noge i nakon svake viknuo: ‘Skoči!’. Buha je skakala dok god je imala nogu. Kada joj je otkinuo zadnju i viknuo: ‘Skoči!’, buha, naravno, nije skočila. I student je mudro zaključio: kada buhi otkinemo sve noge, ona više ne čuje.
Tako i hrvatski građani. Sve su im pootkidali i nije čudo da više ne čuju ni kada netko prizna što im je učinio. Uostalom, što više građane može iznenaditi? Šuker je nasjeo jedanput, oni su nasjeli već stotinu puta pa nikom ništa. Preživjeli su i time samo dali do znanja vlasti da operacije na živo mogu ići i dalje. Uostalom, Šukeru valjda treba upisati u plus što je priznao. To je sad nova moda u Hrvatskoj: priznaj i vozi dalje kao da ništa nije bilo.
I premijerka je priznala da ona nema ništa s tim ugovorom s TLM-om. Ona je to samo potpisala jer je redom potpisivala. Nije ona bila samo zapisničarka na dosadnim sjednicama Sabora, kako ju je lažno optužio Sanader. Ona je bila i ‘potpisničarka’ dokumenata o kojima ‘ništa nije znala’. Ona je samo slušala i kad bi joj rekli: ‘Potpiši!’, ona je potpisala.
Nitko ne može reći da se u Hrvatskoj radilo samo ispod žita i mimo zakona. Ovdje su i neke najveće muljaže uredno potpisane. I pljačkaška privatizacija ima nečije potpise. I loše zakone netko je ukrasio svojim potpisom. I glupe odluke i nemušti pravilnici nose nečiji autogram. Sve je potpisivano tako kao da nitko nikada za te potpise i ono što iznad njih piše neće odgovarati. Jer nitko nije ni odgovarao.
Neodgovornost je ugrađena u temelje vladanja Hrvatskom. Čak i ono jednom kada je vlast bila promijenjena, nije bilo hrabrosti da se štetni ugovori iznesu na svjetlo dana i pokaže tko su njihovi potpisnici. Zato je Damir Polančec, koji i u uzništvu pokazuje zavidnu duhovitost, posve u pravu kada poručuje: Kud Jadranka, tud i ja, kud ja, tud i Jadranka.
Njemu je posve jasno da nije bitno tko je što potpisivao nego tko koliko o kome zna. Tko zna dovoljno o drugima, nema sumnje da mu nitko ništa ne može zbog onoga što drugi znaju o njemu. Važno je samo ne prekidati lanac sreće ako nije baš nužno. Jer, sjetimo se. Prvo su svi slijepo išli kud je išao Sanader. Kada je stigao do ruba provalije, ipak su se povukli i počeli slijediti Kosorovu. Može li ih ona odvesti korak dalje od Sanadera? Ili je nova spasonosna formula “priznaj da si nasjeo” rješenje za ostanak na rubu ponora?
Kalmeta je ‘nasjeo’ na skupe tunele i preskupe ceste, Jandroković na neefikasnu diplomaciju, Karamarko na loše zakone... Svi su ‘nasjeli’ na nešto, slegnuli ramenima i odlučili reagirati tek ako njihova ministarska koža dođe u pitanje. U međuvremenu je na narodu da kusa sve loše na što oni nasjednu. Jer narod očito može preživjeti sve.
Što bi rekao onaj radnik Gramata koji je umjesto plaće dobio paštetu kojoj je istekao rok trajanja: Ne bojim se, cijepljen sam protiv tetanusa. Nije on cijepljen samo protiv tetanusa. Hrvatski građani nisu samo oglušili. Oni su proizveli i prirodni imunitet na svoje vlasti. Samo po koju cijenu?
e to prvo.